U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«
Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.
Mt 15,29-37
Zanimljivo, sva čuda koja Isus danas u evanđelju čini fizičke su naravi. Ozdravlja tijelo, ozdravlja vanjštinu. Vraća vid, govor, umnožava kruh. Mogao bi se netko zapitati: „Gdje je tu nešto duhovno?“ Kad Isus primijeti da je mnoštvo gladno, ide ih nahraniti bez nekih velikih govora. Rekao bih da nam Isus danas na jedan neizravan način želi poručiti da ni tijelo nije nebitno, i ono će uskrsnuti u posljednji dan.
Budemo li molili, imat ćemo snage i djelovati
Rekao bih da nam Isus želi reći da nije dovoljno samo sjediti i moliti, nego treba i konkretno djelovati, činiti djela ljubavi. Ponekad gladnome puno više pomogne da mu jednostavno odeš i napraviš sendvič umjesto da mu govoriš o Isusu. Ponekad počistiti sobu, oprati suđe, pomoći drugome u nekome poslu koji mi se ne da puno više znači nego da sam toj istoj osobi pričao o Bogu. Ponekad konkretno djelo ljubavi bez ijedne riječi zna biti veće svjedočanstvo za Krista nego da smo o njemu govorili! Vidimo, Isus se povlačio u osamu, molio, propovijedao, ali je i djelovao i to čak ozdravljao, ne samo duhovno, nego i fizički one koji su mu dolazili.
Svojim životom dotičemo mnoge, važno je da vjeru iskazujemo i djelima
Vjera, ako je ispravna, ima potrebu iskazati se izvana djelima. Danas je stoga dobro vrijeme da se pitamo – kako stojimo s djelima ljubavi? Jesam li uslužan? Može li drugi računati na moju pomoć? Rastem li u krepostima tako da ponekad činim i poslove koji su mi odbojni? Jesam li spreman žrtvovati svoje vrijeme i planove za drugoga koji je u većoj potrebi? Imam li ispravne duhovne oči da uopće primijetim one koji su uza me, a nemaju što jesti?
Postoji jedan detalj iz života svetoga Franje kada je on s braćom prošao kroz jedno selo. Braća su se nadala da će tu propovijedati. Međutim, oni su došli u to mjesto, bili kratko i otišli dalje. Na izlasku iz mjesta jedan od braće upita sv. Franju: „Zašto nismo propovijedali u ovom mjestu?“, na što mu sveti Franjo odgovara da su itekako propovijedali i to svjedočanstvom života; mještani su imali priliku vidjeti kako oni žive i to je za njih bila dovoljna propovijed.
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
