Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Mt 1, 18-24
Bog zahvaća u život svetog Josipa na neobičan način – u snu i po anđelu. Zahvaća u njegov život u jednoj od kriznih situacija za njega. Kako je moralo tada biti svetom Josipu? Uzeo je Mariju za zaručnicu. Čestita i plemenita djevojka. I onda dođe dan i shvati da mu je žena trudna, ali ne s njim. Teška kušnja bila je pred Josipom!
Obično svetog Josipa pamtimo kao pobožnog, mirnog i šutljivog, no danas nas evanđelje podsjeća da je on imao itekako teških razdoblja tijekom života – ovo je jedno od njih. I onda kao i danas pitam se tko bi povjerovao svojoj ženi kad bi mu rekla: „Dragi, čuj, znaš, trudna sam, ali ne s tobom, nego s Duhom Svetim.“
Da Bog ne intervenira u naše živote, bismo li danas bili to što jesmo?
Ovo je bila velika kušnja preko koje često olako prijeđemo, no Josipu je malo nedostajalo da ostavi Mariju i da se već tu raspadne njihova obitelj. Da Bog po anđelu nije intervenirao, bi li Josip ostao uz Mariju? Idemo korak dalje, da Josip nije poslušao što mu je anđeo rekao, bi li ostao uz Mariju? Da Bog ne intervenira u naše živote, bismo li danas bili to što jesmo? Zahvaljujemo li Bogu za stanje milosti u kojem jesmo? Jer da nije Njegovog pohoda, i mi bismo sve napustili i ne bismo se ostali boriti.
Bog nam daje snagu, od Njega nam je dano da svaki dan možemo ustati, otvoriti oči, hodati, govoriti, činiti dobro. Da možemo ljubiti i činiti dobro – Bog nam je to dao. Idemo korak dalje, da možemo prebroditi kušnje i krize, da možemo nositi križeve i terete drugih – Bog nam je to omogućio, Bog nam je dao tu milost. Računamo li s tim? Kako često nas đavao uvjerava da smo sami u svojim borbama i križevima, da nas nitko ne razumije. No je li to istina? Je li Josip bio sam u ovoj svojoj velikoj krizi? Tko ga je mogao razumjeti i reći mu: „Znam kako ti je…“ Tko? Ono, Josip se jada i kaže: „Žena mi je trudna, kaže da je začela po Duhu Svetom…“ Tko bi mu mogao tada reći: „Znam, prijatelju, kako ti je, i kod mene je tako…“ Ali, ipak, Josip nije bio sam! Računao je ne na svoje snage, nego na Božje i to ga je posvetilo.
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
