Ljudi se često pitaju kako upoznati istinu vjere i znati obraniti katolički stav? Kako se pripraviti za neizbježan posjet na kućnom pragu? Ne želim na silu stajati tamo širom otvorenih usta.
Najbolji način je započeti domaćim radom, a to je Biblija. Gotovo svaki katolički dom je ima. Ona je ili poprilično dobro istrošena, dobro korištena knjiga (ukoliko je tako u tvom domu, slobodno preskoči nekoliko sljedećih odlomaka), ili je knjiga pod najdebljim slojem prašine.
- Prvi korak. Otpuhni prašinu!
- Drugi korak. Otvori Evanđelja u Bibliji. Ovdje trebaš započeti. Sveti Jeronim je, kao mudri starac, naučitelj Crkve, zapisao da katolik koji nije uronjen u evanđelja ne poznaje Krista.
Poznavanje podataka o Kristu je jedno, i potrebno je, no čitanje njegovih riječi i razumijevanje njihova smisla je ono što je srž. Nije važno kojim redom čitaš evanđelja. Najlakše je možda slijediti niz teksta: Matej, Marko, Luka i Ivan. Prva tri, znana kao sinoptička evanđelja, vrlo su slična; slijede istu osnovu u načinu prikaza Kristova života i učenja. Četvrto evanđelje, Ivanovo, razlikuje se. Počev od Mateja, odvoji svakodnevno istu količinu vremena dok ne pročitaš sva četiri evanđelja. Planiraj čitati polako, no ne presporo. Neki ljude odluče čitati tek jedan redak po prilici. To je u redu, ukoliko si već višekratno pročitao evađelja.
Ukoliko čitaš prvi ili peti put, bolje je ili čitati redom ili čitati velike dijelove teksta. Tako ćeš imati bolji uvid. Naknadno možeš prionuti detaljnijem čitanju. Evanđelja nisu duga. Čitav Novi zavjet nije dug. Evanđelja zauzimaju otprilike trećinu Novog zavjeta i u najvećem broju tiskanih izdanja se protežu na tridesetk stranica svako – upravo primjereno za ugodno večernje čitanje. Stoga to učini svojim ciljem – jedno evanđelje po večeri. Pročitat ćeš ih u četiri večeri. Zatim ih pročitaj još jednom prije nego kreneš dalje.
Nakon evanđelja
Što je sljedeće? Probaj s Djelima apostolskim, koja su otprilike iste dužine kao pojedino evanđelje. A onda prijeđi na poslanice: Rimljanima, 1. Korinćanima, Efežanima. Postupno uzmi i ostale poslanice i ne žuri doći do Otkrivenja. Njega ostavi za kraj. Možeš pročitati sve kroz razdoblje od dva tjedna, ne čitajući više od tridesetak stranica po večeri. Svake ćeš večeri tako pročitati količinu teksta jednaku temeljitom iščitavanju dnevnih novina, navici koju možda već imaš.
Sad si, dakle, spreman za boj, zar ne? Krivo. Tek si na početku. Ali započeo si, a to je najbitnije. Postavio si se i stekao uvid, no predstoji ti još mnogo domaćeg rada.
Pročitaj Katekizam!
Sljedeće što trebaš čitati je sustavan prikaz katoličke vjere. Praktički, sav Crkveni nauk je, implicitno ili eksplicitno, sadržan u Novom zavjetu, no tamo nije posložen tako da ga je lako upamtiti. Nakon što si pročitao Novi zavjet i započeo usvajati njegov sadržaj, moraš naučiti kako organizirati i tumačiti usvojeno. To ne možemo činiti na svoju ruku. Mnoge sekte nastaju upravo zato jer netko čita Bibliju i tumači određene ulomke na neuobičajen način, stvarajući tako temelj za iščitavanje svega ostalog u Svetom pismu. Umjesto da čitaju ulomak u kontekstu nauka cijelog Svetog pisma, zadržavaju se na jednom ulomku dajući mu neuobičajeno tumačenje. Možda nisu svjesni svega ostalog što Sveto pismo donosi o danoj temi, ili ako i jesu svjesni, izvrću ostatak Svetog pisma prilagođavajući ga svom tumačenju ulomka.
Nijedno se proroštvo pisma ne može tumačiti samovoljno
Apostol Petar je bio iznimno zabrinut zbog ove pojavnosti i naglasio ju je u svojim pismima. U 2. Petrovoj poslanici nalazimo prvo pravilo tumačenja Biblije: “Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.” (2 Pt 20,21).
Pod proroštvom misli na sve što Sveto pismo uči (proroštvo ne znači uvijek predviđanje budućnosti). Iz tog razloga moramo izbjegavati napast ocjenjivanja ulomaka jednostavnim pitanjem: “Što mislim da ovaj redak znači?” Krist je Crkvi dao naučitelje i učinio je to iz vrlo specifičnog razloga: da pomognu ljudima razumjeti Sveto pismo i njegov nauk. Stoga, radije od pojednostavljenog traženja osobnih tumačenja, treba naći službena tumačenja Svetog pisma koja Crkva nudi. Moramo čitati Sveto pismo u kontekstu značenja koje je Crkva kroz povijest spoznala, jer je to Crkva koju je Krist ustanovio kao “stup i uporište istine” (1 Tim 3,15).
Postoje značajne opasnosti ukoliko ne činimo tako. Petrova poslanica hvali ono što njegov brat u apostolstvu Pavao piše, no upozorava da Pavlove poslanice mogu biti teške: “U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast.” (2 Pt 3,16). Tako neupućeni (oni koji nisu poučeni u pravilnim tumačenjem pisama) i nepostojani (oni koji ne prianjaju uz ispravan nauk iako su u njemu poučeni) mogu iskriviti Pisma sebi na propast. Vrlo teške riječi! No Pismo ih donosi da bismo znali kako ne smijemo pristupati Pismu kao što to čine neupućeni ili nepostojani, zanemarujući kontekst razumijevanja Pisma koji Crkva oduvijek razvija.
Zbog toga je važno temeljito shvaćati katoličku vjeru prilikom čitanja Svetog pisma. Najbolji način stjecanja pregleda Crkvenog nauka je čitanje Katekizma. Možda si ga već čitao tijekom odrastanja, no čak i ako jesi, nije na odmet ponoviti što Crkva naučava.
Katekizam Katoličke crkve (objavljen 1992.) je prvi sveopći katekizam koji je Crkva objavila u četiristo godina. Možete ga pronaći na hrvatskom jeziku. Budući da ima sedam stotina stranica, zahtijeva veliku predanost, ali vrijedi truda. Za one koji ne mogu uložiti toliko vremena odjednom, postoje mnoge izvrsne skraćene inačice.
Prouči prigovore
Sljedeće što trebaš proučiti su prigovori koji dolaze na račun katoličke vjere. Sjedi i pročitaj prave izvore. Nabavi primjere protukatoličke literature, čak i od protukatoličkih zajednica ukoliko je potrebno.
Kad naučiš koje su optužbe, možeš pripremiti obranu. Nemoj pretpostavljati da je poznavanje Biblije dovoljno. Zahtjevnije je od toga.
Istina, morat ćeš iskoristiti sve poznavanje Biblije u razgovorima s nekatolicima. (Nemoj zanemariti argument da je rasprava o tumačenjima bespredmetna; ona može biti neizmjerno vrijedna za sve uključene). Primijetit ćeš, međutim, da je teško znati gdje tražiti najprikladnije retke ukoliko nisi prostudirao argumente drugih kaolika, što znači proučiti i druge knjige osim Biblije. Preporučujemo Catholicism and Fundamentalism (Katoličanstvo i fundamentlizam), Karla Keatinga, koja je cjeloviti prikaz sporova među katolicima i “biblijskim kršćanima”.
Sva su glavna pitanja prodiskutirana, a stavovi „profesionalnih antikatolika“ izneseni njihovim vlastitim riječima, da bi točno znao što govore svojim vlastitim ljudima. Katolički je stav o svakom pitanju potkrijepljen Biblijom, ranim kršćanskim spisima i jednostavnim, starim zdravim razumom. Druge prikladne knjige autora poput Franka Sheeda i Svetopisamskog učenjaka fra Williama Mosta, također su dostupne putem Catholic Answersa. Preporučujemo i knjige na hrvatskom jeziku u izdanju Verbuma, i to: „Istina- uvod u apologetiku“, prof. Poljakovića, „Što katolici doista vjeruju“ Karla Keatinga, „Vjera u pitanjima“ priredio Vinko Sanader „Isus iz Nazareta“ Giacoma Biffija, „Crkva, Izrael i svjetske religije“ Josepha Ratzingera i dr.
Postoje i izdanja dostupna kako bi pomogla rasvijetliti antikatoličke argumente. Jedno od najboljih je This Rock (za pretplatu kontaktiraj Catholics Answers).
Nakon što dovršiš domaći rad
Preskočimo nekoliko listova u kalendaru. Pročitao si Novi zavjet nekoliko puta. Dotaknuo si Stari zavjet. Pročitao si Katekizam i temeljito proučio njegov nauk. Naručio si antikatoličku literaturu. Prošao si kroz katoličke knjige, npr. Katoličanstvo i fundamentlizam sa žutim markerom. “Znaš sve” ili barem misliš da znaš dovoljno. To je dobro polazište u tvojoj pripravi za apologetu. Nedvojbeno će biti nužno dalje proučavati, no zabava počinje tek sad počinje.
Krilatica dana: “RAZDVAJAJUĆE”
Ukoliko se upustiš u apologetiku, granu teologije koja se bavi obranom vjere, prije ili kasnije ćeš se suočiti s nekim tko tvrdi da je neslaganje s drugima u vjerskim pitanjima “razdvajajuće”.
(Čini se da je riječ “razdvajajuće” jako popularna u današnje vrijeme). Ako se prešutno složiš – odnosno, ako odustaneš od ikakvog spominjanja razlika u mišljenju i nastaviš govoriti isključivo sladunjave fraze – to će rezultirati izostankom bilo kakvog umnog napretka, bilo za tebe, bilo za druge.
- S. Lewis je pisao o nečem što je nazivao “puko kršćnstvo”, kao o stavovima oko kojih bi se gotovo svi kršćani mogli složiti. No “puko kršćanstvo” je također i manjkavo kršćanstvo i ono, u najboljem slučaju, može biti usputna stanica, nikako krajnje odredište, kako Lewis navodi u svojoj knjizi o navedenoj temi. Usporedio je “puko kršćanstvo” koje ubuhvaća isključivo ona učenja koja prihvaćaju svi kršćani, s trajnim življenjem u predsoblju kuće umjesto ulaska u jednu od soba koja je predviđena za život. Iako moramo proći predsobljem da bismo ušli u sobu, soba je naše odredište, ne hodnik. Lewis je opravdano ustvrdio da imamo odgovornost prihvaćanja seta vlastitih učenja koja nakon istraživanja prepoznajemo istinitima. Ne možemo ostati u nepotpunoj, (ekumenski udobnoj) ničijoj zemlji “pukog kršćanstva”.
I ako je to točno za “puko kršćanstvo”, još je točnije za “religiju” s kojom se svi ljudi – kršćani, agnostici, tko god – mogu složiti, koja bi, ako je ikad i postojala, bila religija za koju nitko ne bi bio spreman umrijeti.
Načini kako se nositi s razlikama
Neki su predložili analogiju svjetskih religija s različitim putevima kojima se penjemo uz visoku planinu na vrhu koje je Bog u oblaku i koji očekuje naš dolazak. Puteve koji se uspinju do neba je navodno stvorio sam čovjek konvencijama, čime niti jedna religija nije bolja od ostalih. Ipak, ovo pogrešno shvaćanje previđa jednu ogromnu istinu. Stazu jedne religije nije popločao čovjek od podnožja planine do njena vrha, nego ju je popločao Bog niz planinu prema čovjeku. Taj put je kršćanstvo i oholo je davati prednost čovjekovoj stazi naspram onoj utrtoj zbog nas rukom samog Boga.
Činjenica je da sve religije ne vode do Boga. Kršćanstvo naučava da postoji jedan Bog, da imamo jedan život, da čovjekova sudbina počiva ili u vječnom raju ili u vječnom paklu. Budizam, naprotiv, uči da nema Boga i da je čovjekova sudbina u reinkarnaciji i u patnji dok ne posegnemo za osmostrukom stazom i ubijemo vlastiti identitet. Još dvije različite religije mogu biti jedva zamislive.
Prvi korak u ekumenizmu
Prvi korak u ekumenizmu je razumjeti druge kakvi doista jesu. Postoje razlike između katoličke i protestantske vjere. Pretvaranje da ne postoje nije ekumensko – samo je neuko. Što je točno na velikom mjerilu međureligijskog dijaloga, točno je i u ekumenskom dijalogu među kršćanima. Postoje stvarne razlike koje razdvajaju ljude i životno je važno jasno razumjeti te razlike. Konačno, rješenja nije moguće naći ukoliko problem nije jasan. Istinsko ekumenski je izbjeći svađe i upiranje prstom, koje su tako često narušile rasprave u prošlosti, pronaći istovjetnost koja postoji i na toj istovjetnosti temeljiti suradnju. Priznajmo: Ima mnogo prostora za suradnju – ne beskonačno mnogo, jer istinske razlike to isključuju, no još uvijek ima mnogo prostora. Ova suradnja može biti to plodonosnija što je više međusobnog uvažavanja.
Ekumenska suradnja ne znači zanemariti razlike
Suradnja postaje gotovo nemoguća ukoliko zanemarujemo razlike. Strah od različitosti rezultira paraliziranom, a ne povećanom suradnjom. To znači da, dugoročno, izbjegavanje “razdvajanja” zapravo podržava današnje podjele, dok poštena i ispravna rasprava o razlikama (i, dakako, o sličnostima) vodi k smanjenju, a ne povećanju razdvojenosti. Put k jedinstvu je popločan zdravim razumom, ne samo dobrim namjerama.
Catholic Answers
Preveo: Mladen Ilijević
Foto: Unsplash
