Na početku našeg braka, moj je muž često tvrdio da me oženio između ostaloga zato što je znao da ću biti predivna mama. Ja bih se samo nasmijala i nježno ga udarila u rame… ali duboko u sebi (iako to ne bih nikada priznala njemu ni bilo kome drugome), složila bih se. Bila sam uvjerena da ću biti predivna majka kada nas Bog blagoslovi s djecom. Kako ne bih bila? To bi trebalo biti prirodno kad netko voli biti u blizini djece (i bavi se poučavanjem djece).
Deset godina i troje dragocjene djece nakon toga, ne može proći dan bez osjećaja da potpuno podbacujem kao mama. Gubim strpljenje s našim dječacima, govorim previše grubo, cmizdrim jer se moram probuditi zbog bebe i često se naljutim jer nikada ništa ne ide po planu.
Mislila sam da ću biti bolja majka
Mislila sam da ću biti bolja u majčinstvu nego što jesam, ili barem da ću se osjećati bolje. Tu sam trebala zablistati. Još od kad sam bila djevojčica, uvijek sam htjela, više od ičega, biti majka.
Umjesto toga, većinu se dana osjećam potpuno neadekvatno i nespremno za najveći „posao“ mojega života.
Možda sam imala prevelika očekivanja od sebe… Bila sam blagoslovljena time što me odgajala izvanredna majka (petero djece, da naglasim) i sjećam se da je rijetko bila pod stresom ili razdražljiva s nama. Moja mama je izvrstan primjer nesebične ljubavi.
Naišla sam nedavno na citat koji je u potpunosti obuhvatio unutarnju borbu koja je okarakterizirala posljednjih sedam godina mojeg života kao majke:
„Mislio sam da će roditeljstvo biti portret mojih snaga, ne shvaćajući da je Bog to odredio da se otkriju moje slabosti“ – Dave Harvey
Majčinstvo me natjeralo da pogledam u jako čisto ogledalo… i vidim iskreni odraz stanja mojeg srca. Što sam vidjela, nije mi izgledalo baš lijepo… čak ni kad bih upotrijebila maštu.
Vidim sebičnost
Odgovornost za živote tri dragocjene bebe, učinilo je da vidim koliko sebična mogu biti… sa svojim vremenom, energijom i Dr. Peperom! Osim što želim zadovoljiti potrebe i želje svog supruga i djece, također iskreno želim biti pažljiva i prema drugima. Cijeli dan je mogao proći prije nego se spustim na zemlju i počnem misliti o onome što mogu učiniti da pokažem ljubav nekome drugome, uključujući svoje ukućane.
Vidim egocentričnost
Jeste li primijetili u tekstu dosad kako sam mislila da će majčinstvo biti moje vrijeme da zablistam? Da, Bog me uči ponešto o egocentričnosti. Ispada da se svijet stvarno ne vrti oko mene. Možda sam ipak trebala ići na sate Astronomije na fakultetu!
Vidim ponos
Sada shvaćam koliko sam preponosna bila u prošlosti. To je vjerojatno jedan od najvećih zahvata koje je Bog napravio na mojem srcu otkad sam postala majka, iako vjerojatno još nije gotov sa mnom. Bog je iskoristio moj osjećaj neadekvatnosti da bih postala ponizna i da bih shvatila koliko sam ovisna o Njemu koji jedini može zadovoljiti moje potrebe.
Ako me majčinstvo ičemu naučilo, naučilo me da to ne mogu sama. Previše sam slaba. Previše sam sebična. Previše sam ponosna. Ali mislim da Bog koristi taj osjećaj neprikladnosti da bi me ponovo privukao k Sebi. Volim ovaj citat iz knjige Give Them Grace (Dajte im Milost, str 153.):
„Ljubazno je kada nas (Bog) izvlači iz samodostatnosti, zato što baš tamo, u našoj praznini i slomljenosti, osjećamo privilegiju njegove neprekidne milosti. Jedino kada dođemo u to zastrašujuće mjesto slabosti otkrivamo nenadmašivu snagu Krista“
Da, možda se osjećam kao najveći promašaj od svih. Ali s druge strane, to bi mogla biti najbolja stvar koja mi se ikada dogodila. Zato što se u svojoj slabosti mogu osloniti na Onoga koji nikada nije slab. U svojim frustracijama mogu se osloniti na Onoga koji je spor na srdžbu i bogat dobrotom. U svojoj sebičnosti mogu se osloniti na Onoga koji je svojevoljno dao svoj život za mene.
Možda nisam savršena, ali u svojoj nesavršenosti mogu pokazati svojoj djeci Onoga tko je.
I can teach my child
Prevela: Josipa Babić
Foto: Unsplash
