Nalazim se za volanom, pored mene sjedi tata. Iako sam položila vozački prije tri godine, rijetko imam priliku voziti i još sam uvijek nesigurna. Prolazimo dobro poznatom cestom što vodi prema gradu. Zadovoljna sam kako mi za sada ide. Nailazimo na kružni tok. Usporavam, vidim da kružnome prilazi i auto iz suprotnog smjera. Ne volim takve situacije, nikada nisam sigurna trebam li stati ili brže ući u kružni. U tom sam razmišljanju ostala, pri usporenoj brzini i urolala u kružni. To se na kraju najčešće dogodi. Dok neodlučno razmišljam trebam li stati ili ubrzati, na kraju sve završi na najopasnijoj opciji. Ni tamo ni ovamo. Ni stati ni krenuti. Koliko sam puta nakon takvog poteza slušala o tome koliko je opasno u prometu biti neodlučan. Isto sam toliko puta bila zahvalna što nisam nastradala.
Nije samo u prometu, i u životu je tako. U svakoj situaciji kada pred nama postoji izbor, važno je odluku donijeti razborito, ali i na vrijeme. Predugim odlaganjem može se dogoditi da ishod više ne bude pod našom kontrolom.
Dok razmišljaš, život se kraj tebe događa
Koliko puta zbog straha odgađaš nešto? Koliko puta zbog straha šutiš? Ne dopuštaš Radosnoj vijesti da se prelomi preko tvojih usana jer se bojiš da nije još vrijeme i da neće pasti na plodno tlo? Riskiraš nečiju vječnost jer se bojiš?
Dok ti odgađaš, život se događa. I iznenadi te. I bude prekasno.
Reagiraj na vrijeme. Razborito, ali na vrijeme. Ne zanemari ovo razborito, naravno da nećeš ući sada u prepun noćni klub i početi vikati da je Isus živ. Ali, tamo gdje osjećaš da te strah koči, a da je potreba velika, tamo progovori. I ne boj se, bit će ti dane riječi. Dat će ti ih Onaj koji te potiče da govoriš. On je već pobijedio onoga koji ti ne dopušta da otvoriš svoja usta.
Da, i druga strana postoji
Požalio mi se nedavno prijatelj da mu je žao što svećenici ne govore dovoljno o paklu. Isti tjedan draga časna sestra pričala mi je o tome kako ju brine gdje će završiti mnogi kršćani koji nisu uistinu Kristovi. Možeš biti i svaku nedjelju na Misi, aktivan u svojoj župi, uzoran vjernik – ali, pozivam te, preispitaj svoje motive. Zašto činiš sve što činiš? Je li to zato što si Kristov? Ili zato da primiš poštovanje, divljenje, hvalu? Tvoja potreba za priznanjem ne mora biti očita, potraži je u dubini duše i moli da se iskorijeni.
Trebaš Mu biti blizu. Trebaš Ga primati što češće u sakramentu Euharistije. Miriti se s njim u sakramentu ispovijedi. Razgovarati s Njim svakodnevno o svemu što ti je teško i o onome na čemu si zahvalan. Nije to lako, odlučiti se svakog dana za Krista i odreći se onoga koji luta svijetom na propast duša. Suočiti se s njim i pregaziti sve što nudi jer sve što on želi je odvojiti te od Boga. Zapriječiti ti put. Da ne vidiš svjetlo. Da zaniječeš Istinu. Bori se. Nije to lako, život je to – rekla bi moja prijateljica, ali jedino vrijedi.
Živi život s jednim okom na sadašnjosti, a drugim na vječnosti
Neka mjerilo tvog ponašanja uvijek bude trenutak kada ćeš ti i svi ljudi koji su ti stavljeni na put, stati pred Boga. Odgovornost je velika na onima koji su čuli Istinu, a dvoume se. Odgovornost je velika na onima koji znaju Istinu, a šute. U kojoj si od te dvije skupine?
Probudi se, nadolij ulja u svoju svjetiljku i bdij. Ne čekaj da bude prekasno, djeluj dok možeš. Dok još imaš ruke na volanu i vidiš što se događa pred tobom. Reagiraj razborito i na vrijeme, bez straha.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Kyle Glenn – Unsplash
