U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Lk 1, 39-45
Marija, nakon što se napunila Duhom Svetim po začeću, ima potrebu tu radost susreta sa živim Bogom podijeliti s drugima. Tako odlazi do Elizabete. Evanđeoski izvještaj nam govori da se Elizabeta nakon susreta s Marijom napunila Duhom Svetim.
Kada jedna duša u sebi nosi svjetlo Kristovo, dođe li do druge, ukoliko je druga otvorena Bogu, i na drugoj se pali plamen. Zanimljivo, nije Marija ta koja daje da se pali plamen, nego Gospodin. Bog izvodi čudesna djela, Bog ulijeva milosti, Bog daje žar duši, a ipak, čini to posredstvom čovjeka. Ipak mu za to treba čovjek koji već nosi taj plamen. Današnja zgoda nas bolje podučava koja je naša uloga u Božjem spasiteljskom djelu.
Nije li prekrasno biti kist u Božjoj ruci?
S jedne strane moramo biti svjesni da je Bog taj koji izvodi djelo evangelizacije iako izvana izgleda da mi to činimo, a s druge strane pak znamo da Bog pojedine stvari jednostavno ne može učiniti ako nema posredovanja čovjeka. Primjerice, sveta misa – iako na njoj sve što se događa izvodi Bog svojom snagom i silom Duha Svetoga, ukoliko nema svećenika, ništa se neće dogoditi. Znamo da Bog daruje život čovjeku, no ukoliko muž i žena ne legnu u krevet skupa, ništa se neće dogoditi. Suradnja Boga i čovjeka, kako je to lijepo kada je iz ljubavi. Razmišljajmo danas o tome kako nas Bog treba, iako smo slabi i grešni, ipak nas koristi za svoja velika djela.
Nije li prekrasno biti kist u Božjoj ruci? Bog djeluje i čini, a baš je nas izabrao da mu budemo kist! Ponekad će nam pokazati plodove tog rada, ponekad i uskratiti. Nije nebitno ovo znati jer tko produbljuje ovu spoznaju, produbljuje se u njemu poniznost. Predivno je znati da smo kao kanal koji provodi milost Božju, no baš zato što kroz taj kanal ne prolazi bilo što, nego ono najdragocjenije što postoji, milost Božja, zato je i takav kanal dragocjen! Svete ljude volimo zbog Boga, jer je Bog u njima, jer tim kanalom prolazi sama svetost Božja!
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
