Bog je ženu stvorio posljednju, ali dao joj je najveću čast

čast

Ti si ono dragocjeno što je Bog sačuvao za kraj svoga stvaranja, tebi je dao posebnu čast

Ljudska je osoba kruna Božjeg stvaranja, nešto najljepše i najsavršenije što postoji. Biće kojemu su dani razum i volja, po čemu se razlikuje od ostalih stvorenja. Naš nam razum pomaže da spoznamo svijet oko sebe, a pomoću volje odlučujemo kako ćemo u tom svijetu živjeti. Način na koji živimo prenosi nekakvu poruku. Na temelju te poruke, drugi ljudi će donositi sud o nama.

Želimo li biti sol zemlje i svjetlo svijeta (usp Mt 5, 13-16), bit će nam važno kakva je ta poruka. Ne zato da bi drugi o nama imali lijepo mišljenje, već zato da bi po nama spoznali Istinu.

Posljednje mjesto u stvaranju zauzima žena. Ima nešto posebno u nama, djevojkama, ženama. Nama je pripala čast da pod svojim srcem nosimo život i donosimo na svijet čovjeka. Naše je tijelo hram. Sveto je. Ono što je sveto zaustavlja dah, izaziva divljenje, poziva na ljubav kao jedini ispravni stav koji možemo zauzeti. Budi u nama čežnju da to sveto zaštitimo, njegujemo, očuvamo.

Strahopoštovanje spram nevidljivoga izražava se vidljivim

U prošlim vremenima čast se, između ostalog, izražavala nošenjem najskupljih, najljepših haljina. I kada bi princeze, vojvotkinje ili kraljice došle u nepoznat grad, gdje ih ljudi ne znaju, po njihovoj su odjeći prepoznavali njihovu kraljevsku čast i ponašali se prema njima u skladu s time. Naklonili bi im se, poljubili im ruku, potrudili se osigurati sve što je potrebno da bi im bilo ugodno. Koji tretman! A ja sad kažem: sve smo mi princeze jer smo kćeri Kralja.

Sve mi zaslužujemo taj kraljevski tretman poštovanja, brige i ljubavi. Ali što bi se dogodilo da su kraljice zalutale u neki nepoznat grad u dronjcima, bi li ih prepoznali? Vjerojatno bi završile ignorirane na ulici ili bi se prema njima ponašali nepristojno.

Pokaži svijetu svoju ljepotu, ali do kraja je otkrij samo onome koji je svojim obećanjem to zaslužio

Ljudi će se prema tebi ponašati u skladu s porukom koju im prenosiš. Veliku poruku prenosiš i svojom odjećom. Kraljice su se uvijek trudile ostaviti dojam veličanstvenosti i ljepote. Danas se često segment veličanstva gubi i ostaje samo ona ljepota koju želimo da svi vide. Kraljice ju ipak, nisu u potpunosti otkrivale. Pokazivale su samo mali dio svoje ljepote – svoje lijepo lice aristokratske puti i nježne kovrče. Ostalo su zavile velom tajne. Jer je sveto. Nije za svakoga. One znaju da su lijepe i da su vrijedne, ne treba im nečija potvrda.

Time su zadobile poštovanje. Kada cijeniš sebe, ljudi to cijene. Privlači ih ljubav koju imaš prema sebi. Ako prepoznaješ svoje dostojanstvo, to im budi nadu da ćeš prepoznati i njihovo. Da ćeš ih znati poštivati, voljeti. I što se dogodilo? Vodili su se ratovi, bitke za ruku kraljice. Muškarci su bili neustrašivi. Spremni učiniti sve za ljubav žene. Za ljubav pred kojom bi padali na koljena.

Tko je danas na koljenima i moli za ljubav? Tko vapi za pažnjom? Tko prosi poglede?

Bojim se da smo to mi. Djevojke. Žene.

Neki ljudi vjeruju u bolji i drugačiji svijet, drugi ga stvaraju polazeći od sebe

Kraljice danas žive u bajkama. Čitamo o njima u djetinjstvu i onda ih zaboravimo. Ne trudimo se odvažiti dovesti ih natrag u svijet. Probuditi Trnoružice. Trgnuti vitezove. Iako kažu da bajke nisu stvarne, ja mislim da su one samo alegorija. Postoje i danas zmajevi od kojih muškarci mogu spašavati svoje princeze. Samo ih drugačije zovemo: Požuda, Nasilje, Iskorištavanje, Omalovažavanje, Nepoštivanje.. a postoji i danas kraljevsko dostojanstvo. Nikada nije prestalo postojati. Samo ga treba probuditi.

Današnja sloboda prečesto je zapravo ropstvo udobnosti i udovoljavanja vlastitim željama

Kraljevska je čast zahtijevala od osobe da bude slobodna. Zvuči paradoksalno jer se čini da je život kraljice prepun nekakvih normi i pravila koja ona treba poštivati. Sloboda i je upravo to – vlast nad sobom u tolikoj mjeri da smo u mogućnosti slijediti pravila radosno, ne robujući vlastitim željama. Jer pravila su tu da bi nam život učinila boljim. Zapovijedi su tu da bi nam pomogle ostati u Njemu, da bismo donijeli mnogo roda (usp. Iv 15, 18). Taj rod plodovi su Duha Svetoga, među kojima je i radost.

U želji da steknemo slobodu, iskrivili smo njenu definiciju. Još uvijek s divljenjem gledamo ljude koji su uistinu slobodni, ali njihovu slobodu ne nazivamo slobodom jer smo srž iskrivili. Nama je sloboda činiti što želimo, biti bez pravila, bez odgovornosti. Onda nižemo želju na želju i nikad kraja. Opet smo stalno u grču. Nema konačne radosti. S druge strane, oni koji su umrli vlastitim željama – ne na način da ih ne posjeduju, već da želje ne posjeduju njih – okusili su tu konačnu radost. Radost koja je plod Duha Svetoga. Onu koja je trajna i ne ovisi o ispunjenju želja. O udobnosti. Tu radost žive sveci.

Ako misliš da na nju nisi pozvana, Krist te pozvao. Sve nas je pozvao. Ohrabri se, odvaži se i živi je.

Dopusti Kristu da vlada tobom tako da svoje želje podrediš Njegovoj volji. To ćeš moći ako sama postaneš vladar svoga tijela i ponašanja, što možeš uz Njegovu milost. Traži, bit će ti dano.

Sjeti se tko ti je Otac i na tom identitetu gradi svoj život

Kćeri Kralja posjeduju kraljevsku čast. Čuvaju je dostojanstvenim ponašanjem. Snažnom voljom i milošću Božjom kojom su u stanju vlastite želje preobraziti da budu Bogu mile. Spoznajom da su vrijedne i predivne. Ne tražeći za to potvrdu drugih niti na najdecentniji i najprikriveniji način. U stanju su i onime što je vidljivo odražavati strahopoštovanje prema onome nutarnjem i nevidljivom što je u njima. Ne robuju udobnosti niti potrebi da svima pokažu da ih nije briga što drugi misle o njihovoj neurednosti ili razgolićenosti. U svakom trenutku, ne samo kada posjećuju hram izgrađen od kamena. Jer hram kojeg je Krist u tri dana ponovno podigao nije bio od kamena, već od krvi i mesa. I taj je hram i danas važniji. Takav si hram ti. Svaki dan. Cijeli dan. Cijeli život.

Sjeti se toga svakodnevno i ne dopusti da hram ostane prazan, bez Krista u sebi. Ne dopusti niti da se na van ne može prepoznati da je u tom hramu Krist. Svojim osmijehom, svojom čvrstom voljom, kreposnim životom pa na koncu i odabirom svojih odijevnih kombinacija. Krista susrećeš u drugima svaki dan – svako se jutro pripremi na taj susret – i duh i tijelo.

Lea Potočar – Žena vrsna


Foto: Ashton Mullins – Unsplash

Pročitajte i..

Lea Potočar
Lea Potočar

Apsolventica je psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.