Vježbaj tijelo i dušu – trči uz krunicu

trči

Dovoljno je teško „ubaciti“ molitvu u ubrzani život majke, a da ne govorim još i o vježbanju. S ovom ultimativnom intervalnom tjelovježbom za trkače, koja uključuje i krunicu, moći ćete meditirati nad tajnama krunice i imati koristi od 15-minutne tjelovježbe kao da je trajala sat vremena.

Prije dvadeset godina kilometar i pol mogla sam istrčati za 20 minuta, gunđajući i žaleći se cijelim putem.

Danas? Moje vrijeme iznosi točno 8 minuta i 30 sekundi. Osim toga, sada volim trčanje – zato što način na koji trčim kombinira vježbu tijela s vježbanjem duše.

U srednjoj školi mrzila sam trčanje. Mrzila. Trčanje.

Trčali bismo kilometar i pol po makadamskoj stazi dok nam je profesor štopao vrijeme; to je značilo četiri i pol kruga oko nogometnog igrališta. Svi ostali su trčali. Ja sam hodala, izgledajući veličanstveno u crveno-žutoj opremi od poliestera.

Bila sam u stilu. I spora.

Općenito govoreći, sat tjelesnog uništavao me je, a pretrčati tih kilometar i pol bila je posebna vrsta pakla. U meni se budila čudna mješavina ljubomore i samoprijezira dok sam promatrala prijatelje, poznanike i svoje simpatije kako lete pored mene. Unatoč tome što sam sama pokušavala vježbati – hodajući, džogirajući i biciklirajući – brzina i izdržljivost i dalje su ostajali nedostatni.

Naučiti kako zavoljeti trčanje

Trčanje je sljedećih deset godina ostalo mučenje. Kako bih ostala aktivna, odabirala sam sve druge aktivnosti, poput kickboxinga, planinarenja ili vožnje kajakom. Ali u ljeto 2007. godine našla sam se licem u lice sa zanimljivom zagonetkom:

Imala sam šestomjesečno dijete. Vrijeme mi je bilo ograničeno. Nije bilo nemoguće, ali aktivnosti izvan kuće bilo je sve teže organizirati. Bio mi je prijeko potreban nekakav ispušni ventil – nešto što bih mogla napraviti u relativno kratkome vremenskom roku, a da me iscrpi te da mi istodobno na neki način pomogne da napunim baterije.

Trčanje je bio odgovor na to pitanje.

Mogla sam biti vani. Mogla sam razmišljati bez da me ometaju stvari koje se događaju u kući. Najbolje od svega, bila sam sama. Bez prijatelja. Bez poznanika. Svakako bez simpatija (sa svojom posljednjom simpatijom vjenčala sam se i on još uvijek mrzi trčanje). Mogla sam trčati jer sam to željela, a ne zato što bi drugi inzistirali na tome.

Tijekom sljedećih pet godina i tko zna koliko pretrčanih kilometara vrijeme mi se smanjilo s 20 na 10 minuta. Prijatelji koji su se selili darovali su nam pokretnu traku, stoga sam počela češće trčati.

Točno ono što mi je trebalo.

Kretanje prema intervalnom trčanju

Sve je počelo kada sam bila trudna s B. Imala sam trudnički dijabetes, a težina doživljenih neuspjeha zgnječila me je kao trudnu bubu. Još uvijek sam trčala skoro 18 kilometara tjedno, ali su mi trčanja postajala monotona. Vani sam svaki put trčala istom rutom. Unutra uvijek na traci dok sam gledala vijesti. Ta dosada, popraćena frustracijom zbog toga što me tijelo „izdalo“, kao i opća pustoš duše, pretvorila je prevaljivanje kilometara u mukotrpan posao.

No nisam mogla prestati. Provela sam vrijeme nakon rođenja B. tražeći tjelovježbu koja bi me držala angažiranom, smanjila otpornost prema inzulinu i hranila duhovni život. HIIT (engl. high intensity interval training) činio mi se kao odgovor na moja pitanja. Nije, doduše, riješio problem molitvenoga života, ali izmjenjujući kardiovježbe s kratkim pauzama, povećavala sam izgaranje kalorija, ubrzavala metabolizam i to me držalo na nogama te sam imala koristi od takve 15-minutne tjelovježbe kao da sam vježbala cijeli dan.

Pronašla sam neke rutinske intervalne treninge (HIIT-treninge) koji su mi se svidjeli, ali je bilo problematično primijeniti HIIT-protokole na trčanje.

Pametni mobiteli još nisu bili neograničeno dostupni, a nisam imala sat koji bi mogao štopati vrijeme na taj način. Kako sam mogla znati u koje vrijeme hodati? Džogirati? Trčati?

Božjom providnošću naišla sam na program Peggy Bowes, The Rosary Workout (op. prev. jedinstveni program koji kombinira molitvu krunice s aerobikom). Koncept je bio genijalan: mjeriti intervale koristeći molitve u krunici.

Mogu trčati, meditirati nad svetim otajstvima krunice i raditi intervale bez pogledavanja na sat ili korištenja štoperice?

Prodano!

Zanimljivi prijedlozi

Tijekom godina vježbanja napravila sam različite varijacije tjelovježbe s krunicom, ali ova koju ću podijeliti s vama zasada mi je najdraža. Ne samo da imam koristi od 15-minutne tjelovježbe kao da je trajala sat vremena nego je ultimativna intervalna tjelovježba koja uključuje krunicu također iznimno prilagodljiva:

  • Možeš to raditi na pokretnoj traci ili vani.
  • Možeš sama određivati brzinu i nagib prema vlastitoj fitness-razini.
  • Možeš izabrati hoćeš li vježbati 15, 24 ili 30 minuta pomalo.
  • Možeš nakon toga napraviti i tradicionalni intervalni trening ili trening snage.

Svaki interval temelji se na jednostavnoj pretpostavci:

  • potrebno je 15 sekundi za izmoliti Zdravomariju, 30 sekundi za izmoliti Slava ocu, O moj Isuse i Očenaš
  • kao rezultat, svaki interval traje 3 minute
    • deset Zdravomarija traje 2,30 minuta
    • Slava Ocu, O moj Isuse i Očenaš traju 30 sekundi
    • na kraju tjelovježbe, dodajem 15 sekundi dugu molitvu Zdravo Djevice
  • svaki interval uključuje kombinaciju hodanja i trčanja
    • početni ritam (džogiranje)
    • brži ritam (umjereno trčanje)
    • sprint

Jutarnja tjelovježba provedena u molitvi

Nikada mi nije dosadno, uvijek sam na kraju iscrpljena i jutarnju tjelovježbu provedem u molitvi. Zvuk disanja, ritam koraka na pločniku, lupanje srca u prsima: sve me to dovodi bliže rođenju, muci i uskrsnuću našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

Kada meditiram nad tajnama najsvetije krunice za vrijeme trčanja, mogu ujediniti fizičke patnje i pobjede s onima Isusa Krista. Fizički je napor težak – jer to nije jednostavna tjelovježba – ali svakoga dana vrijeme posvećujem ne samo svojem samounapređenju već i štovanju Boga na najintimniji i tjelesni način.

Da, trčanje je za mene bila jedna posebna vrsta pakla. Ali sada je naznaka raja i ne bih ga mijenjala ni za što.


Ginny Kochis – Not so formulaic
Prevela AMS
Foto: Bruno Nascimento – Unsplash

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.