Ništa ne mogu raditi bez nekog razloga. Koji je, recimo, razlog da ljudima moram opraštati? Ako mi je netko nanio nepravdu i štetu, zbog čega bih trebao podnijeti tu štetu i otrpjeti nepravdu? Recimo, trudio sam se da pošteno steknem jedan komad zemlje, a tada mi ga drugi otme i on na njemu izgradi svoju kuću. Sav moj trud odlazi u prah. To je čisto gubljenje života. Čemu to? Ili, godinama sam stjecao ugled među ljudima i jedan mi bližnji čistim lažima sruši ugled. Koja nepravda! Zašto bih trebao šutjeti i sve mu opraštati?
Griješiti je ljudski, opraštati je kršćanski
Odšteta i kazna imaju logiku, a opraštanje nema nikakve ljudske logike. Za opraštenje moram razlog tražiti negdje drugdje. Recimo, muslimani kažu da Alah jedini oprašta. Ako mi drugima opraštamo zlodjela, tako ih kvarimo. Istina, opraštanje može kvariti ljude. Kada lopovu opraštam (po muslimanskom, šerijatskom zakonu lopovu se kida ruka), omogućujem mu da slobodnije krade. Kada bi vlasnik poduzeća opraštao lopovima i to javno govorio, uskoro bi mu nestalo svih sredstava.
Kako to onda Krist poziva Petra da svomu bratu oprosti do sedamdeset puta sedam? Koji je razlog? Rimljani su kod presuda postavljali pitanje: Cui bono? Čemu koristi ta i ta presuda? Je li nekomu od koristi ili je besmislena i štetna? Čemu praštati u bezmjerje? Kako se osjeća žena koju je muž prevario s drugom? Neće li ga njezino opraštanje ohrabriti da i dalje nastavi s preljubničkom praksom?
Monah Gelazije imao je jednu Bibliju svu optočenu zlatom. Ugledao ju je jedan drugi monah i ukrao. Sutra je otišao na tržnicu i htio je prodati. Trgovac je pristao na njegovu cijenu, ali pod uvjetom da prije odnese Bibliju nekome tko će mu potvrditi da toliko vrijedi. Odnio je Bibliju, po providnosti, baš Gelaziju kome je ukradena Biblija i pitao ga vrijedi li Biblija koliko za nju traži taj monah. Gelazije je, naravno, prepoznao svoju Bibliju, ali je šutio i rekao trgovcu da mu dadne koliko traži. Nakon nekoliko dana monah-lopov došao je po novac. Trgovac mu je ispripovjedio kako je bio kod Gelazija i kako je on potvrdio cijenu. Lopov ga je upitao je li još što rekao Gelazije? Trgovac mu je rekao da je to sve što mu je rekao. To je toliko ganulo tog monaha-lopova da je uzo Bibliju i vratio je Gelaziju. I ne samo to, ostao je živjeti svetim životom do Gelazijevih nogu.
Opraštanjem nasljedujemo Krista
Izvan Krista, opraštanje je besmislica i apsurd. Krist je jedini razlog opraštanja. On je utjelovljeno i uskrslo opraštanje grijeha. On je grijehe naše uzeo na Sebe i tako nas spašava. Da mi uzimamo grijehe drugih na sebe, ima smisla samo kada smo povezani s Njim. U jedinstvu s Njim. Za spasenje grešnika. Spasenje svih. Gabrijel je rekao Mariji kod navještenja da će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih. A to se događa opraštanjem i samo opraštanjem. Drugog načina nema. Ili kazna ili spasenje! Ili kidanje ruku ili osvajanje srca za Boga!
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: Alexandru Zdrobău – Unsplash
