„Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.“Iv 1,6-8
Ušli smo u drugi tjedan naše priprave za blagdan Božića te se nadam kako su vam prošlotjedna pitanja zadala određene poteškoće jer im je to bio i cilj. Čovjek koji ne razmišlja o svome odnosu s Bogom, koji ga ne propituje, taj ga ni ne izgrađuje. Stagnacija je najgore moguće stanje za duhovni život jer ona znači kako smo zadovoljni postignutim pa tako ubrzo prestajemo raditi što znači automatski pad. Kao što avion pada onoga trenutka kada ugasi motore, tako pada i čovjek koji prestane raditi na svome odnosu s Bogom.
Ivan Krstitelj od začeća do smrti čeznuo je za Gospodinom
Jedan od onih ljudi koji nikada nisu prestali raditi na svome odnosu s Bogom bio je Ivan Krstitelj. Čovjek koji se već u utrobi radovao dolasku Kristovu te tako posvjedočio svojoj majci o Gospodnjoj prisutnosti po Mariji (Lk 1,39-45), rastao je svakoga dana sve dok nije položio svoj život za istinu (Mt 14,1-12). Ivan je čeznuo za Gospodinom i njegovom riječju. Išao je pred njim u pustinju, u navještaj, naposljetku i u smrt. Koliko nam je danas potrebno takvih svjedoka, hrabrih i odvažnih koji će svjedočiti za Istinu i položiti život za nju! I nama je raditi na izgradnji odnosa s Bogom svakoga dana, ali to nećemo uspjeti ako se zadovoljimo s prosjekom.
Čežnja koju je Ivan imao najbolje opisuje advent jer svi mi čeznemo za blagdanom Božića, ali bismo trebali znati među svim onim ukrasima i blještavilom prepoznati Krista u jaslicama, a još više čeznuti za njegovim drugim dolaskom. Živjeti svakoga dana kao svjedok Kristov znači čeznuti za njegovim drugim dolaskom. To ne znači da ćemo imati suicidalne ili „crne“ misli, baš suprotno. Željet ćemo živjeti svakoga dana, štoviše, bdjeti iz dana u dan kako bismo spremni dočekali trenutak smrti ili slavni Kristov dolazak. Na to nas sprema ovo vrijeme adventa tražeći od nas budnost za stvarnost Kristova drugog dolaska, ali budnost koja poziva na radikalnost.
Sveti Ivan Krstitelj odabrao je pustinju, radikalnost i samoću iako je mogao imati život u izobilju
Sinu iz svećeničke obitelji nije bio problem živjeti lagodnim i osrednjim životom, ali Ivan odabire pustinju i radikalnost jer jedino u samoći mogao je pronaći Boga i tako se spremiti za Kristov dolazak, što može biti pouka i svima nama (Lk 3,2). Nije se plašio ući u sve pore društva (Lk 3,7-19), a pritom nije galamio bez pouke kao što to mnogi čine danas. Ivanov glas čuo se u pustinji, ali nije upućivao na sebe, nego na Krista koji je imao doći nakon njega. Znao je koja je njegova uloga u ovome svijetu i spremno ju je vršio, bez želje za slavom koja mu ne pripada, nego je samo čeznuo za time da ugodi Bogu.
Krist će uputiti prijekor svima onima koji su željeli u Ivanu vidjeti samo „pozitivnu ličnost“ ili onoga koji će biti po njihovim željama (Lk 7,24-26). Jednak prijekor upućuje i svakome od nas kada tražimo samo one svećenike i duhovnike koji će nam govoriti ono što želimo čuti. Jednako su radili farizeji i zato su dobili svoju plaću (Lk 7,30). Zar smo spremni poput njih uređivati svoju vanjštinu kako bismo prekrili svu nečistoću koja se krije u nama? Zar nećemo dopustiti ni ovoga adventa da nas Krist ozdravi, otpusti nam grijehe preko svećenika? Koliko puta ćemo još čuti poziv: „Bdijte!“ prije negoli se probudimo iz lažnoga sna sigurnosti? Iščekujemo taj blagdan rođenja, ali je li naše srce spremno primiti Krista? Ivan je to učinio i napravio je čuda, ali ne za sebe, nego za druge. Svjedok uvijek ide na korist drugome makar to značilo kako će sebe povrijediti.
Kršćani su svjetlost svijeta samo kad su blizu Kristu
Čitajući ponovno pažljivo predloženi dio iz Ivanova evanđelja možemo shvatiti zašto je Ivan svjedok za Svjetlo, a sam nije Svjetlo. Kao što adventski vijenac gori svojom svjetlošću svaki tjedan sve više, tako i osoba koja je bliže Kristu isijava Njegovom svjetlošću. Kršćani su svjetlost svijeta, ali samo onda kada su blizu Kristu. Krist se utjelovljuje na oltaru svakoga dana, zar nije to razlog za svakodnevnu pripravu? Imati priliku živjeti svakoga dana radost Božića milosni je dar Gospodnji svakome od nas.
Ivan Krstitelj je gledao Krista svojim očima, ali i mi ga možemo i moramo kušati što je češće moguće. Gorjeti Kristovom svjetlošću i tako rastjerivati mrak u ovome svijetu nije poziv za mlake i kukavice, nego za svjedoke poput Ivana. Lijepo je imati Instagram pun pobožnih citata i slika, ali kolika je tvoja spremnost za služenje drugome u ljubavi i istini? Tvoja braća i sestre trebaju baš tebe svakoga dana jednako kao što ti trebaš njih. Ovaj obiteljski krug počinje i završava s Kristom te može biti neizmjerna avantura života samo ako se odvažiš na to. Sam Krist nebrojeno puta kaže: „Ne boj se!“ te ti poručuje isto i ovoga adventa. Odvaži se odgovoriti na taj poziv i vidjet ćeš ljepotu hoda s Kristom. Nije to sprint, nego maraton života, ali maraton koji nudi nagradu vječnoga života.
Neka ove riječi donesu plod u tvom životu
Ponovno darujem zadatke za razmišljanje koji mogu pomoći u rastu prema svetosti, ali oni nisu magični recepti, oni su samo pomoć za onaj korak vjere na koji se sami morate odvažiti! Jer tko zna što nas sve čeka do sljedećeg utorka…
Postoji li u tvome životu čežnja za Kristom ili se zadovoljavaš povremenim izletima u razne duhovnosti? Koje promjene možeš poduzeti kako bi ovaj advent bio prilika za tvoj rast na putu za Gospodinom? Koliko je tvoje bdijenje i spremnost za drugi Kristov dolazak? Što možeš žrtvovati od svoje udobnosti kako bi drugi upoznao Krista? Gdje vidiš svoju priliku za rast i tko ti može pomoći na tome putu? Imaš li hrabrosti za svjedočanstvo?
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Cijeli niz Došašće uz Ivanovo evanđelje potražite na linku.
