Vjenčanje iz snova – riječi koje smo nebrojeno puta čuli, misao koju smo nebrojeno puta razvijali. Od velikog trenutka She said Yes! sve je usmjereno na što savršeniju realizaciju Velikog dana. Zna se što i kako treba biti i izgledati, koga pozvati, što poslužiti, koju boju cvijeća i salveta odabrati. Toliko oku lijepih sitnica, koje nisu teške ili bremenite, nego zaista usrećuju mladence, čine Veliki dan posebnim, ali postavimo pitanje: ukazuju li na stvarnu veličinu Velikoga dana?
Ovo je svjedočanstvo o vrlo neobičnom vjenčanju, svjedočanstvo o ljubavi u neizvjesnim vremenima. Ovo je svjedočanstvo o nama.
Crtica o nama
Mi smo mladi bračni par, Josipa (23) i Krunoslav (25). Upoznali smo se prije nešto više od šest godina te ubrzo odlučili čisto hodati. Oboje smo iz katoličkih obitelji u kojima se vjera nastoji živjeti, međutim i iz obitelji koje su naizgled vrlo različite. Naime, Krunoslav je iz trinaestočlane obitelji, a Josipa dijete samohrane majke. Ipak, primjeri uz koje smo rasli istinski su nas oplemenili i stvorili temelje na koje je, čini se, bilo lakše graditi. Po mnogočemu smo slični, dijelimo iste vrijednosti, razumijemo se i brzo dogovorimo, a kroz razlike nadopunjujemo. Na stepenice života htjeli smo se penjati sigurno i odmjereno; škola, fakultet, posao, ženidba, no čini se da je stvarnost promijenila rutu i iznenadila nas.
Ocean želja, more truda i kap virusa iznijeli su vjenčanje u vrijeme pandemije
Zaručili smo se u proljeće prošle godine, kao studenti, te isplanirali vjenčanje 25. travnja ove godine. Ranije smo dosta pričali o ženidbi, braku, a i samome slavlju pa planiranje nije bilo teško. Točno smo znali na što želimo staviti naglasak, što nam je najvažnije, važno ili nevažno. Prvotno je mjesto zauzimalo ženidbeno misno slavlje s nekoliko svećenika u koncelebraciji, s nekoliko redovnika u asistenciji, sa zborom u pratnji različitih instrumenata te s brojnom obitelji i bližnjima. Naša želja za svečanošću samoga slavlja bila je velika, no oduška smo si dali i u pripremi prvoga plesa, obiteljskoga plesa, igara za djecu, ukrasa za salu i mnogih drugih slatkih sitnica. To do lista brzo se smanjivala, sve je išlo vrlo glatko i samo smo nestrpljivo čekali da osvane taj Veliki dan.
Na iznenađenje mnogih, rutinu svijeta prekinulo je sićušno biće virusa. Bitno je postalo nebitno, a redovno je postalo izvanredno. Život svijeta počeo se mijenjati, a planovima ovdje nije bilo mjesta. U međuvremenu, od zaruka do svadbe, Krunoslav je trebao diplomirati, naći posao i stan, no vrlo brzo postalo je jasno kako planirano treba zamijeniti neplaniranim.
Neplanirani plan
Svadbu i sve dogovoreno morali smo, naravno, otkazati. Za sve nam je ponuđen izbor novoga datuma, no u mjeri u kojoj smo otkazivali stavke s popisa, rasla je s druge strane želja za međusobnim predanjem. Potres i razdvojenost još su više podebljavali koju odluku donijeti. Prijašnje bitno postalo je manje, međusobna čežnja bivala je sve većom, a razum, koji je ukazivao na nepouzdanost i neizvjesnost svijeta, složio se sa srcem koje je toliko žudjelo. Nakon oluje misli i osjećaja odluka je pala: prvom prilikom željeli smo se vjenčati, bez obzira na sve.
U trenutku donošenja Odredbi Hrvatske biskupske konferencije o slavlju sakramenata i blagoslovina, na svetkovinu svetoga Josipa, sinula nam je ideja o sklapanju ženidbe toga dana. Sve se odvijalo vrlo brzo: pribavili smo otpusnice, dogovorili termin, obavijestili obitelj, angažirali zbor prijatelja, no u strci, zbrci i uraganu osjećaja i živaca odlučili smo stati i sagledati veličinu samoga slavlja. Ženidba nije čin u koji se ulazi rastresen, nesvjestan i neslobodan. Ženidba je sakrament koji iziskuje punu usredotočenost, mirnoću, svjesnost i sabranost. Stoga smo donijeli odluku da ćemo mu pristupiti po završetku korizme, moleći se da postanemo što dostojniji sakramenta kojemu pristupamo.
Dani su postali bremeniti, teški, puni kušnji i sumnji. Neobične i banalne stvari sve su češće unosile nemir, činilo se da se sve preprječuje između nas i da je najbolje odustati. Tada, u najtežem trenutku naše priprave za brak, pali smo na koljena i molili. Duhom vođeni, uz podršku i molitvu mnogih, postali smo jači u svome naumu. Krunoslav je dobio posao, našli smo stan i na Veliki petak je diplomirao, a novoodabrani Veliki dan bivao je sve bliže. Provjerili smo valjanost i dopuštenost naše buduće ženidbe te svoje napore uložili u svečanost toliko priželjkivanog slavlja.
Vjenčanje u vrijeme pandemije u mnogome je drugačije, ali u jednome isto
Teško je bilo donijeti odluku o ženidbi bez obitelji i prijatelja, bez slavlja, glazbe, vjenčanice, ali rekli smo „bez obzira na sve!“ Ipak, ne možemo reći da se željeno nije ostvarilo. Josipa je imala vjenčanicu; doduše, nije to bila ona rezervirana. Bila je to obična, jednostavna, bijela haljina sašivena od ostataka podstave, no bila je drukčija, posebna, samo njena. Buket je s ljubavlju izradila prijateljica, od najdražega cvijeća. Često zamišljani ulazak u crkvu nije bio kao planiran: nije bilo toliko svećenika i asistenata, nije bilo toliko očiju zagledanih u nas, nije bilo zvuka viole na koji se naježiš, ali bio je to prizor zbog kojeg zadrhtiš: mi, a iza nas koračaju svjedoci s gitarom i pjevaju jer On velika djela za nas učini.
Dolaskom pred oltar sve je postalo jasnije i sigurnije, osjećali smo kao da je mnoštvo iza nas, crkva je djelovala ispunjenom i poletnom. Drhtavim smo i nježnim riječima privole, pred Bogom, generalnim vikarom, svjedocima i roditeljima, uzajamno sebe primili i predali i tada, u najsvečanijem vremenu – Vazmenoj osmini, postali smo jedno.
Naše je veselje već tada bilo potpuno, no naše su nas marljive obitelji iznenadile i pripremile salu u malom. Hrana je bila ukusnija od dogovorene, priredili su nam svadbenu tortu, sve je bilo ukrašeno bijelim i rozim tulipanima kakve Josipa voli, a prvi smo ples otplesali na travi. Radosti i smijeha nije nedostajalo, srca mnogih bila su uz nas, a blagoslove još uvijek brojimo.
Vjenčanje iz snova?
Vjenčanje u vrijeme pandemije nije bilo vjenčanje iz snova, bilo je vjenčanje iznad snova! Drukčije, posebno, autentično. Bila je to odluka života, odluka koja radost znači, odluka koju želimo posvjedočiti, jer uistinu, ljubav prema Njemu u svim situacijama sve okreće na dobro! Potrebno je ponekad udaljiti se od sigurnosti, vjerovati u neplanirano, jer baš tada se možemo iznenaditi!
Josipa i Krunoslav Bambir – Žena vrsna
Foto: Obitelj Bambir
