Drage naše vrsne čitateljice!
Ovo vrijeme godišnjih odmora sve smo jedva dočekale da ostvarimo brižno pripremane planove za te rijetke dane u godini cijelodnevnog obiteljskog zajedništva i druženja. Vrijeme je to kad još više nego obično zaobilazimo televiziju i medije općenito te se posvećujemo jedni drugima. Slučajno ili ne (prije ne) upravo sada nam je u tijeku javna rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Ukoliko vam nije poznata priča, reći ćemo vam da je riječ o “konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”. Zvuči dobro, dapače odlično.
Naime, Istanbulska konvencija, kao jedan međunarodni ugovor, po prvi put uvodi i definira znanstveno neutemeljen koncept “roda” s ciljem da isti u svim sferama javnog, društvenog, političkog i inog života zamijeni biološki determiniran “spol”. Tako će se neka osoba “po osjećaju” moći deklarirati kao muškarac ili žena nevezano za njegov/njezin biološki spol. Na taj način se rodna teorija putem međunarodne konvencije, državama koje su je ratificirale, nameće kao obvezujuća. Posljedice su dalekosežne i, usuđujemo se reći, katastrofalne te će se najviše odraziti na društvenu skupinu koju konvencija “štiti” – žene, te našu Bogom danu majčinsku ulogu koja nam je, prema rodnoj teoriji, društveno nametnuta.
Djelujemo onako kako to samo mi žene znamo
Nama ženama je Bog dao snagu nenametljivo, a opet korjenito mijenjati društvo i svijet. Uključivanjem u ovu raspravu možemo djelovati u ovom pravcu – spriječiti moguće nepovratno mijenjanje našeg društva te uloge žene u istom.
Ostala su nam još dva dana. Djelujemo onako kako to samo mi žene znamo. Uz brigu o svojim obiteljima, izdvojimo vrijeme da se izborimo za naše vrijednosti, uključimo se u javnu raspravu te s krunicom u rukama otpratimo sumrak našeg vremena.
Božji blagoslov!
Urednice “Žene vrsne”
Katarina Vudjan – Žena vrsna
Foto: Pixabay
