I.
Završila je škola, a na jednom stolu je ostao papirić. Unatoč svim upozorenjima kako je znatiželja opasna, učiteljica je odlučila pročitati što piše. Nije bilo potpisano. Samo isprintani kratki tekst. Uostalom, da je tajna, ne bi to netko tako olako zaboravio i ostavio na stolu. Učiteljica je sjela za svoj stol kraj prozora i počela čitati.
II.
„Oprosti, danas sam bila živčana u redu za blagajnu. Uzdisala sam, kolutala očima… Opsovala sam u sebi, ali svejedno… Opsovala sam i vidjelo se na meni. Prijekorno sam pogledala ženu ispred sebe u redu jer je imala puna kolica raznih stvari. Oprosti, danas sam u dućanu uzdisanjem, psovkama, prijekornim pogledom hranila svoje morbidno raspoloženje. Sve mi se činilo užasno sporo. Htjela sam okriviti vrijeme, a ne sve one druge stvari koje me frustriraju. Ponašam se kao da mi se negdje žuri, a gdje mi se toliko žuri? Toliko da zaboravim da za blagajnom stoji osoba, da ispred mene stoji osoba u redu i da iza mene stoji osoba u redu. Toliko da zaboravim da žena ispred mene vjerojatno ima jako dobar razlog zašto su joj puna kolica, a vjerojatno joj je i puna glava drugih briga. Uostalom, imala sam i ja puna kolica kao i ostali u redu. Ti se sigurno nagledaš puno nervoze na svom radnom mjestu. Žao mi je što sam tomu pridonijela. Gdje mi se toliko žurilo?
Tebi nije trebalo da se raspričamo kao prijateljice na kavi, ali također ti nije trebala moja nervoza. Bilo bi bolje da sam ostala doma i sabrala se pa tek onda izašla. Vidjela sam na tebi da si umorna i ono što sam trebala napraviti je prenijeti malo dobre volje, a ne nervoze. Tebi nije trebalo da te zagrlim, ali osmijeh ne bi bio na odmet. Ne bi bilo na odmet da je izostalo uzdisanje, kolutanje očima, psovanje i prijekorni pogledi. Ne uljepšavaju dan. Drugima koji su također umorni, svatko iz svojih razloga, također nije trebala moja nervoza. Nervoza je zarazna. Oprosti, neće se ponoviti.“
III.
UČENICA (utrčala u razred): Učiteljice! Ostao mi je… (prekine ju profesorica)
UČITELJICA: Papirić?
UČENICA: Da, ma umetnula sam ga u knjigu, a važno mi je…
UČITELJICA: Smijem li pitati za koga je to?
UČENICA: Za tetu koja radi u jednom dućanu…
UČITELJICA: Mislim da ćeš je veoma obradovati. Vidimo se sutra na nastavi!
UČENICA: Vidimo!
IV.
Kad staneš u red,
pazi da se ponašaš u redu!
Skloni nervozu
jer teta za blagajnom
treba dobru volju,
tvoju i moju!
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
Papirić i druge priče Marije Piskulić možeš pročitati ovdje.
