Znaš li zašto te boli kad te netko opominje? Kad ne primijeti tvoju misao? Znaš li zašto te, baš zaboli kad zaborave pohvaliti i tebe među svima onima koji su dali sve od sebe za onu stvar? Znaš li zašto te prođu trnci kad te ne shvate i ostave sa strane? Kad na glas iza leđa govore o tvojim manama? Kad se nasmiju tvojem pokušaju da nešto učiniš najbolje što možeš? Kad se nakašlju na tvoj pad?
Bog tada ispravlja ono što je u srcu pogrešno sraslo
To ti je kao kad je,ono jednom, tvoj mlađi brat slomio ruku i onda je ona krivo zarasla. Trebalo je zatim ponovno, namjerno, izazvano liječničkim pothvatom slomiti kost i namjestiti je dobro da, kad bude ponovno srastala, zaraste pravilno.
I kod tebe su neke slomljene kosti krivo zarasle. Netko te gurnuo kad je trebalo mirovati. Ili dok ste igrali nogomet, netko je napravio faul i tvoja longeta se pomaknula. Tvoje pukotine su krivo zarasle na nekim mjestima.
Sada, kada si se predala u Moje ruke, Ja uzimam tvoje krive kosti u Svoje ruke i lomim ih. A to boli. Lomovi bole. Lomim tvoju volju uzastopnim odustajanjem sebi na dobro manjih i bespomoćnih. Lomim tvoje želje ispunjavanjem tuđih želja. Lomim tvoju žudnju za zrakom, svakodnevnim usamljenim ostankom u kući. Lomim tvoju sigurnost u svoje snage, potpuno poljuljanim tlom neizvjesne budućnosti. Lomim tvoje kosti, mila moja, samo kako bih ih mogao ponovno namjestiti.
Boli ove zemlje mali su biseri u nebu
Budi strpljiva i zahvaljuj tada. Jer svaki novi lom na mjestu gdje te već boljelo, samo je nježan dodir liječnika, samo je dodir tvog Spasitelja koji te želi učiniti boljom. Koji želi jednu običnu oholicu u tebi prelamati u poniznog čovjeka.
Pusti se u Moje ruke i kad začuješ krc, samo se nasloni na Moje rame. Kad začuješ krc, nasmiješi se, makar i s grčem, jer boli ove zemlje mali su biseri u nebu. A jednom ćeš, jednom kada napokon umreš sebi i tijelu, popeti se ljestvama u nebo i zahvaljivati što si već na zemlji bila slamana. Što si bila tako divno bolima uljepšavana.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
