Kad se suočite s teškom bolešću, svašta se čovjeku u tim trenutcima krene motati po glavi. Isprepliću se razni osjećaji i emotivna stanja – odbijanje, nevjerica, prihvaćanje, tuga, ljutnja, neizvjesnost, strah… Razmišljamo o osobama koje su nam povjerene u našim životima i koje ovise o nama.
Želimo ozdraviti, želimo živjeti
Nakon što prođe početni šok i nakon što organiziramo život po konceptu “novog normalnog”, jedina želja koja ostaje vrištati u nama je želja za životom.
I dobro da je tako. Osvijestimo koliko je život zapravo dragocjen i naučimo cijeniti mnogo sitnica koje smo ranije shvaćali zdravo za gotovo. Stvaraju se nove odluke, promjene životnih navika, apstrahiramo i odbacujemo toksične odnose i stanja. A sve u cilju samo jednog – želimo ozdraviti! Ne želimo umrijeti.
Naš urođeni nagon za životom može ponekad graničiti s brojnim očajničkim pokušajima, tj. prihvaćanjem raznovrsnih pomoći i terapija od raznih terapeuta, iscjelitelja i nadriliječnika. To je, u jednu ruku, razumljivo i nije za osudu čovjeka. Oboljelima treba određeni period prilagodbe na novonastalu situaciju.
Pitanje je samo – koji ćemo put odabrati? Koga želimo slušati, tj. slijediti? Koga želimo postaviti u svom životu za glavnog terapeuta, iscjelitelja i liječnika?
Ja sam na početku svoga suočavanja s malignom bolesti odlučila zazvati Isusa. Iskreno sam zavapila za pomoć, u gluho doba noći, na koljenima, oblivena suzama i potpuno očajna zbog neprihvaćanja svoje situacije. Od toga trenutka započeo je moj hod za Isusom i rast u vjeri. Taj rast u vjeri se polagano obogaćivao i postupno me oblikovao i nadograđivao.
Vjerujem da Bog može učiniti čudo ozdravljenja, ali samo On zna je li to najbolje za mene
Jako puno stvari mi se razmrsilo putem i spoznala sam odgovore na naizgled komplicirana pitanja i na umom teško shvatljive situacije. To zapravo i nije moguće shvatiti umom. Ono u što sam se definitivno uvjerila jest činjenica da Isus liječi! On je doista liječnik duše i tijela, a može liječiti i preko svojih ljudi, svećenika i laika karizmatika, koji su Njegova produžena ruka. Ali nitko, pa ni sam Isus, ne može napraviti ništa ako u potpunosti ne povjerujemo da je Njemu sve moguće i da za Njega ni jedna bolest nije neizlječiva, ni jedna situacija bezizlazna, ni jedan problem nerješiv.
I dan danas, baš ovoga trenutka, događaju se čudesa. Osobno sam svjedočila raznim čudima, ozdravljenjima i oslobođenjima. No… naša iskonska želja za ozdravljenjem ne smije maskirati našu vjeru u Isusa i Njegovu moć, kao što bismo se očajnički hvatali za svaku slamku koju nam netko ponudi u cilju našeg ozdravljenja. Naše povjerenje u Isusa mora biti bezuvjetno i apsolutno. Bez zadrške, kalkulacija i uvjetovanja.
Jesmo li spremni, mada svjesni da nas Isus može potpuno ozdraviti, ipak nositi svoj križ do kraja svoga ovozemaljskog života i na taj način radosno proslavljati Isusa?
Jesmo li spremni ostaviti sve, predati sve Isusu, posvećujući naše najbliže Njegovom presvetom srcu i krenuti za Njim? Pa i umrijeti, ako je potrebno?
Testirajmo svoju vjeru i budimo iskreni!
Shvatila sam da se ne želim miješati u Božje planove, ne želim svojim ljudskim strahovima i navezanostima mrsiti Božje nakane i Njegovo djelovanje u mom životu.
Ja ne znam koji je moj put i što je za mene stvarno najbolje. Ali Otac moj zna. Onaj koji me stvorio i namijenio mi poseban zadatak koji samo ja mogu izvršiti.
Za to me je obdario potrebnim darovima koje mi je stavio na raspolaganje da ih razvijam kako želim.
Po križu možeš već na zemlji zaslužiti Nebo
Isto tako, shvatila sam i da postoji više razina oboljenja i ozdravljenja. Obično reagiramo kada se tijelo razboli pa krenemo očajavati, a naša duša može već odavno biti bolesna, a da toga nismo bili do tad ni svjesni. I nemoguće je iscjeliti tijelo, a da je duša i dalje bolesna. Vrlo brzo ćemo onda opet “uletjeti” u bolest, možda ovog puta još ozbiljniju i težu. Shvatila sam i da je najbitnije izliječiti dušu. Kada je duša čista, lagana i ispunjena ljubavlju i milošću, ti si već zdrav.
Ako ti tijelo i ne ozdravi, ako je tvoj put da i dalje živiš s križem – prihvati to! Prihvati svoj križ i budi lud od radosti jer i ne slutiš pod kolikom si Božjom milosti i koja velika djela Bog tek planira učiniti preko tvoga križa. Jesi li svjestan da po križu možeš već na zemlji zaslužiti Nebo?
Da možeš spasiti sebe i svoju obitelj?
I zato zahvali za svoj križ, radosno ga obgrli i kreni za Kristom. I ne, umrijeti nećeš, nego živjeti i kazivat ćeš djela Gospodnja!
Tea Perović – Žena vrsna
Foto: Artem Kovalev – Unsplash
