U redu. Zadnji je dan natječaja. Moram se uhvatiti pisanja. Pola sata prije početka smjene. Na gradskoj rivi. U kavani. Prepunoj ljudi. Kraj psa. Koji laje. Dakle. Skoncentrirana sam…
Pisanje je bilo moj bijeg od stvarnosti, a riječi moje oružje kojim bih ubijala i najgore misli
Dovoljno dugo se borim protiv vremena i želje da zapišem sve ono što želim i osjećam te smatram da je krajnje vrijeme da pobijedi ona vrsnost u meni, na Njegovu slavu. Nekada sam pisala s tolikim oduševljenjem i tolikim žarom. Pisanje je bilo moj bijeg od stvarnosti, a riječi moje oružje kojim bih ubijala i najgore misli. No, vrijeme i odrastanje čine svoje. I strah od toga da neće biti dobro još uvijek koči moje misli. Jer jednom su mi rekli da nisam dovoljno dobra, ponovili su mi da nisam dovoljno lijepa, uvjerili su me da nisam dovoljno… (nadodaj bilo što). Okarakterizirali su me kao bezvrijednu. I ja sam povjerovala. I jednim dijelom još uvijek vjerujem u to… Ali to je moja borba.
On djeluje unatoč mojoj tvrdoglavosti
Dio mog života nazivam crnom mrljom koju bih vrlo rado zamazala bijelim kistom. No, ona je tu kao dokaz da On djeluje unatoč mojoj tvrdoglavosti. Znate kako to ide, dotakne vas Božja milost pa mislite da ste u stanju promijeniti svijet i uvjeriti svakoga da je vrijeme za obraćenje i da se svi moraju ponašati kako Bog želi. Eh, da, kako sam samo pala kad sam se malo bolje upoznala i shvatila koliko sam oholo svoje želje nazivala Božjom voljom.
Otrijeznivši se, donekle, došla sam u razdoblje kada jednostavno više nisam znala tko sam i što da radim tu gdje me On očito želi. Portal se pojavio odjednom kroz grupu koja me oduševila i vrlo rado sam se prijavila za bilo kakav oblik pomoći, jer u meni još uvijek čuči ona mala djevojčica koja vjeruje da se Bog želi proslaviti kroz nju. U bratstvu Franjevačke mladeži sam naučila koliko služenje, pa i u najmanjem mogućem obliku, donosi radosti i blagoslova. I tad je krenulo moje putovanje u dubine upoznavanja sebe – žene kojoj je Bog namijenio biti vrsna. (…)
Split, Zadar, Dubrovnik, Široki Brijeg, Posušje i ja – nestalna na mapi
Naime, javila sam se za volontiranje na portalu. Nije bilo bitno što, samo da budem dio nečeg tako divnog. A i taman sam upisala kolegij Lektura i korektura – spojiti ugodno s korisnim bio je moj plan. Zbog praktičnosti i dogovora oko korištenja pravopisnih pravila nastala je naša grupa na WhatsApp-u. 6 žena. Split, Zadar, Dubrovnik, Široki Brijeg, Posušje i ja – nestalna na mapi. 5 udanih vrsnih žena i 5 vrsnih muževa, 11-ero djece (plus dvoje anđela i jedno koje je na putu) i ja – izgubljena u svojim željama, odlukama i pozivu. 5 žena koje su svoj život posvetile obitelji, mužu i služenju u radosti kroz svakodnevni život i ja – vječna sanjalica o nadnaravnim postignućima u dalekim predjelima ljudskih duša. One i ja, svaki dan.
Ta mala grupa na običnoj aplikaciji moj je hitni poziv u danima borbe, suše i oluje
Znate kako je kad se 6 žena nađe na jednom mjestu da pričaju o pravilima hrvatskoga standardnoga jezika? Pravila se ne spomenu. Tu i tamo se pitamo kako je pravilnije napisati neku riječ i objasniti gramatičku nepravilnost našega jezika, no ubrzo se sjetimo profesorice iz tog kolegija i … Ta mala grupa na običnoj aplikaciji moj je hitni poziv u danima borbe, suše i oluje. Oaza u kojoj se odmaram i punim svoje baterije. Knjiga iz koje najviše učim. Bilo da saznam da je Vito uspio sam spavati u svom krevetiću, ili kako Marija pomaže mami sa svojim mlađim sekama, ili kako se Barbara slaže sa svojim bracom, ili kako je Rita dobro podnijela šivanje rane ili kako je Petar podnio kirurški zahvat… bilo koji svakodnevni pothvat koji čine vrsnice, meni su putokaz i vodilja na ono na što sam pozvana…
Portal me pokrenuo i izokrenuo moj život
Jer, realno, u toj grupi ja sam njima samo još jedno veliko dijete koje ih redovno žica za koji savjet u vezi bilo čega. A one su strpljive sestre koje, uza sve svoje obaveze, radosno i srdačno spremno odgovaraju na svako moje pitanje, krik i uzdisaje. Do trenutka upoznavanja s njima, živjela sam ja svoju vjeru najbolje što sam u tom razdoblju mogla. Upoznavši njih, zapitala sam se: „Koliko ima iskrenosti u mojem načinu života? Koliko uistinu živim ono što govorim i što naviještam?“
Vidite, te žene, ujedinjene u služenju jednom malom portalu, pomakle su letvicu mog služenja. Potaknule su me da svaki dan iznova ispitam sebe i zapitam se – Koliko vrsna danas želiš biti? Vrsna u svakodnevnim obavezama koje nisu nadnaravne zadaće koje sam ja nekoć očekivala raditi. Upoznavajući se preko romana u porukama, shvatila sam iznova koliko je naš Bog čudesan, koliko je fora kad tako nešto spaja i čini. Nas šest posjedujemo totalno različite mentalitete, različite duhovnosti, životne okolnosti i priče – ali opet ni s kim nisam više bliskosti osjetila. Upoznavajući raznovrsnost cvjetova u Božanskom vrtu ovog svijeta, krenula sam upoznavati sebe. O, da. Portal me pokrenuo i izokrenuo moj život. Zapitao me. Okrenuo. Opalio mi šamar. Nježno mi pokazao jedini smjer kojim moram ići – Njega.
Žene nisu komplicirane, vjerujte mi
Žene nisu komplicirane, vjerujte mi. Uopće. One su nositeljice kako života tako i životne jednostavnosti. Pitanje je samo kada će se u nekoj probuditi ona klica poziva koju je Otac nebeski ubacio baš njoj… Moja klica se probudila upravo kroz škrto služenje ovom portalu. Nesigurnoj i strašljivoj djevojčici omogućeni su životni uzori koje nikada nije imala. Darovano joj je još 5 divnih sestara koje su spremne na primjeru Alejandra i Esmeralde i jedne pelene objasniti vrijednost prave životne ljubavi.
Odjekuje u mojoj duši, u glavi, uvijek kada se dvoumim je li nešto ispravno ili ne, što će moje sestre reći… Jer divno je pripadati nekome tko je nesavršen kao i ti, ali u toj nesavršenosti te toliko ljubi i ohrabruje da si jednostavno presavršen. Djevojčica svaki dan puno grabi s portala i upoznaje se na neki novi način u kojem je i prihvaćena, i ljubljena, i lijepa, i željena. Baš takva kakva je. I sama više prihvaća, i ljubi, i uviđa ljepotu skrivenog, i želi se nesebično davati. Naučila sam tu kako se treba punooo žrtvovati ako želiš biti dobra cura svome dečku. I ne trebaš tražiti svoje. Naučila sam kako treba očistiti zahod (o, da, taj članak me šokirao), naučila sam kako je divno imati vjeru u Božju providnost, naučila sam kako je divno biti otvoren životu… Mogla bih u nedogled. Mala enciklopedija za svaku ženu.
Rodila se velika obitelj koja zasigurno djeluje potiho u svim krajevima Lijepe naše
Jesam rekla da nismo komplicirane? Htjedoh ovim reći – iz obične jednostavne ideje izrodila se velika obitelj koja zasigurno djeluje potiho u svim krajevima Lijepe naše i sigurna sam da ulijeva nadu i Njegovu ljubav svim djevojčicama, majkama i ženama. Vjerujem da će Gospodin u pravo vrijeme probuditi posijane klice u ženskim srcima i da će portal dati još više plodova. Komplicirano je samo onda kad ne vjerujemo. (…)
I nije da se ovo tipkanje odužilo s pola sata na poslu na tipkanje tijekom smjene. Šefica, inače muslimanka, uvidjela je moju veliku želju za ovim. Pa rekoh Duhu Svetom – ne da mi se, ali izvoli pa Ti otipkaj nešto kad već dobih priliku…
Sve malene žrtve rađaju velikim plodom
Drage moje žene vrsne, hvala vam. Mojim lektoricama najviše, koje su uz moje tri mlađe sestre i sestre klarise u Brestovskom, moje prave sestre u Duhu, svim ljudima koji ulažu svoj trud da bi ovo funkcioniralo. Vjerujte da članci i podcasti pomažu i djeluju. Sve malene žrtve rađaju velikim plodom. Hvala što me približavate Njemu. I ispričavam se na pismu koje nema ni glave ni repa. Smotano kao i ja. Ali Bog će pomoći da se odmota! 🙂
Mir vam i dobro!
Antonia Gašpar – Žena vrsna
Foto: Pexels
