Siguran sam da smo se ne jedanput susreli s pitanjem: kako će to biti? Najčešće je to pitanje povezano s nekim svakidašnjim brigama i problemima. Kako ću stići na posao, kako ću pronaći posao, kako završiti školu, kako preživjeti do iduće plaće ili mirovine i slično. Čovjekova znatiželja ide dotle da ljudi čitaju i vjeruju: horoskopima, nekim čudnim vidovnjacima, knjigama budućnosti.
Kako, odnosno na koji način će se stvari odvijati u mome životu? No, na neka pitanja te na neke naše životne planove nikada nećemo dobiti jasan odgovor. Kada bismo sve unaprijed znali, kakav bi bio naš život? Dinamičnost i ljepota življenja upravo se sastoji u tome što ne znamo kakva je naša budućnost i što nas čeka sutra. U Evanđelju četvrte nedjelje došašća, susrećemo Mariju koja zbunjena pita: „Kako će to biti?“ (Lk 1,34) Marija zatečena onim što vidi i čuje, kao i svatko od nas pita o svojoj budućnosti. Želi konkretan i jasan odgovor.
Marija je mlada djevojka, na početku života, pred njom su tolike mogućnosti i toliki izazovi. Zato nas ne treba čuditi da Marija propitkuje i želi znati što se to s njom događa i što je u budućnosti čeka. Za razliku od mnogih ljudi našega vremena, Marija pita Božjeg poslanika anđela. O tome, tko je Onaj koji dolazi u njen život, progovara svemir i sve stvoreno, a posebno Božja riječ. Za Mariju su to napose obećanja zapisana u knjigama Staroga zavjeta.
Ja ću mu pribaviti mir
Marija je uz svoje roditelje Joakima i Anu dobro poznavala Božju riječ – sveta pisma. Znala je ona za velikoga kralja Davida. Bog ga je, kao i nju, izabrao jednostavnog i skromnog za velika i čudesna djela. Mnogi proroci naviještali su dolazak Mesije i isticali što će sve donijeti njegov pojavak. Tako u Drugoj knjizi o Samuelu Bog progovara: „Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.“ (2 Sam, 14a). Istina da se poneke proročke riječi odnose i na ondašnje kraljeve, suce i vođe izraelskog naroda, ali uvijek u perspektivi dolaska Mesije. Bog po riječima proroka Natana govori Davidu: „Ja ću ti pribaviti veliko ime…“ (2 Sam 7,9b) ili „Ja ću mu pribaviti mir…“ (2 Sam 7,11b).
Predbožićno i božićno vrijeme je vrijeme mira. Upravo On sam, Krist je naš je mir (usp Ef 2,14). Svi oni koji žive u povezanosti s Kristom, pronalaze mir srca i duše. Kad samo promatramo tolike svjedoke vjere koji su živjeli prije nas, kako su unatoč teškim životnim situacijama imali mir u srcu. Ne moramo ići uopće daleko u prošlost, dovoljno je pogledati naše djedove i bake, starije ljude. Oni su unatoč svim životnim nevoljama kroz koje su prošli, ili još prolaze, uspjeli sačuvati mir. Zato što su sve ono što nisu mogli razumjeti ili s čim se nisu znali nositi, u svome životu prihvatili kao Božju volju. Marija se pita, pokušava razumjeti i na koncu prihvaća.
Neka mi bude po tvojoj riječi
Ne znam kako će to biti i ne razumijem do kraja ili možda uopće Božji plan za mene. Znam i vjerujem da Bogu ništa nije nemoguće (usp. Lk 1,37). Kada pogledamo svoj život, siguran sam da je tu jako puno pitanja. Još su važnija ona pitanja koja se odnose na budućnost, jer na prošlost ne možemo utjecati, a sadašnji trenutak nam je poznat. Marija nas uči kako trebamo biti ljudi pouzdanja i vjere. Siguran sam, kako smo svaki već iskusili u svome životu, da Bogu ništa nije nemoguće. Prevažna je naša otvorenost za Boga.
Bože, neka mi bude po Tvojoj riječi. Stavljam se u Tvoje ruke. Otvaram svoje srce i dušu za Tebe. Da bismo mogli primiti i prihvatiti Božju volju, moramo se svim srcem otvoriti Njemu. Ova četvrta nedjelja došašća ujedno je i Badnjak. U našem srcu neka odzvanja pjesma: Jer još ovu istu noć, Mesija će doć’… donijet će nam sreću spas, u presretan ovaj čas. Gospodine, neka mi bude po Tvojoj Riječi! Moje srce je spremno i otvoreno za Tebe!
vlč. Josip Ivešić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
