Zašto želim biti poslušna svome mužu?

Ženina poslušnost u braku zvuči nazadno i ponižavajuće, aludira na zlostavljanje. No, stavimo li ljubav ispred, možda baš začini nastavak priče.

395

Na ovo razmišljanje potaknuo me nedavni slučaj o njezinom odlasku na večernje žensko druženje i njegovom neslaganju s time. O njezinoj želji napustiti dom nakon godinu dana od rođenja djeteta i njegovu mišljenju da se tako ne treba ponašati majka koja brine za dijete.

Naizgled lako rješivo. Prejasno. On je posesivan. Treba je pustiti. Ženi treba malo zraka od djeteta i kuće. Sasvim normalno. Treba joj predah i odmor. I u tom nema ništa loše. On je glavni negativac jer ne može ostati sam kod kuće s bebom koja ne doji i zato treba promijeniti mišljenje. On se treba promijeniti. Pa, ionako muškarci uvijek mogu sve. Oni šetaju okolo, mogu na kavu, a mi smo zarobljene u kući i patimo. Patnički ženski rod. Mi smo zarobljenice sređivanja kuće, kuhanja i podizanja djece. Oni su slobodni. I još k tome ne razumiju.

Dakle, ženi treba predah. Kako onda tog nerazumnog muža pridobiti? Manipulacijom, svađom, optuživanjem? Ženi treba predah. Kako on to ne vidi? Treba ga prisiliti da vidi. Pojasniti mu da u svijetu feminizma nema pravo na takvo mišljenje, a kamoli postupak.

Ženi

treba

predah.

No, on se ne slaže. I onda odjednom:

Žena

posluša

svog

muža.

Mogućem poniženju usprkos. Poniznosti radi. Ne slaže se s njim, no pokuša ga razumjeti. Pokuša izgubiti svoju navezanost. Pokuša zatomiti svoju malu potrebu. I posluša. Ta ludica posluša. Što bi joj on tek onda mogao prirediti sljedeći put? Možda bi je takvi postupci mogli uništiti? Ona ipak posluša. Ne zato što je glupasta, nego iz ljubavi. U blagosti ga posluša. Svog „U dobru I zlu“. Odustane od sebe usprkos svim rizicima i učini po njegovom, podloži se njegovom načinu razmišljanja.

I drugi put.

I treći put posluša.

Žena ugađa svom mužu. Ona je baš poslušna slično kao što dobra mala djeca slušaju roditelje. Umire sebi svaki put ispočetka. Umire svojim željama da baš njegovo postane zajednička odluka.

A muž?

Zašto ne bi uvidio? Zašto taj muž mora biti uvijek nasilnik i manipulator u nastavku priče o podložnosti žene? Zašto taj neki muž, na primjer, ne bi mogao isto voljeti, samo s druge strane magnetnog pola, na muški način. Samo zbog drukčijeg pogleda na svijet ispočetka nije razumio. Nije sagledao na isti način. Ili baš možda to muško ima milost Neba u obitelji uvidjeti nešto mudro? Zašto taj muž ne bi u nekom nastavku priče, baš potaknut time što je ona bezinteresno riskirala, još luđe volio to svoje meko žensko srce? Zašto ne bi poludio za njom i bio kadar činiti nevjerojatne stvari, još rigoroznije od podložnosti, kao na primjer razderati svoj život za nju. Dati razapeti sebe kako bi zaštitio svoje drago srce? I zašto mu to ne bismo nikako dopustili u ovom svijetu ženine nadmoći i manipulacije?

U mojoj priči neka bude. I bilo je. I jest.

Marija Grgić – Žena Vrsna

Foto: Martin MirandaUnsplash

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article