Veliki petak je dan u kojem se katolici prisjećaju raspeća Isusa Krista. Katolicima se pridružuju skoro svi drugi kršćani u svečanom prisjećanju na ovaj dan. To je također državni praznik u većini država svijeta.
Prema evanđeljima, Isusa je izdao Juda u noći Posljednje večere koja se obilježava na Veliki četvrtak. Sljedeće jutro, Isus je uhićen i odveden Ani, moćnom židovskom svećeniku. Ana je osudio Isusa za bogohuljenje jer je odbio zanijekati da je On Sin Božji. Otud je Isus poslan Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju provincije.
Poncije Pilat je ispitao Isusa, ali nije pronašao razloga za osudu. Umjesto toga, predložio je židovskim vođama da oni sude Isusu prema svojim zakonima. No, prema rimskom zakonu, oni nisu mogli pogubiti Isusa pa su tražili od Pilata da naredi Isusovo ubojstvo.
Pilat se pozvao na kralja Heroda koji nije pronašao krivice na Isusu te ga je poslao natrag Pilatu. Pilat je Isusa proglasio nevinim i oprao svoje ruke kako bi pokazao da nije htio imati ništa s Isusovom osudom, ali gomila je bila gnjevna. Kako bi spriječio pobunu i zaštitio svoju položaj, Pilat se preko volje složio pogubiti Isusa i osudio ga na raspeće. Isus je osuđen jer se proglasio kraljem židovskim.
Prije nego što je pogubljen, Isus je bičevan, što je bila uobičajena praksa s namjerom da oslabi žrtvu prije raspeća. Raspeće je posebno bolan način pogubljenja, a usavršili su ga Rimljani. Bio je namijenjen najgorim kriminalcima i u najvećem broju slučajeva su rimski građani, žene i vojnici bili pošteđeni od njega.
Tijekom bičevanja, vojnici su mučili Isusa kruneći ga trnjem i ismijavali ga.
Nakon bičevanja, Isus je bio primoran nositi križ do mjesta pogubljenja, do Kalvarije. Tijekom tog hoda, Isus je pao tri puta i rimski stražari su slučajnim odabirom odredili Šimuna Cirenca da pomogne Isusu.
Po dolasku na Kalvariju, Isus je pribijen na križ i raspet između dva razbojnika. Jedan od njih se pokajao za svoje grijehe i prihvatio Krista dok je pokraj Njega visio na križu. Natpis ili znak je stavljen iznad Krista kako bi naznačio njegov navodni zločin. Na natpisu je pisalo „Isus Nazarećanin, kralj židovski“. To je skraćeno na latinskom bilo „INRI“ (Iesus Nazarenus, Rex Iudaeorum).
Tijekom nekoliko posljednjih Kristovih sati na križu, nastala je tama na cijeloj zemlji. Isusu su dali spužvu natopljenu vinom pomiješanim sa žuči – slabi, gorki lijek protiv bolova koji su često davali žrtvama raspeća.
Prije smrti, Isus je izrekao svoje posljednje riječi: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!“ Ovaj redak je početak Psalma 22 i moguće da je uobičajena praksa bila recitirati retke psalama kako bi se prenijela dublja poruka. A Kristove posljednje riječi su zapravo bile pobjedničke. Stražari su zatim proboli Isusov bok kako bi se uvjerili da je mrtav.
U trenutku Kristove smrti, dogodio se potres dovoljno snažan da otvori grobnice. Rečeno je da se duga, gusta zavjesa na hramu rastrgala cijelom dužinom odozgor do dolje.
Nakon nevjerojatnih događanja tog dana, Kristovo tijelo je skinuto s križa, položeno u darovanu grobnicu te sahranjeno prema običajima.
Događaja Velikog petka se sjećamo kroz pobožnost križnog puta – četrnaest postaja koje katolici često mole tijekom korizme (petkom, ali i ostalim danima), a posebno na Veliki petak. Isto tako se može prakticirati i pobožnost raznih molitava kao zadovoljština za uvrede koje se nanose Bogu i Blaženoj Djevici Mariji.
Veliki petak je za čitavu Crkvu dan posta. Prema tradiciji na Veliki petak nema slavlja Euharistije, tj. Mise. Održavaju se obredi Velikog petka, a pričešćujemo se hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Crkvena zvona su nijema. Oltar je ogoljen.
Ozračje je svečano i tiho te ostaje takvo do Vazmenog bdjenja.
Čašćenje križa
- Na Veliki petak cijela Crkva upire pogled u križ na Kalvariji. Svaki član Crkve pokušava razumjeti koliku je cijenu Krist platio za naše otkupljenje. U svečanim obredima Velikog petka, u klanjanju Križu, u pjevanju Prijekora (Puče moj), u čitanju Muke i u primanju unaprijed posvećenih hostija, ujedinjujemo se sa Spasiteljem i razmatramo svoju osobnu smrt grijehu u smrti našega Gospodina.
- Crkva – lišena ukrasa, ogoljenih oltara i otvorenih vrata praznog tabernakula – kao da je u koroti. Apostolska konstitucija iz 4. stoljeća opisuje ovaj dan kao „dan žalosti, ne dan svečane radosti“ i ovaj dan je nazvan „Pasha (prijelaz) raspeća“.
Očito je da su liturgijski propisi ovog dana Kristove muke, raspeća i smrti postojali od najranijih dana Crkve. Misa se ne slavi na ovaj dan, ali obred Velikog petka zove se i Misa predposvećenih darova zato što se dijeli Pričest (pod prilikama kruha) koja je posvećena na Veliki četvrtak.
Prema tradiciji, orgulje ne sviraju od Velikog četvrtka do Aleluje na Vazmenom bdjenju kao ni sva zvona ni drugi instrumenti. Jedina glazba u ovom razdoblju je pjevanje bez pratnje.
Izostavljanje molitve posvećenja produbljuje naš osjećaj gubitka zato što nas Misa kroz godinu podsjeća na Gospodinovu pobjedu nad smrću, izvor naše radosti i blagoslova. Ogoljenost obreda ovoga dana podsjeća nas na Kristovo poniženje i trpljenje tijekom njegove muke. Vidimo da su dijelovi obreda Velikog petka u suglasju s dijelovima Mise:
Služba Riječi – čitanje Muke,
Molitve za Crkvu i cijeli svijet, kršćane i nekršćane,
Čašćenje križa,
Pričest ili Misa predposvećenih darova.
Povijesni smisao čašćenja križa
U 7. stoljeću je Crkva u Rimu usvojila običaj klanjanja križu od Crkve u Jeruzalemu gdje se, od 4. stoljeća svake godine na Veliki petak, častio komad drveta za koji se vjerovalo da je bio dio Gospodinova križa. Prema tradiciji, dio svetog križa pronašla je majka cara Konstantina, sv. Jelena, na hodočašću u Jeruzalem 326. godine. Izvještaj iz 5. stoljeća opisuje ovaj obred u Jeruzalemu. Pred vjernike se stavljao kovčeg od pozlaćenog srebra u kojem je drvo križa. Biskup bi stavio relikviju na stol u kapeli Raspeća i vjernici bi prilazili, dodirivali drvo čelom, očima i usnama dok bi svećenik govorio (kao što čini svaki svećenik od tada): „Evo, drvo križa“.
Naravno da klanjanje ili duboko štovanje slike ili drveta Kristova križa ne znači da se mi klanjamo materijalnom već onome što to materijalno predstavlja. Klečeći pred križem i ljubeći ga odajemo najveću počast križu našeg Gospodina kao oruđu našeg spasenja. S obzirom na to da se križ ne može razdvojiti od njegove žrtve, štujući Njegov križ mi se zapravo klanjamo Kristu. Na taj način potvrđujemo: „Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te jer si po svome svetom križu otkupio svijet.“
Prijekori i čitanje Muke
Prijekori (lat. Improperia) pjevaju se tijekom obreda Velikog petka dok ljudi časte križ. U ovom gorkom i proganjajućem starinskom napjevu, Krist nas „prekorava“ čineći nas dublje svjesnima kako je naša grješnost i okorjelost srca uzrokovala toliku patnju našem bezgrešnom Spasitelju koji nas ljubi.
Puče moj, što učinih tebi
ili u čemu, ožalostih tebe?
Odgovori meni!
Ja radi tebe bičevima udarih Egipat
s prvorođencima njegovim,
a ti mene predade, da me bičuju. Puče moj…
Ja izvedoh tebe iz Egipta
potopivši Faraona u more Crveno,
a ti mene predade glavarima svećeničkim. Puče moj…
Ja pred tobom otvorih more,
a ti otvori kopljem bok moj. Puče moj…
Tijekom Velikog tjedna Muka se čita dva puta – na Cvjetnicu i na Veliki petak. Čita se (ili pjeva) po ulogama, a Isusa uvijek čita (ili pjeva) svećenik. I narod sudjeluje u ovome – mi smo oni koji su osudili Gospodina na smrt. Slušajući vlastiti glas kada govorimo „Smakni! Raspni ga!“ povećavamo svoju svjesnost o udjelu svoje osobne grješnosti u Njegovoj smrti.
Ideje za obitelji na Veliki petak
Obzirom na to da su na Veliki petak već školski praznici, djeca će moći sudjelovati u obiteljskom razmatranju ovog važnog dana. Ako je moguće, cijela obitelj bi zajedno trebala sudjelovati u obredima Velikog petka ili barem posjetiti crkvu i obaviti pobožnost križnog puta. U nastavku je još nekoliko prijedloga.
- Slatki kruh s križem. Prema tradiciji, nastao je 1361. godine u samostanu St Albans gdje su ga redovnici davali siromašnim ljudima koji su im dolazili. (Možda imate i vlastiti recept za slatki kruh u koji možete dodati ribizle ili grožđice prije oblikovanja i izrezati križ na vrhu prije pečenja).
- Tri sata. U nekim crkvama se prakticiraju zajedničke molitve tijekom tri sata Kristove patnje na križu. Bilo bi prikladno pridržavati se vremena tišine kod kuće, za molitveno čitanje i osobnu molitvu (npr. bez radija, televizije i dr.), osobito između podneva i 15 sati.
- Svaki član obitelji može odabrati neki posebno neugodan posao koji je dugo odgađao – kao što je čišćenje garaže ili ormara ili pak ribanje kupaonice (sigurni smo da se možete sjetiti nečega!) – kako bi se naglasila prigodna turobnost dana.
- Smatralo se da je Veliki petak dobar dan za sadnju sjemenja (što se odnosi na sjeme u evanđelju koje mora biti posijano u zemlju kako bi dalo ploda što je metafora za neizbježnu Kristovu smrt i njegov pokop na ovaj dan) tako da, ako vremenske prilike dopuste, ovo može biti aktivnost s djecom vrijedna truda. (Ne zaboravite objasniti simboliku.)
- Ostati u tišini kroz tri sata s malom djecom je praktično nemoguće. Možete im pomoći napraviti mali vrt Josipa iz Arimateje u dvorištu. Majka ili otac mogu poučiti djecu o okolnostima Kristova pokopa i uskrsnuću iz groba pričajući im priču o Josipu, Kristovom prijatelju koji je darovao novi grob gdje je pokopano Isusovo tijelo nakon što je skinuto s križa. Djeca mogu skupiti kamenčiće, štapove, žireve i dr. za mali vrt.
- Starijoj djeci se može dati da nešto nacrtaju ili pobojaju. Možda mogu nacrtati jednu ili više postaja križnog puta.
Križ
„Gospodine, svojim križem i uskrsnućem Ti si otkupio svijet!“
U simbolu križa možemo vidjeti veličinu ljudske tragedije, veličinu razornosti istočnog grijeha i beskrajnu Božju ljubav. Korizma je osobito prikladno vrijeme da kroz molitveno razmatranje pokušamo prodrijeti u pravi smisao ovog svetog simbola te proučavamo običaje vezane za kršćanski simbol križa.
Gledajući u križ tijekom molitve pomaže nam da ga uistinu vidimo. Većina kršćana ima križeve u svojim domovima. Mnogi nose križeve oko vrata. Neki od njih su vrlo lijepi, izrađeni od plemenitih metala i ukrašeni dragim kamenjem. Ljepota ovih predmeta može naglašavati slavu i pobjedu našeg Gospodina na križu, ali prečesto ovaj središnji simbol naše vjere služi primarno kao ukras čime se gubi njegovo istinsko značenje.
Naravno, prikladno je da kršćani slave križ kao znak Kristova uskrsnuća i pobjede nad grijehom i smrću. Ali, svaki put kada vidimo križ, trebamo se prisjetiti da je križ Isusova raspeća simbol fizičke patnje i osobnog oskvrnuća, ne pobjeda bezvrijednosti i poniženja, ne slavlje degradacije i srama, ne ljepota. To je sredstvo smaknuća kao što su vješala ili plinska komora. Ono što je Sin Božji podnio za nas jest duboka ružnoća i poniženje. Križ nas treba podsjećati na neizmjernu cijenu ljubavi.
Kako korizma odmiče, razmatramo otkupiteljsku tajnu križa koja pomaže Crkvi u težnji za obnovom vjere. Slika križa može svakome od nas pomoći potpunije spoznati značenje Kristove žrtve i na koji način možemo slijediti Njegov primjer. Možemo se nadati da će nam naše molitve, koje su usredotočene na raspeće našeg Gospodina, pomoći okajati vlastite grijehe i mnoge teške grijehe našeg društva.
Znak križa
Korizma je najprikladnije vrijeme da djeca svih dobi nauče više o jednoj od najprepoznatljivijih katoličkih molitvi: znaku križa. To je vidljivi znak naše vjere u Krista i nade u otkupljenje koja proistječe iz Njegova križa. Praćen zazivanjem Trojstva (doksologija) „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, znak križa je jednostavan i predivan oblik kršćanske pobožnosti. Čineći ovaj znak javno i privatno, potvrđujemo svoju vjeru u raspetog Krista i tražimo Njegov blagoslov i zaštitu. To je također znak poštovanja prema Presvetom Sakramentu.
Ovaj kršćanski znak je vrlo star te ga spominju ranocrkveni Oci kao uobičajenu praksu u 2. stoljeću. Tertulijan pripovijeda da „na svim našim putovanjima, na svim našim dolascima i odlascima, prilikom obuvanja, kupanja, za stolom, obilježavamo svoje čelo znakom križa.“ Preteča ovom znaku posvete Kristu na čelu jest proročka vizija suda proroka Ezekiela u kojoj Gospodin zapovijeda da se „znakom obilježe čela“ Izraelaca koji tuguju i plaču zbog zla koje ih okružuje, kako bi po ovom znaku Božji narod istaknuo svoju pripadnost Njemu i bio spašen od istrebljenja (usp. Ez 9,4-6). Drugi biblijski izvještaj o „pečaćenju“ Božjeg naroda znakom križa na njihovim glavama pronalazimo u Apokalipsi (Otk 7,4; 9,4).
Ovaj sakramentalni „znak“ je do današnjeg dana važan katolicima. Mi smo pomazani posvetnim uljem (ulje koje blagoslivlja biskup na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak) na krštenju i potvrdi kada je svećenik napravio znak križa na našem čelu. Znak i posvetno ulje se također upotrebljavaju prilikom ređenja svećenika ili biskupa. Prilikom davanja sakramenta bolesničkog pomazanja, svećenik pomazuje osobu blagoslovljenim uljem čineći pritom znak križa. Također, na Pepelnicu svećenik obilježava naša čela znakom križa pepelom blagoslovljenih palminih grančica.
Još neke oblike znaka križa čine svećenici nekoliko puta tijekom slavljenja Mise, kada daju odrješenje te druge svećeničke blagoslove čineći nevidljivi križ s palcem, kažiprstom i srednjim prstom ispružene desne ruke. Sličnu radnju izvodi svećenik kada blagoslivlja nabožne predmete (predmeti koji se koriste u bogoslužju se još nazivaju i otajstvenima) kao što su krunice, medalje, ruha i predmeti korišteni na misi.
Roditelji smatraju da čak i jako mala djeca, čak i prije nego progovore, mogu naučiti napraviti znak križa te mogu oponašati ono što čine članovi njihove obitelji prilikom blagoslova prije jela. Pokušajte, također, poticati na korištenje ovoga znaka tijekom večernje molitve kada im možete objasniti što on znači.
Dva oblika znaka križa koje koristi većina katolika su:
- Veliki znak križa (ovo je onaj na kojeg većina ljudi pomisli i onaj kojeg ljudi najčešće koriste). Križ se čini desnom rukom dodirujući čelo, prsa, zatim lijevo pa potom desno rame (u pravoslavnim crkvama s desna na lijevo). Doksologija se izgovara na glas ili u sebi dok se čini znak.
- Mali znak križa. Križ se čini na čelu palcem ili kažiprstom (ovaj oblik koriste svećenici prilikom pomazivanja ili pepeljenja.) Ili se križ čini palcem na glavi, usnama i srcu, kretnja kojim molimo Krista da vodi naše misli, pomaže nam u svjedočenju vjere i obnovi naša srca. (Ovaj znak prije čitanja evanđelja čine svećenik i narod.)
Nekoliko prijedloga kako povećati dječju svijest o ovoj pobožnosti:
- Poklonite svojoj djeci novu medaljicu i zamolite svećenika da je blagoslovi u njihovoj prisutnosti.
- Imajte svetu vodu u kući kako biste mogli napraviti ovaj znak „na svim našim dolascima i odlascima“.
- Prije odlaska na Misu, zamolite djecu da obrate pažnju na različite oblike znaka križa koje koriste svećenik i narod tijekom misnog slavlja.
Raspelo, križevi i simboli Krista
Najbitniji katolički objekt pobožnosti je raspelo (lat. crux) s likom Kristova tijela pribijenog na njega. Raspela se uvijek nalaze ponad oltara u katoličkim crkvama i kapelama te se uvijek nose u liturgijskim procesijama. Narod časti raspelo u posebnom obredu na Veliki petak. Obično se nalazi u svakoj sobi i uredu katoličkih institucija (škola, bolnica) te na zidovima katoličkih domova. Ovaj oblik koji predstavlja križ našeg Gospodina krasi krunice, molitvenike, kućne oltare, ruha i puno drugih nabožnih predmeta te pektoral koji nosi biskup (zlatni križ koji visi o zlatnom lancu, nosi se oko vrata, op. prev.) kao znak obnašatelja dužnosti. Na papin svečani obredni štap je pričvršćeno raspelo (za razliku od običnog biskupskog štapa koji je oblikovan kao pastirski štap). Raspelo često nose katolici na lančiću oko vrata. Rjeđi oblik raspela nosi sliku proslavljenog Krista koji nosi svećeničko ruho s rukama ispruženim u blagoslov.
Još jedan način na koji možemo povećati dječje poštovanje i ljubav za Krista i Njegov križ jest da ih upoznamo s tradicionalnim kršćanskim simbolima. Pomozite im nacrtati nekoliko vrsta križeva osim raspela (s Kristovim tijelom ili „korpusom“) – kao što su X (hi) i P (ro), prva dva grčka slova u riječi Krist (izgleda kao veliko slovo P sa slovom X kroz produženi rep slova P), latinski križ, jeruzalemski križ, grčki križ i križ sv. Andrije (u obliku slova X). Možete pogledati različite vrste križeva u crkvama, na obrednoj odjeći i drugim mjestima.
Upoznajte djecu s novozavjetnim simbolima Krista kao što su janje, vrata, svjetlo itd. Zamolite ih da sami nacrtaju te simbole i pobojaju ih. Kada završe, izložite ih na hladnjak ili u njihovim sobama.
Janje
„Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: ‘Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!’“ (Iv 1,29)
Vrata
„Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.“ (Iv 10,1-2)
„Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.“ (Iv 10,7-9)
Svjetlo
„Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k`o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k`o zublja.“ (Iz 62,1)
„Ja sam svjetlo svijeta.“ (Iv 8,12)
Izvor Života
„Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.“ (Iv 19,33-34)
Istinski trs
Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. (…) Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,1-2.5)
Kruh Života
„Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. (…) Ja sam kruh života.“ (Iv 6,35.48)
Catholic Online
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Žena vrsna
