U kolovozu ove godine, australski državni blagajnik Scott Morrison je upozorio da u Australiji odrasta nova generacija ljudi koja očekuje uputstva za sve. Znanstvenici su je nazvali „Ja generacija“, a neki čak tvrde da se „ja, ja i samo ja“ način razmišljanja širi poput epidemije.
Postavlja se pitanje, zašto su mladi naraštaji sve više narcisoidni? Prema nekim istraživanjima, manjak empatije kod mladih naraštaja djelomično je rezultat promjena u odgoju koje su se pojavile 80-ih godina prošlog stoljeća.
U prošlosti, djeca su roditeljima predstavljala radnu snagu, financijsku ispomoć te su sudjelovala u borbi obitelji za život. Suprotno tome, danas se na djecu gleda kao na emocionalno vlasništvo čija je primarna svrha da ih se voli. Današnji roditelji su više usmjereni na sreću i uspjeh svog potomstva.
Što je uzrokovalo promjenu u načinu odgoja?
Od 1980-ih djeca su počela sve manje sudjelovati u kućanskim poslovima jer su uvjeti života i tehnologija napredovali (npr. pojava strojeva za pranje rublja i suđa). Danas se na djecu više ne gleda kao na sudionike u održavanju i napretku obitelji bez čije pomoći se ne može. Ciljevi roditelja postali su sreća i uspjeh djece, umjesto razvijanja obiteljskih odgovornosti. Zbog toga se kod djece razvio pretjerani osjećaj za vlastita prava, dok je odgovornost stavljena po strani. Posljedica svega navedenog jest da se davanje i obavljanje zadataka ne cijeni kao prije.
Ta pojava posebno je vidljiva u Kini kod djece rođene za vrijeme politike jednog djeteta, u razdoblju od 1979. do 2015., koja se često nazivaju malim carevima ili princezama. Većina roditelja te djece odrasla je u teškim uvjetima Velike kineske gladi i Kulturne revolucije te su sami sebi obećali da njihova djeca neće prolaziti kroz istu patnju. Prekomjerno su se posvetili djeci, tako da mnoga od njih nisu imala nikakve obiteljske obaveze pa ni kućanske poslove.
Jednaka je situacija na Zapadu, gdje je istraživanje pokazalo da ispod 30% roditelja u SAD-u svojoj djeci daje zadatke. Na tu temu akademik Richard Rende je u svojoj knjizi „Raising Can-Do Kids“ rekao: „Današnji roditelji žele da njihova djeca troše vrijeme na stvari koje će im osigurati uspjeh. Ironično, zanemarili su jednu stvar koja dokazano tome i doprinosi, a to su kućanski poslovi.“
Kako odgovornost razvija osjećaj povezanosti unutar obitelji?
Tradicionalno obavljanje kućanskih zadataka bilo je obavezno iako su bili teški i dosadni. Istraživanje je pokazalo da sudjelovanje u kućanskim poslovima kod djece pomaže u razvijanju osjećaja za društvenu pravdu. Razlog je taj što ih svi moraju raditi, što ih uči pojmu pravednosti. Osim toga, tako se stvara osjećaj povezanosti unutar obitelji te osjećaj odgovornosti.
Razvijanje osjećaja društvene pravde znači da djeca na svoj odnos s roditeljima gledaju kao dvosmjeran, a ne jednosmjeran. Obiteljska povezanost ima dvije interaktivne dimenzije: ljubav roditelja prema djeci te zahvalnost djece za to što se roditelji žrtvuju za njih. Jedino se kroz moralno rasuđivanje i, još važnije, disciplinu (kućne zadatke), roditeljska ljubav može prenijeti u povezanost i ljubav između roditelja i njihove djece.
Theconversation
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Pexels
