Kad ću konačno biti zadovoljna? S onim što nemam i s onim što sam primila? Kad ću prestati tražiti više, tražiti ono što nije dobro za mene?
Izrael je želio kralja. Da, Bog je bio uvijek tu za njih, izveo ih je iz ropstva, hranio ih manom s neba, izborio za njih bitke nekoliko puta i sve je to dobra stvar. Ali svatko je imao kralja, zašto bi oni bili iznimka?
Željeli su kralja kojeg se može dotaknuti. I željeli su ga odmah i sad.
„I reče: »Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevati nad vama: uzimat će vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni će trčati pred njegovim bojnim kolima.“ (1 Sam 8,11)
„Uzimat će kralj vaše kćeri da mu priređuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku.“ (1 Sam 8,13)
„Uzimat će najbolja vaša polja…“ (1 Sam 8,14)
….On će uzeti ovo i ono, i još puno toga.
Evo posljedice pobune:
„I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan!“ (1 Sam 8,18)
I dalje je Izrael tražio kralja. Bog je nevoljko dao kralja, čovjeka imenom Šaul, da učini ono što On može najbolje – biti Izraelovo sve u svemu.
Svi znamo kako je završila stvar sa Šaulom i Izraelom.
Svi mi želimo dobre stvari u životu
Kao dijete ostajala sam budna cijelu noć čekajući da otvorim božićni poklon, što mi nije bilo dopušteno do jutra, usprkos mojem moljakanju. Sjećam se da sam bila toliko nestrpljiva cijelu noć, u želji da se igram s poklonom za koji sam vjerovala da je barbika. Kad sam napokon dobila poklon, zaista je to bila barbika s kojom sam bila zadovoljna i igrala se sljedećih nekoliko mjeseci. Uzbuđenje što ju posjedujem ubrzo je iščezlo, napustila sam je i druga igračka postala mi je zanimljivija.
Hoću li ikad biti zadovoljna?
Svi mi želimo dobre stvari u životu: divnog čovjeka, dobar posao, lijepu kuću, popis je beskonačan. Generacija kojoj pripadamo naviknuta je na instant rješenja, imamo osjećaj da sustižemo zamišljeni sat koji otkucava, čeznemo da se želje našeg srca ostvare sad i odmah, iako nam je rečeno da čekamo.
Da, Bog je obećao najbolje za nas, ali jedna je stvar o njegovom najboljem koje dolazi povezana s onim što on čini i u njegovo vrijeme je nešto čime nismo zadovoljni.
Nešto što me brine je mirenje s osrednjim nakon predugog čekanja. Kao nakon mnogo godina poštivanja Božjih pravila, iznenada popuštam i završavam kao Izrael sa Šaulom umjesto Davida, Išmaelom umjesto Izaka. Molim za sebe i svaku mladu ženu koja se nalazi na mojem mjestu Božju snagu da strpljivo čeka, i kad brojne krivotvorine nadolaze. Ne samo u odnosu prema muškarcima, već u svakom obećanju: dobrog posla, kuće, prijateljstva. Bit će šteta gledati unatrag i žaliti što nismo čekali malo duže.
Vjeruj Gospodinu i ne oslanjaj se na svoj razum
Stvar između Njegovog najboljeg za nas i krivotvorina je da Bog uzima u obzir sve kratkoročne i dugoročne planove da bismo imali dobrobit od njegovih darova. Jedno je dobiti ono što želiš, a dugo zadržati. Sasvim druga stvar je zadržati ga u dobrom stanju i uživati dulje vrijeme. Već duže vrijeme molim za novi auto i stalno dobivam isti odgovor od Boga: „Nisi dovoljno financijski jaka da bi ga održavala.“ To je Bog, dobri otac koji ti ne bi dao nešto što nisi spreman zadržati, inače postat će teret umjesto blagoslova.
Krivotvorine se mogu činiti kao prava stvar, ali nisu zapravo ono što nam stvarno treba.
Moj osobni primjer je upoznavanje mladića koji zadovoljava svim mojim kriterijima, ali stvar ne napreduje kako sam očekivala. Svaki put kad sam molila za ovu situaciju, uvijek sam čula: „Vjeruj Gospodinu i ne oslanjaj se na svoj razum.“ Ispostavilo se da smo dvije posve oprečne osobnosti i da nikad ne bismo funkcionirali – nešto je što nisam mogla primijetiti s moje točke stajališta.
Učiti čekati Boga nije lako, to je zaista lekcija koja traje, ali svakodnevno napredujem uz Božju pomoć.
Na kraju svega, On je moje sve i dok ne shvatimo da ništa u ovom svijetu ne može zauzeti Njegovo mjesto, uvijek će nešto nedostajati.
Ify Halim – The Praying Woman
Prevela: Slavica Zubčić Krišto
Foto: Unsplash
