Ove korizme vratila sam se svojoj omiljenoj korizmenoj molitvenoj tradiciji, moleći se svakog od 40 dana za različite osobe, parove ili obitelji, nudeći sve svoje molitve, prošnje, frustracije, radosti i patnje toga dana za njihove nakane. Molim za druge, na taj način pomažem nositi križ.
Iracionalni strahovi
Bilo je to posebno zadivljujuće iskustvo za mene ove godine. Prije korizmenog razdoblja, postala sam neuobičajeno usredotočena na činjenicu da se križevi u mojem životu u posljednje vrijeme čine tako maleni u usporedbi s izazovima s kojima se suočavaju mnogi moji poznanici, prijatelji i obitelj – zastrašujuće bolesti, bračni problemi, borbe s plodnošću, smrti voljenih osoba i tako dalje. A tu sam ja, zbrinuta, umirena i zadovoljna svojom prekrasnom malom obitelji i sretnim životom.
Počela sam se brinuti da je samo pitanje vremena prije nego što će sve u mom vlastitom životu izmaknuti iz moje kontrole, prije nego dođe moj red iskusiti duboku patnju. Mislila sam da su moji križevi premali i da će Bog u svojoj namjeri da me napravi svetom, povećati ulog i zaista mi dati do znanja što znači nositi veliki teret. Iako sam znala da to nije ono što Bog radi prepustila sam da iracionalni strahovi danima i tjednima oblikuju moje raspoloženje.
Tada je Bog nešto učinio. Tijekom 40 dana On mi je pokazao da u potpunosti pogrešno gledam na cijelu situaciju. Gledala sam na križeve kao na „moje“ i „njihove“ iako sam trebala na njih gledati kao na „naše“. Molbe koje su se slijevale od naših prijatelja i rodbine tijekom šest tjedana žarile su u mojem srcu i vladale mojim mislima i molitvama svakoga dana, vodeći me k boljem razumijevanju kako su križevi namijenjeni da ih se nosi – zajednički.
Male svakodnevne žrtve za druge
Kako je ponekad lako uvući se u svoj mali svijet, usredotočujući se na svoje križeve, bez obzira bih li mislila da su veliki ili mali, ne shvaćajući da susjedov križ jest moj križ i da mi je namijenjeno da mu ga pomognem nositi. Tijekom 40 duhovno izazovnih i plodonosnih dana, uspjela sam učiniti male svakodnevne žrtve za druge i njihove potrebe.
Većinom tih dana, Duh Sveti bi savršeno upravljao vremenom te bi mi osoba kojoj bih namijenila svoje molitve toga dana čak rekla kakav joj je taj trenutak ili dan ili tjedan bio kada su joj molitve bile najpotrebnije. Kako bi svakodnevno prolazili sati ja bih stalno razmišljala i molila Boga za tu osobu ili obitelj i najluđi dio bio je taj da bih na trenutke zaista mogla fizički osjetiti težinu njihova križa. U tim istim trenucima osjetila bih njihov neprocjenjiv blagoslov što su mi dali priliku da im pomognem nositi križeve.
Sada kada je korizma završila, shvatila sam da ne smije završiti i ova molitvena praksa. Ona me promijenila. Učinila me izrazito svjesnom moje veze s drugima kao dijelom Kristova Tijela. Bog nas zove da budemo jedni drugima na raspolaganju, no vrlo često nismo. Možda pokleknemo u molitvi za druge kada kažemo da ćemo moliti ili smo toliko usredotočeni na naše osobne molitvene nakane da se odnosimo kao da nemamo vremena za tuđe nakane. No kada se to dogodi, propuštamo ovo predivno blago dijeljenja tereta naših briga i olakšavanja bremena jedni drugima.
Evo kako možete sudjelovati u svojoj vlastitoj misiji dijeljenja križa:
- Kada se odjednom, iz bilo kakvog razloga, sjetite neke osobe koju poznajete kontaktirajte ih i upitajte što možete moliti za njih toga dana.
- Ako imate prijatelja ili rodbinu koji vas traže da molite na neku nakanu, razmislite kako im možete olakšati dio tereta, ne samo putem molitve već i činom služenja – darujući im jelo, nadahnjujuću knjigu, šalicu kave ili oslonac, zagrljaj, pažljivu poruku.
- Postavite si izazov da ponudite ne samo vaše izrečene molitve već i vaše dnevne patnje, frustracije, postignuća i radosti za druge. Primjerice, kada se počnete nervirati dok ste zaglavljeni u prometu, ponudite svoje frustracije za određenog primatelja vaše molitve. Milosti takve ponuđene nevolje blagoslovit će ih na način koji nikada niste vidjeli. Ni jedan negativan ni pozitivan osjećaj ili iskustvo, ako je ponuđeno za drugoga, neće propasti. Bog je pedantan u dijeljenju plodova naših molitvi onima u potrebi.
- Od sada pa nadalje, planiram biti svjesnija u pomaganju drugima pri nošenju njihovih križeva, ne samo putem molitve (iako će to biti primarno) već i putem djela služenja – fizički, milostivo pomažući drugima malim koracima koji puno znače. Kada sam pomislila da su moji križevi premali, Bog je učinio ovo – prodrmao je moj duhovni život i dajući mi veće križeve da ih pomognem nositi – i zbog toga sam neobjašnjivo zahvalna.
Katie Warner – Catholic katie
Prevela: LR
Foto: Pixabay
