Kada razgovaramo s nekim, obično cijenimo ako ta osoba pusti sve drugo što bi trebala raditi u tom trenutku i u potpunosti se posveti nama. Ne tipka po mobitelu, ne luta pogledom okolo, ne prekida nas dok iznosimo što nam je na srcu. Ona upija svaku našu riječ, promišljajući o onome što govorimo i strpljivo čeka da završimo kako bi nam pružila riječ nade, utjehe, radosti ili što god drugo bilo prigodno.
Kada mi razgovaramo s Bogom, najčešće silno želimo čuti što nam ima reći, ali rijetko Mu kada dajemo prostora i vremena za to. Zasipamo ga kukanjem, prošnjama, ljutnjom i svime onime što nas tišti, ali teško nam bude ostati još par trenutaka u tišini. Prebivajući u Njegovoj prisutnosti i dopuštajući Mu da nam prozbori. Nemamo vremena za to. Uvijek nam se nekako žuri.
Despacito. Polako.
Upravo zato odabrala sam ime ovog ljetnog hita za naziv kolumne koja je pred vama. Ne želim ulaziti u tematiku same pjesme, ali despacito je španjolska riječ za polako. Ljeto je uistinu vrijeme kada većina nas ima nešto više slobodnog vremena. Idealno vrijeme za osluškivanje. Povući se negdje u prirodu, u tišinu, isključiti mobitel, otkazati sve obaveze i na tren usporiti. Dati Bogu prostora i vremena.
Ispričati Mu sve što se trenutno u našem životu događa. Zahvaliti Mu na svemu tome. Preispitati srce i vidjeti je li ono mirno ili nemirno. Pitati kamo dalje, koja je Božja volja za naš život. Možda neće biti jasnog odgovora. Možda nam se odgovor neće svidjeti ili će biti oskudniji od očekivanog. Moguće je i da će nam se činiti besmislenim. Ipak, važno je slušati. Tome nas uči i Marija kada u Kani Galilejskoj govori poslužiteljima „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,1). Poslušali su njezin savjet i izvršili sve što im je Isus naložio. Tko zna što im se pri tome vrtilo po glavi, možda su i među sobom komentirali kako nema smisla puniti ogromne kamene posude vodom. Ma, tko je tu lud? Sigurna sam da su se i to pitali. Nisu mogli znati što će se zbiti.
Naš je pogled ograničen
Isto je i s nama. Naš je pogled, kao i njihov, ograničen. Iako ponekad možemo predvidjeti posljedice svoga djelovanja pa odlučivati o svojim postupcima u skladu s time, često stvari nisu u potpunosti pod našom kontrolom. Upliću nam se drugi ljudi, okolnosti, život. Ne možemo jasno vidjeti. U tim je trenutcima važno imati čisto srce i nakanu da djelujemo u skladu s Božjom voljom. Na ovome svijetu zasigurno nećemo postići savršenost u svojim postupcima. Naša volja neće uvijek biti usklađena s Božjom. Međutim, već sama nakana i težnja da činimo tako – mnogo je.
Danas, sada budi u stanju milosti
Slušajući poduku jednog svećenika, pohranila sam u srce i jasne smjernice kako svaki dan izvršavati Božju volju za vlastiti život. Naveo je da je važno biti u stanju milosti, slobodna od smrtnoga grijeha. Ako je grijeh počinjen, u stanje milosti vraćamo se pristupanjem sakramentu Ispovijedi. Kada smo u stanju milosti, lakše osluškujemo poticaje Duha Svetoga i djelujemo po njima. Uz to što bismo trebali biti u stanju milosti, trebali bismo marljivo ispunjavati svakodnevne obaveze. Vjernost u malome nije nimalo lak zadatak, mnogi su je sveci isticali kao sredstvo posvećenja. Konačno, trebali bismo svakoga dana pronaći i vrijeme za molitvu. Svaki dan zastati, usporiti i prebivati.
Na koncu, važno je zadržati se u sadašnjosti – jer sadašnji je trenutak sve što imamo. U tom trenutku pleši s Gospodinom. U tom trenutku budi u stanju milosti, izvršavaj svoje dužnosti i sve Mu to prikazuj kao molitvu. Tako zasigurno nećeš promašiti Njegovu volju za sebe. Prepoznat ćeš Njegove korake i s lakoćom ih pratiti. Prepusti Njemu da vodi – On zna koji ti tempo najbolje odgovara.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Unsplash
