Ne možete ni zamisliti kroz što prolazi osoba koja pati. Ne znate što učiniti kako biste joj pomogli. Ne znate što biste joj rekli da popravite situaciju.
Zapravo… Nitko to ne zna. Ne postoji čarobna formula kojom ćete pokazati da vam je stalo do nekoga. Ne postoje riječi i djela koja će popraviti tešku situaciju u kojoj se nalazi osoba do koje vam je stalo. Smrt supružnika, dijagnoza tumora, otkaz na poslu, teška prometna nesreća, dijete u zatvoru… Ne možete ništa učiniti da popravite te situacije. Čak ni stručna osoba (doktor, odvjetnik, svećenik, savjetnik, financijski savjetnik ili mehaničar) često ne može popraviti te situacije. Nitko od njih ne može pomoći da nestane taj užas i zato se tu radi o teškoj situaciji, a ne tek o lošem danu.
Kako popraviti situaciju?
Ne postoji jedna jedina „ispravna“ stvar koju biste mogli reći ili učiniti. No, uvijek možete reći ili učiniti neke stvari koje imaju smisla.
Jedna od velikih prednosti kršćanskog služenja je to što, ne samo da možete tješiti ljude u teškim trenutcima, već možete i svjedočiti tome na koje sve načine ljudi budu jedni uz druge i brinu jedni o drugima u teškim trenutcima. U nastavku slijede prijedlozi kako kao zajednica pokazati brigu o onima koji su u potrebi, čak i onda kada nema jednostavnog rješenja:
Nazvati
„Ne znam što bih rekao/la“ nije razlog da nestanete iz nečijeg života kada postane teško. „Mislim na tebe“ ili „Samo sam htio/htjela provjeriti kako si“ sasvim je dovoljno za probijanje leda. Osoba koja je u potrebi možda neće htjeti nastaviti razgovor, no dopustite joj da sama o tome odluči, a zatim se jednostavno oslonite na intuiciju. Ako mislite da poziv nije prikladno rješenje (ili možda niste tip prijatelja koji čavrlja preko telefona) uvijek možete
Poslati pismenu poruku
Ili SMS poruku. Ili poruku na Facebooku. Ili možda dimni signal. Budite svoji, no riječ utjehe ili podrške uvijek je primjerena i svi je cijene. Na taj način osoba koja je u potrebi može vam odgovoriti (a i ne mora) po svojoj volji, pogotovo ako je zatrpana različitim porukama. Ili dimnim signalima.
Donijeti hranu
Možete ispeći neko jelo ili kolač. Također, možete kupiti gotovo jelo u trgovini ili poslati poklon-bon za omiljeni restoran ili restoran koji dostavlja hranu. Bez obzira na to kakav je problem ili teška situacija u pitanju, ljudi i dalje moraju jesti. Ako oslobodite osobu koja je u potrebi brige oko kupovine, kuhanja i čišćenja (a da ne spominjemo i trošak) za samo jedno jelo, učinit ćete i više nego lijepu gestu jer hrana je način iskazivanja pažnje. To je živa istina. (Savjet: Ako više ljudi bude donosilo jela, neka jedna osoba bude zadužena za organizaciju. Inače bi se moglo dogoditi da prvi tjedan ljudi donesu 8 lazanja i 4 složenca od brokule, a onda mjesecima ne bude ništa osim salate. Nije baš najbolja opcija.) Osim toga, nemojte pretjerivati. U nekim situacijama možda nije praktično donijeti čitavo jelo, no domaći kruh ili košara s voćem mogu dobro doći.
Budite na usluzi
Tijekom druge trudnoće nisam imala nikakvih problema pa nisam završila na strogom mirovanju (kao tijekom prve trudnoće). Jedna obitelj iz moje župe koja ima obrt koja se bavi čišćenjem poslala je svoje zaposlenike da dođu očistiti moju kuću. To je bilo sjajno. Doduše, čišćenje cijele kuće je ekstremna opcija. Razmišljajte izvan okvira ako vam „odred za čistoću“ nije pri ruci (ili ako vam se čini nametljivim doći kod nekoga s četkom za wc školjku. Zato što vjerojatno i jest.). Uvijek možete pokositi travu u dvorištu ili otići u kupovinu. Poznajem jednu majku čija je susjeda svaki dan išla u školu po njenu djecu dok je ona išla na kemoterapije. A poznajem i čovjeka kojemu je mnogo ljudi došlo u kuću nakon što mu je žena umrla, a vani je bila hrpa snijega. Kada je ujutro pogledao van, vidio je jednog čovjeka iz župe kojega čak nije dobro poznavao kako čisti snijeg na njegovom kolnom prilazu i pločniku. Upravo to je konkretno življenje poziva na ljubav prema bližnjima.
Posudite materijal za čitanje
To može biti nešto što je vama pomoglo ili vas ohrabrilo kada ste prolazili kroz sličnu situaciju. Ili može biti i sasvim lagano štivo za bijeg od stvarnosti koje bi se moglo svidjeti nekome dok sjedi u bolničkoj čekaonici (ili nekom sličnom mučilištu).
Suosjećajte
Ali nemojte pričati o traumatičnim iskustvima. Tanka je linija, pogotovo ako ste prošli kroz sličnu situaciju. Možete suosjećati na dostojanstven način, dokle god pazite na tu nijansu.
Promatrajte osobu u cjelini
Ovo je možda jedno od najvećih otkrića do kojih sam došla tijekom svog kršćanskog služenja. Kada ljudi prolaze kroz neku tešku (mislim, stvarno, stvarno tešku) situaciju, vjerovali ili ne, njihova prva reakcija je to da ne idu u crkvu. Čovjek bi rekao da je crkva prvo mjesto na koje bi netko otišao kad je dotakao dno, ali nije tako. Mislila sam da se to događa zato što se ljudi osjećaju previše osjetljivo, izloženo i ranjivo i zato što se u današnje vrijeme promiče kult savršenstva pa tako ne možemo izaći u javnost ako smo ostavljeni ili ako nam je otpala kosa ili ako nam se maskara razmazala. Možda i te stvari igraju ulogu, ali mislim da to nije ono najvažnije. Kada se netko nalazi u teškoj situaciji obično se izolira jer bilo gdje da ode ljudi žele pričati o toj situaciji – i ni o čemu drugom.
Vjerujem da je prilično zamorno kada dođeš među hrpu ljudi i moraš odgovarati na sto pitanja o kemoterapijama, odvjetnicima, odvikavanju ili sličnom. Znam da iza te brige koju pokazuje zajednica stoji dobra namjera. Možda je u većini slučajeva neprimjereno pričati o bilo čemu drugome osim o toj teškoj situaciji kada znate da osoba ispred vas jako pati. No imajte na umu da je taj netko i dalje osoba u cjelini. Razgovor o nogometu ili pivu ili najnovijim događanjima u gradu mogu zapravo biti blaženi poziv toj osobi da se vrati u normalu. A kad već govorimo o normali,
Pozovite tu osobu na druženja
Jedna moja poznanica iz župe savjetuje skupinu kćerinih prijateljica… Djevojkama trebaju savjeti kako pružiti potporu jednoj djevojci iz njihovog društva koja je nedavno izgubila jedno od roditelja. Ja sam joj dala jedan prijedlog – uključiti i nju u druženja. Rođendanske proslave, spavanje kod jedne od prijateljica, večernje druženje uz pizzu i ostalo. Ona vas može odbiti ako se trenutno ne osjeća ugodno u društvu, ali uvijek joj dajte do znanja i uključite je u svoja druženja. Isto vrijedi i za odrasle – držite i dalje otvorenim poziv na večeru, kratku kavu ili večernji izlazak. Imajte razumijevanja ako budete odbijeni, ali barem dajte toj osobi mogućnost da vas odbije. Nemojte nikada pretpostavljati da se ljudi ne žele družiti.
Dajte poklon
Tko ne voli poklone? Znak pažnje ili mali poklon mogu biti od velike pomoći u vrlo teškim trenutcima. Možete i razmisliti o tome da poklonite nešto u znak sjećanja na nekoga ili u čast nekome kako bi tu osobu taknulo u srce.
Samo budite uz tu osobu
Ako ne znate što učiniti, budite uz tu osobu. Sjedite uz tu osobu za kuhinjskim stolom ili u bolnici, budite uz nju na dan selidbe (razne teške situacije često otežu dan selidbe), na dan suđenja, na zadnji dan liječenja. Kako god okrenete, to je kršćansko služenje svojim prisustvom. Ponekad je to jedina stvar koju možemo nekome dati. Ali najčešće je i to dovoljno.
Erin Wathen – Patheos
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: TeiTo
