Nakon malo više od četiri godine iščekivanja naše trudnoće o čemu sam pisala u svom prvom svjedočanstvu, kada se trudnoća konačno ostvarila, došlo je vrijeme duhovne i psihičke pripreme za porod.
Priprema za porod i dolazak djeteta kroz devetnice
Suprug i ja željeli smo da porod našeg djeteta prije svega bude jedan duhovni događaj u našemu braku te da nakon njega budemo s Bogom i Marijom još bliži. Stoga smo molili različite devetnice kroz cijelu trudnoću kako bi se što bolje pripremili. Nekoliko svetih misa također smo zapisali s tom nakanom te smo odlučili nekoliko tjedana prije termina poroda oboje primiti bolesničko pomazanje. Sve je to bio put kojim je Gospa pripremala ponajprije naša srca, a tek onda tijela za veličanstven događaj rođenja našeg sina.
Predavali smo sina Marijinim rukama
Od početka trudnoće suprug i ja predavali smo svakodnevno našeg sina Marijinim rukama i Ona je vodila sve preglede, kontrole i dijagnostičke protokole koje sam morala redovito obavljati. Marija je pripravljala put i odabirala posebne liječnike i medicinsko osoblje koje je bilo uključeno u praćenje naše trudnoće. Tek sada, kada je period trudnoće iza mene, vidim kako je bila nježna i brižna prema nama te koliko nam je puta progovarala kroz medicinsko osoblje koje nas je vodilo na tom putu.
Kušnja kroz koju nam je proći
Sama trudnoća prolazila je uredno, sve dok u 20. tjednu trudnoće nisu na ultrazvučnom pregledu otkrivene ciste koroidnog pleksusa mozga našeg sina. Taj trenutak bio je poseban jer je donio određeni strah za zdravlje našeg djeteta. Većina cista koroidnog pleksusa mozga koja se u ovom periodu razvoja djeteta otkrije, spontano se povuče. No kod malenog postotka beba te su ciste povezane s prisutnošću rijetke kromosomske anomalije koja uzrokuje Edwardsov sindrom.
Stoga smo na ultrazvučni nalaz najprije reagirali zabrinutošću i strahom, a onda smo ubrzo kroz zajedničku molitvu dobili utjehu i potvrdu da je ovo još jedna kušnja u našem braku, a sada i roditeljstvu koja će nas samo više približiti Bogu i našoj dragoj Gospi. Molili smo sa čvrstom vjerom da će se naš sin na kraju roditi potpuno zdrav i doista smo imali mir po tom pitanju.
Snaga Gospina škapulara
Bližio se blagdan Gospe Karmelske te sam na sestrin poticaj, ali i vlastitu želju odlučila obući Gospin škapular. Najveći poticaj da ga stavim bio je moj sin Lovro i trenutna nerazriješena medicinska situacija oko prisutnih cista. Kada sam obukla Gospin škapular, dobila sam tako silnu potvrdu u srcu od Gospe da će sve biti u redu. Sada je snaga Gospina škapulara štitila i svakodnevno ozdravljala moga sina koji je napredovao iz dana u dan ispod moga srca (škapulara) i dovela do potpunog ozdravljenja u 27. tjednu trudnoće kada je moja primarna ginekologinja na ultrazvučnom pregledu potvrdila da su se ciste u potpunosti povukle. Nakon povlačenja cisti trudnoća je do samog poroda uredno prolazila.
„Sutra ćeš dobiti snagu za sutrašnji posao.“
Prije poroda razgovarala sam s jednom medicinskom sestrom koja mi je pomogla da predam trenutak svog poroda Gospodinu na vrlo jednostavan način. Jednostavan, ali vrlo dubok. Rekla mi je kako sada nemam snagu za porod, ali kada sam porod krene, dobit ću potrebnu snagu te će mi sva duhovna oprema tada biti darovana od Gospodina. Te su me riječi duboko dotaknule i smirile i doista je tako i bilo. Pri ulasku u bolnicu i u rađaonu već sam osjetila dobivenu hrabrost i snagu koju prije nisam imala. Ovdje bih se osvrnula na riječi Tomislava Ivančića: „Ti sve možeš, uspjet ćeš, učinit ćeš to onda kada dođe za to vrijeme. Ne možeš snagom koju sada imaš uraditi ono što trebaš učiniti sutra. Sutra ćeš dobiti snagu za sutrašnji posao. Potrebno je dakle ukrotiti maštu i osjećaje da ti tvoje probleme ne prikazuju krivo te tako te neprestano umaraju i ubijaju. Budi uvijek čitav tamo gdje sada jesi.”
Gospin blagdan priprema nas na skori porod
Suprug i ja obavljali smo pobožnost pet prvih subota prije termina poroda, no kada se počeo približavati termin moga poroda, ja ga nekako u srcu nisam mogla prihvatiti te sam samo neozbiljno maštala kako bih radije prenosila trudnoću jer ću tada imati više vremena da se pripremim. Kada se slavio blagdan Gospe od Čudotvorne medaljice, odlučila sam otići na još jednu ispovijed toga mjeseca i nakon ispovijedi osjetila sam kako je moje tijelo dobilo nevjerojatnu snagu i hrabrost za porod te sam nekako osjetila kako se moj sin još više spustio u zdjelicu i tako pripremio na skori dolazak na ovaj svijet. Samo jedan dan nakon Gospinog blagdana i ovog iskustva nastupili su moji prirodni trudovi i osjećala sam sve simptome u tijelu koji su mi ukazivali da će uskoro uslijediti porod.
Ne mojom snagom, već snagom vjere
Kao prvorotkinji bilo mi je teško odrediti pravilan razmak između trudova te sam zbog toga čekala kući skroz do trenutka kad ti trudovi više nisu bili izdržljivi. Trudovi su počeli ujutro prije samog termina poroda te su se postupno pojačavali prema kraju dana. Od večeri sam izdržavala trudove moleći krunicu na kauču u našem stanu i kada je bilo otprilike 3 sata u noći, osjetila sam snažan poticaj da krenemo u bolnicu. Kada smo sjeli u auto, na radiju je svirala pjesma Alana Hržice Nova stvorenja. Ova mi je pjesma pokazala kako je naš Bog kreativan i maštovit! Čak sam i lagano pjevala u autu između trudova što je za osobu koja je oduvijek imala ogroman strah od poroda bilo skoro pa nezamislivo.
Uz Gospino vodstvo
Kada smo došli u trudničku ambulantu, bila sam otvorena već 6 cm te je samo vrijeme do konačnog izgona brzo prošlo. Primila sam određene lijekove koji su mi smanjili bol i omogućili da se brzo i smirenije u potpunosti otvorim. Bila sam dosta iscrpljena i u strahu jer nisam najbolje znala kako pravilno disati u fazi trudova, a lijekovi su mi puno pomogli u tome. Moj je suprug bio cijelo vrijeme uz mene, od samog ulaska u bolnicu do rođenja našeg sina i njegova podrška i blizina bile su mi od neizmjerne važnosti. Škapular koji sam nosila cijelo vrijeme poroda doista sam i osjećala kao komadić blagoslovljene odjeće na sebi i sama svijest o njegovoj prisutnosti na mojem tijelu davala mi je izuzetnu snagu i mir u bolnim trudovima te osobito u fazi izgona moga djeteta. Tada više nisam imala nikakvu svijest o vlastitoj snazi, nego je sva moja snaga bila vjera da Gospa zajedno sa mnom trpi porođajne trudove i da će Ona voditi porod do kraja.
Snažna ruka sv. Josipa
Liječnica koja je vodila porod vrsna je porodničarka i prije svega, autentična vjernica i mudra žena sa čistim i vrlo pronicljivim pristupom svakoj osobi. Gledajući moga supruga kako toliko duboko proživljava porod gledajući mene u bolima, rekla je da ju je njegov stav podsjetio na Gospu pod križem koju su duboko ranjavale Isusove rane. Ova nam je njezina rečenica još više potvrdila kako je Gospa bila prisutna tijekom poroda. Duboko vjerujem da tamo gdje Gospa bdije nad supružnicima koji se njoj posvete, negdje vrlo blizu nje mora biti i sv. Josip. Sada se sigurno pitate kako sam znala da je i sv. Josip bio prisutan među nama. Gledala sam u svoga supruga i držeći ga čvrsto za ruku od kada smo ušli u rađaonu do trenutka kada je naš sin ugledao svjetlo ovoga svijeta, osjećala sam kao da me snažna sveta ruka dragog nam sv. Josipa još čvršće drži za njegovu ruku i ne pušta.
Učini srca naša po Srcu svome
U požrtvovnosti i ljubavi moga supruga u tim trenutcima, osjetila sam zagovor sv. Josipa koji je najprije oblikovao njegovo srce kroz veliku devetnicu kroz koju smo mu se posvetili, a onda ga je obdario mnogim milostima i krjepostima kako bi bio odvažan i hrabar u svim trenutcima poroda. Tu neizmjernu ljubav kojom nas je ljubio sv. Josip osjetila sam i po suzama svoga supruga koje su padale na moje čelo pred sam kraj poroda – u trenutcima izgona. Tada je moj suprug molio naglas Zlatnu krunicu i ponavljanje riječi: „…učini srca naša po Srcu svome…” urezivalo se u moje misli i poticalo me da se Isusu još više predam kao što nas On sam na to potiče u jako dobro poznatoj meditaciji „Isuse, misli ti!“
Suprugovo srce čiste vjere
Moj suprug je medicinski djelatnik i znam da će mnogi sada čitajući ovo reći da mu je zbog toga bilo lako biti pratnja. No ja bih rekla sasvim suprotno. Bilo mu je vrlo teško. Posjedujući znanje o situacijama i komplikacijama koje se mogu dogoditi tijekom poroda, trebalo je imati srce čiste vjere koje će unatoč svoj količini znanja i dosadašnjeg iskustva prepustiti svoje strahove i predati se vodstvu Marije i sv. Josipa.
Sada, kada se prisjećam tih trenutaka, vidim da je on to savršeno uz Marijinu pomoć postigao.
Gospa razvezuje sve čvorove
Naš sin rodio se kao potpuno zdrav dječak, no imao je dva puta omotanu pupčanu vrpcu oko svoga vrata. Mogu reći da su ta dva namotaja oko njegovog vrata bila kao dva velika čvora u našem braku koje je naša Gospa uspješno razvezala. Prvi je čvor bila neplodnost koju smo nosili četiri godine braka, a drugi je čvor bila neizvjesnost oko dijagnoze prisutnih koroidnih cista pleksusa mozga. S molitvama Gospi koja razvezuje čvorove suprug i ja smo ušli u vezu, a često smo te molitve molili i u braku. Ovime vam želim posvjedočiti da doista ne postoji ni jedan čvor u našim životima koji Gospa ne bi mogla razvezati.
Drage žene, ne bojte se prepustiti Mariji!
Svoje svjedočanstvo želim završiti kao plaha i slaba žena, koja je u porod ušla s velikim strahom, ali sa čvrstom odlukom da se predaje Gospi u rađaoni i Njezinom vodstvu u potpunosti. Čak i ako ona zatraži moj život. Da, bila sam spremna i na to.
Stoga, drage žene, ne bojte se u potpunosti predati vaša tijela u porodu Mariji. Ta Ona koja je i sama iskusila porod, najbolje će vam pomoći u mukama trudova. Vjerujem da je Njezina ljubav prema svakoj rodilji tako nježna i vrlo konkretna. Ona će vam objaviti na koje Njezine nakane možete prikazati porođajne boli ukoliko uđete u blizak odnos s Njom.
Dragi muževi, budite spremni na duhovni boj!
Dragi muževi, imate nezamjenjivu ulogu na porodu. Budite te uloge svjesni i pripremajte se za taj sveti trenutak rađanja vašeg djeteta. Uđite u otajstvo poroda držeći jednom rukom vašu suprugu, a drugom rukom držite se još čvršće za ruku sv. Josipa – duboko i vjerodostojno. I shvatite da je porod vaše djece jedan duhovni boj. Za takav boj trebate posebnu opremu.
„Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima… Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.” (Efežanima 6,11–17)
Jedan svetac igrao je vrlo važnu ulogu u pripremi za porod i u rađaoni. On ima posebno mjesto u našim bračnim molitvama i devetnicama te ću završiti ovo svjedočanstvo njegovim riječima:
„Ljubav mi je sve objasnila,
ljubav sve riješila –
stoga obožavam tu Ljubav,
ma gdje da prebiva.” Sv. Ivan Pavao II.
Anonimno – Žena vrsna
Foto: Aditya Romansa – Unsplash
