Tražeći informacije, društvo i bijeg od kolotečine, mame novije generacije provode sve više vremena na Internetu. Ovisnost o Internetu, koliko je previše?
Laptop mi je otvoren na gotovo svakoj obiteljskoj fotografiji
Gledajući obiteljske fotografije na računalu, divila sam se mojim bebama kad sam primijetila jednu stvar: moj laptop je bio otvoren na skoro svakoj fotografiji. Moja kćer, 8 mjeseci stara, igra mi se pod nogama dok ja na jastuku tipkam na laptopu. Godinu kasnije sam sa sinom, držeći ga na jednoj strani i laptop na drugoj.
Znala sam čuti za ovisnost o Internetu, ali sam uvijek smatrala da se to odnosi na dečke koji provode većinu vremena igrajući igrice. Čini se da moja „navika“ korištenja Interneta polako, ali sigurno, prelazi granicu. Ponekad surfam dugo u noć dok ostatak obitelji spava. Čitam novosti, tipkam prijateljima i tražim odgovore na nebrojena pitanja. Pišem osobni blog i čitam tuđe, tek tako, da bih nešto radila.
Ispada da nisam jedina mama koja se ulogira online i isključi za sve drugo. Coleen Moore, koordinatorica razvoja resursa na Institutu za ovisnosti u Peoriai u Illinoisu, kaže da joj dolazi sve više žena zbog ovisnosti o Internetu. Mlade su, često novopečene majke i ovisne o blogovima, porukama i vode dvostruki život.
Novopečene majke doprinose porastu ovisnost o Internetu
Ove majke doprinose porastu ovisnosti globalno. Postoji pokret među psihijatrima koji smatraju ovisnost o Internetu kao službeni mentalni poremećaj (baš kao i ovisnost o alkoholu). A nedavna nacionalna anketa Sveučilišta Stanford otkrila je da 14% korisnika Interneta teško može ostati daleko od njega nekoliko dana, u isto vrijeme 9% pokušava sakriti svoju „nebitnu uporabu Interneta“ od svojih najmilijih; 8% priznaje da koriste web kao način za izbjegavanje problema.
Vjerojatno niste vrsta ovisnika koje Moore viđa – žene koje se ne okupaju i zloupotrebljavaju droge koje im pomažu ostati budnima za više online vremena. Možda ste primijetili da je surfanje zauzelo veći dio vašeg vremena, što znači da su jedna do dvije perilice rublja neoprane (i kog’ briga za to?!). Ali to također može značiti da vam nedostaje vrijeme s bebom – nešto zbog čega vam je stalo. Naposljetku, zašto smo kao nove mame tako slabe na taj plavi sjaj na ekranu.
1. Mame često “razgovaraju” samo s malom djecom
Tonya Barksdale je rodila sina Joshuu prerano i pušten je iz bolnice pod uvjetom da ga Barksdale drži kod kuće dva mjeseca bez ikakvih posjetitelja. Budući da muž radi većinu vremena, Barksdale je bila sama većinu dana. „Kad bi se moj muž vratio kući s posla, bila sam naporna i umirala od želje s njime razgovarati. Počela sam se osjećati kao luda osoba. Bila sam depresivna bez ikakve interakcije“, rekla je. Iz očaja je otišla na web i pronašla zajednicu koju je trebala. „S vremena na vrijeme razgovarala bih s ljudima u chat sobama. Ali ne o bebama ili roditeljstvu. Trebala sam se osjećati poput normalne osobe koja vodi normalne razgovore koji nisu bili vezani uz dojenje ili koliko je beba dobila na težini.“ Uskoro je svakodnevno provodila čak osam sati na web-u.
„U liječenju ovisnosti govorimo o činjenici da postoji praznina“, kaže Moore. „Kakva god ta praznina bila – emocionalna, duhovna, fizička – obično je pokušavamo ispuniti“. Za mnoge nove mame, kaže ona, ta praznina je izolacija – kako opipljiva izolacija samog doma sa zahtjevnom bebom tako i mentalna izolacija „ronjenja u neistražene vode“ – često ju doživljavaju pri prijelazu na roditeljstvo.
„Biti mama male djece može biti vrlo usamljena uloga“, slaže se Jay Parker, suosnivač Servisa za pomoć kod internetskih/računalnih ovisnosti u Redmondu u Washingtonu. Za njih je jednostavno uključiti se online, objašnjava on, i pronaći druge roditelje te stvoriti svijet tamo tako da nisu sami. Kad se taj svijet stvori, to postaje bijeg kojem mame mogu pribjeći kad god budu pod stresom, usamljene, kad se dosađuju ili su tužne. One postaju ovisne o tom mjestu.
Surfanje Internetom kao bijeg od svakodnevih poslova oko kuhanja ili mijenjanja pelena
„Zvala sam ga svojim ‘ciklusom izbjegavanja’“, kaže Jessica, trudna majka troje djece iz Idahoa koja je pisala četiri bloga. „Kad god bih se osjećala preplavljenom, pobjegla bih u bezumno surfanje webom. Našla bih se u komentarima na mojim blogovima, na mojim fotografijama na Flickru da vidim je li ih netko komentirao, a potom na Twitter kako bih vidjela je li mi netko tamo poslao poruku. Gubila bih sate samo čekajući da netko reagira na nešto što sam komentirala ili objavila.“ Budući da je preskočila zadatke i dopustila djeci da prave nered po kući, kaže ona, njezin stres samo se pojačavao, a ona bi ponovno zaronila u ciklus izbjegavanja.
Čak i sada kada je Barksdalein sin zdrav i star 5 mjeseci te se smije družiti, još uvijek joj je teško odoljeti Internetu. „Danas sam morala isključiti računalo da ne bih išla na Internet“, kaže ona. „Vjerojatno provodim onoliko vremena na web-u kao i kada je to bilo jedino što sam mogla raditi.“
2. Na Internetu mame mogu biti drugačije osobe
Da je to samo bijeg koji mame traže, mogle bi uključiti TV ili čitati knjigu. No, prema nedavnoj anketi Babytalk.com, više od duplog broja mama izabere računalo prije knjige ili TV-a dok im djeca spavaju pokazujući da traže nešto više od bijega: povezivanje, da, ali i način da se izraze i pokažu.
Nakon rođenja, kaže Moore, mnoge žene osjećaju se kao da su odustali od identiteta nasuprot sveobuhvatnoj „ulozi majke“. „To je još jedan osjećaj gubitka uobičajen kod novih mama“, kaže ona. Flert s bivšim dečkom na Facebook-u ili kupnja torbice online može nas podsjetiti na osobe koje smo nekad bile – zaposlena žena, žena koja je imala vremena za umjetničke projekte, žena koja je nosila suknje i ruž. „Ja sam samo majka u stvarnom životu, ali online, mogu biti čitava osoba“, kaže Ashley Bryan, mama dvogodišnjih blizanaca iz Las Vegasa, koja dnevno provodi četiri sata online.
Na web-lokacijama virtualnog življenja kao što je Second Life, gdje korisnici stvaraju avatare, mame mogu postati bilo tko, od bikerice u kožnoj odjeći do studentice navijačice. U umjerenim količinama, glumiti različite osobe/uloge može biti zdravo, uvjerava Moore. Postaje problematično kada online identitet postaje tako privlačan da zanemarujete svoju stvarnu ulogu. „Moj muž osjeća kao da ne provodim dovoljno vremena s njim“, kaže Bryan. „Kaže da svaki put kad je kod kuće i može pričuvati cure, ja surfam Internetom.“
3. Online kupovina ili plaćanje računa
Online možete platiti račune, naručiti pelene, prenositi fotografije i potražiti moguće uzroke zatvora vašeg djeteta. Zapravo, skoro sve možete postići online. „Izbacivanje stavki s popisa obveza je otrovno kada se osjećate kao da nemate puno kontrole nad drugim dijelovima vašeg života“, kaže Parker (a što je teže kontrolirati od života s novorođenom bebom?). Diane Anderson, mama 7-mjesečne bebe u Memphisu, zna taj osjećaj. „Počela sam slijediti stranice s popustima i postala toliko zadubljena u njihovu pronalaženju da sam određeno vrijeme zanemarila važne stvari, kao vrijeme s mojim djetetom.“
Nakon Interneta, pravi se život može činiti, neproduktivan. „Kad se igram s mojim dječacima, osjećam se kao da trebam nešto učiniti“, kaže jedna mama 18-mjesečnih blizanaca u New Yorku. „Obuzme me nemir kad se igram samo s njima, i redovito uzmem pauzu kako provjerila e-mail, odgovorila na zahtjev s Facebook-a ili naručila fotografije sa Snapfish-a. Ovisna sam o online poslovima.“
Biti izvan mreže
Mislite da ste možda zakačeni? Pokušajte održavati dnevnik o tome koliko često idete na Internet tjedan dana. Onda procijenite što vam nedostaje kad to učinite – san, obiteljsko vrijeme, posao?
Također u dnevniku navedite i što se dogodilo svaki put kad ste odlučile sjesti za računalo. Je li to odmah nakon svađe s mužem? Je li vam bilo dosadno? Prepoznavanjem okidača koji vas nagnaju tražiti sklonište online, kaže Moore, možete pronaći alternativne aktivnosti koje vam pomažu u rješavanju. Ako ste, na primjer, pod stresom, možete izvesti bebu u šetnju.
Moore također predlaže izradu sitnih tjednih ciljeva koji vas povezuju sa stvarnim svijetom: priključite se nekoj aktivnosti ili pođite na kavu s prijateljima. A ako ne možete kontrolirati svoju naviku, posavjetujte se s terapeutom koji se bavi ovisnošću.
Što je sa mnom? Nakon šest godina napustila sam bloganje i trudim se upoznati nove ljude. Jessica Rigby radi isto. „Biti izvan mreže mi je pomoglo zaustaviti osjećaj krivnje koji sam imala sve vrijeme. Još uvijek osjećam krivnju zbog različitih stvari, ali barem sada ne moram u krevetu razmišljati o tomu kad su me djeca tražila nešto, a ja sam ih otjerala jer sam bio udubljena u moj Google Reader.“
Rachel Mosteller – Parenting
Prevela: Venka Tolić
Foto: Pexels
