Bio je to jedan u dugom nizu teških dana jedne od težih godina mog života. U to sam vrijeme studirala i trebalo je pokupiti neki potpis na faksu. Brige oko obiteljskih situacija, završetka studija i ljubavnih lutanja pretjecale su jedna drugu u mom srcu. Dok sam tako išla prema fakultetu, ulicom kojom sam prošla stotine puta prije toga, odjednom me nešto trgnulo iz omaglice i povuklo me pred zid kraj kojeg sam prošla nebrojeno puta. Podigla sam pogled i ugledala grafit, star, gotovo posve izblijedio, ali s porukom od koje mi je srce poskočilo:
I love you Petra
Zazvao me imenom
Čak i moje ime!
„Zar nešto toliko lijepo i osobno može biti slučajnost?” pitala sam se. Ali tko je još čuo da Bog govori u grafitima? Zar nije On iznad takvih stvari? Uostalom, grafiti su češće vandalizam nego ulična umjetnost, a nerijetko su i glupi i vulgarni.
Pa ipak, nisam mogla poreći da mi je srce zaigralo i da sav onaj teret koji sam nosila više nije bio tako težak.
Tajanstveni Ljubitelj sklon sprejanju po fasadama nije tu stao sa svojim izjavama. Drugom sam prilikom, također za studentskih dana, prolazila stazom ispred Filozofskog fakulteta. Opet me nešto mučilo i u sebi sam pitala:
„Bože, voliš li Ti mene?”
Ljubav mi je izjavio
Istog trena ono isto „nešto”, unutarnji pokret, zaustavilo me i okrenulo mi glavu ulijevo. Više nisam mogla sumnjati da je to „nešto” zapravo Netko jer je dao odgovor na moje pitanje, ispisan ogromnim slovima duž čitavog zida s druge strane ceste:
Volim te, medena
Bilo je tako slatko kušati te riječi. Ovoga puta nisam mozgala o tome tko ih je napisao ni zašto, nego sam uživala u željenom odgovoru na svoju čežnju. Jer, kao što kaže sveti Ignacije: „Ne zasićuje i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari.” (Duhovne vježbe, 2)
Majstor ljubavi osvaja čovječje srce
Ispričala sam to jednom prijatelju i on je rekao da toliko sladunjavih izjava s Božje strane njemu ne bi odgovaralo. I to razumijem. Ima mi smisla da Bog, koji „izdaleka već misli naše poznaje”, kako kaže psalmist, govori svakome njegovim jezikom, na njegov način. Mislim da se neće svakome obratiti romantičnim grafitima, ali meni je to bilo predivno. Jer tko je veći majstor ljubavi i osvajanja nego Onaj koji je stvorio čovječje srce?
Konopci ljubavi
Ali nemirno je srce naše, kako kaže sv. Augustin. Lako se izgubimo u svakodnevnim brigama, a u mom slučaju i u prostoru. Ponekad mi ni GPS ne pomaže. Tako sam se jednom zagubila u nekim ulicama blizu Laginjine. Ne sjećam se što sam točno radila, ali sam bila u velikoj žurbi i na sto muka hoću li uspjeti sve obaviti na vrijeme. Odjednom me unutarnji GPS zaustavio i odveo me u suprotnom smjeru od onog kojim sam išla.
Priznajem da sam bila ljuta, ne shvaćajući kamo to idem ni zašto. Ali ipak sam slijedila tog unutarnjeg vodiča – nešto me neodoljivo vuklo, kao da mi je oko struka zavezan nevidljiv konopac.
Užima za ljude privlačio sam ih,
konopcima ljubavi. (Hoš 11,4)
Taj me unutarnji „GPS” zaustavio pred jednim zidom i pokazao mi dio grafita koji je, pretpostavljam, napisao neki odani Dinamovac:
Činiš me sretnim
On je Put
Odjednom više nije bilo važno ni kamo idem, ni kuda, niti me mučilo hoću li uspjeti obaviti zadatak koji sam si postavila. Jer evo – ovdje je Onaj koji je i Put i Cilj, i ja Ga činim sretnim. A ja sam se pitala kako to da usrećujem Boga baš sada, kad osjećam da nisam dorasla vlastitim očekivanjima. Uvijek se iznova podsjećam da naši putovi nisu Njegovi putovi, ni naše misli Njegove misli.
Bože, trebam Te
Prije nekoliko godina pala sam vozački ispit, po četvrti put.
Bila sam tako nesretna, teško mi je to opisati. I nije to bio kraj moje kalvarije s vožnjom. Mislila sam da sam promašaj, napadali su me sram, osjećaj manje vrijednosti i strah da nikada neću položiti, a istovremeno sam osjećala da je u Božjem planu za mene da znam voziti.
Nakon poraza na borongajskom poligonu htjela sam sjesti na tramvaj i ravno do Gospe Lurdske u Zvonimirovoj da se isplačem Majci. Ali ono „nešto“ – Netko? – povelo me pješke pokraj zgrade Ekonomskog fakulteta. Nisam znala zašto sam krenula tim (dužim) putem i to me ljutilo. U suzama sam pomislila: „Bože, da si barem ovdje. Opet Te nema kad Te trebam.”
I u tom me trenutku strpljivi Tješitelj zaustavio pred grafitom na zidu faksa –
Volim te
Nakon tog sam Susreta, punog srca i vrlo utješena, u dnevnik zapisala: „Ja ne znam tko je Duh Sveti, ne kužim Ga. Ali znam da voli grafite.”
Trebam i Tvoj smijeh
Priča s vozačkim, iako trnovita, imala je sretan kraj jer sam nakon sedam padova položila i danas sretno vozim i sebe i druge bez ijedne nezgode. I upravo sam vozeći se u autu doživjela još jedan u dugom nizu Susreta s Bogom koji govori u grafitima.
Prije nekoliko tjedana krenula sam na euharistijsko klanjanje. Nema tome par dana, prije posla sam otišla malo sjesti pred Isusa. U moru nedoumica, rekla sam Mu: „Veliki moj Bože, ne planiram Te shvatiti. Ali molim Te, nasmijavaj me. Tako znam da si to Ti.”
Nakon klanjanja sam autom krenula na posao. Vozila sam poznatom ulicom kojom prolazim svakoga dana. Ali tada mi je prvi put u oči upao veliki grafit na zidu trgovine uz cestu:
Petra je top
Prožela me toplina i počela sam se smijati. Nije to bio onaj smijeh kad čuješ dobru šalu. Bio je topao, izvirao je iznutra i trajao je nekoliko minuta. Svaki put kad bih pomislila da je kraj, u mislima bi mi opet sinulo ono „Petra je top ♡” i iz mene bi provrelo još smijeha, kao voda iz stijene.
Bog se susreće u svakodnevnim stvarima
I tako je strpljivi, kreativni Bog uspio uvjeriti moje sumnjičavo srce da je zbilja On taj koji mi progovara kroz romantične grafite. Više od samog grafita razoružao me taj smijeh, jer sam znala da je Bog čuo moju molbu i uslišao me.
A da me 101% uvjeri da je to On i još me rasplače nakon što me nasmijao, poslao mi je riječi jednog svog dragog čovjeka.
O Uskrsu 2022. godine, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, msgr. Giorgio Lingua u svojoj je homiliji na Radio Mariji rekao:
„Uskrsli se ne dokazuje – On se susreće.
(…)Ponekad nam šalje poruke kako bi nam rekao da je ovdje, da je prisutan, da nas prati. Kao što mi se dogodilo onda kad sam bio jako ogorčen i potišten zbog svoje nedosljednosti. I osjećao sam se razočarano. Nisam činio dobro koje sam želio, nego zlo koje nisam želio, kako kaže sveti Pavao, i to me je žalostilo. Jednom sam se, dok sam proživljavao takve osjećaje, vozio u autu cestom kojom nikada prije nisam prolazio. Došao sam do mosta i ugledao na zidu veliki natpis:
Giorgio, volim te
Nesumnjivo je to bila poruka koju je zaljubljena djevojka ostavila svojem zaručniku. No, meni je bilo toliko očito da mi je sam Bog želio progovoriti u tom trenutku žalosti. Želio mi je poručiti da je On zaljubljen u mene. Do te mjere da je umro za mene, za moje grijehe, i da je uskrsnuo kako bi mi vratio nadu.
Moramo znati razumjeti Božje poruke. Ima ih jako puno. Kada na stvarnost gledamo jednostavnim očima, ponizno, Božje poruke potvrđuju našu vjeru. To su znakovi da je Isus živ i da je s nama.”
Kad sam poslušala tu homiliju, došle su mi suze ganuća i radosti. Jer gle – isti živi Bog na isti čudan i čudesan način progovara jednom apostolskom nunciju i maloj meni – tako različitim ljudima govori istim jezikom iste Ljubavi.
Volim te, Petra
Bog po krivim crtama piše pravo
Te jedva vidljive, izblijedjele riječi na zidu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Napisane tko zna kada za tko zna koju Petru. Ali u tom trenutku bile su baš za mene.
Zar ne progovara i Sveto pismo svakome ponaosob, u njegovoj konkretnoj situaciji i trenutku? Ne mislim povući ozbiljnu paralelu između Biblije i grafita. I svakako ne mislim da je svaki mangup s limenkom spreja ujedno prorok ili evanđelist. Samo želim primijetiti da onaj isti Bog koji po krivim crtama piše pravo može progovoriti divne stvari na najneobičnije načine.
Čudesno mi je kako se On, Neizmjerni, uvlači u otužne betonske džungle naših modernih života kroz najmanje pukotine, kao voda koja je potekla iz stijene i dala život Izraelcima dok su se oni prepirali je li Bog među njima ili nije.
Stvoritelj – Veliki Zaljubljenik
Kako je to divno rekao nuncij Giorgio, Bog se zaista pokazuje kao Veliki Zaljubljenik, koji se ne libi posuditi limenke spreja malih zaljubljenika pa i sam zanemariti društvene konvencije u svom udvaranju, Stvoritelj koji toliko voli stvorenje da kreira kroz naše blijede kreacije. Ima u tome odjeka Ljubavi kojoj nije bilo ispod časti spustiti se u štalu, u siromaštvo i potrebitost, niti se uspeti na križ, u ogoljelost i bespomoćnost, da bi objavila čovjeku koliko je vrijedan u Božjim očima.
Nije da odobravam uništavanje fasada. Ali možda je poneki grafit opravdan time što ga je Bog upotrijebio kao poruku svoje Ljubavi.
Ništa ne govori volim te kao malo vandalizma.
Pitam se bi li se Bog složio.
Petra Ćurlin – Žena vrsna
Foto: Gift Habeshaw – Unsplash
