Hod kroz došašće: Ne usta veći od Ivana Krstitelja

zahvaljujući, čovječjega, obratite se, zdravo, malenih, umorni, ne usta

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje.“

12.12. – Mt 11, 11-15

Ivan je pripravio put Kristu, došao je kao njegov preteča i nije dopuštao drugima da ga tituliraju onime što mu ne pripada (usp. Mt 3,11-12). Na njegovu rođenju otac mu je prorokovao što je njegovo poslanje (usp. Lk 1,68-79) te će ga Ivan revno izvršavati. Ipak, postoji jedna stvar koja me bode u oči. Kaže Isus kako ne usta veći od žene, a opet i najmanji u kraljevstvu nebeskom, veći je od njega. Na prvi pogled jako zbunjujuća situacija, ali ako pažljivije čitamo, vidjet ćemo kako je u to vrijeme Ivan još uvijek živ te biva pogubljen tek nakon ovog Isusova govora.

Ono što nam Isus poručuje ovim govorom predstavlja jednu važnu smjernicu; možemo biti neizmjerno važni na ovome svijetu, ali to nije naš cilj. Cilj je našega života doći u kraljevstvo nebesko. Kršćani su hodočasnici na ovome svijetu, za nas on nije konačan i ne bismo smjeli graditi svoje prebivalište u njemu. Ovdje imamo boravište, ali konačan cilj uvijek ostaje raj i trajno zajedništvo s Bogom.

Pozvani smo nasljedovati Ivana Krstitelja jer još ne usta veći od njega između rođenih od žene

To ne znači kako ovdje nemamo što tražiti i raditi. Poslani smo jednako kao i Ivan naviještati, opominjati i buditi na Kristov dolazak. Najveća opomena drugome prvenstveno mora biti naš život, ali ne takva opomena da drugi izgubi svaku želju za kršćanstvom i Kristom. Naš život mora odražavati naš odnos s Bogom. Nikada osoba koja ima ispravan odnos s Bogom ne može živjeti tako da se drugi sablažnjavaju nad njom. Ako je moj odnos s Bogom ispravan i svjedočim to, onda će i drugi željeti živjeti tako. Možda nemam svaki dan s Bogom odnos kakav bih želio i upadam u sumnje, ali to je normalno. Ivan je također upadao u sumnje (usp. Mt 11,2), ali je i dalje tražio Istinu kako je mogao.

Ivan nam je dan kao uzor, on je bio taj koji je pripravljao put Gospodinu i na kraju je platio glavom. Kao kršćani mi smo pozvani svakoga dana dati svoje svjedočanstvo za Krista riječju i djelom. Stoga je advent pravo vrijeme u kojem ću se zapitati: „Poznajem li ja Krista? Koji su moji problemi u odnosu s njim? Kakvo je moje svjedočanstvo?“ Krist nam se svakoga dana nudi i čeka naš odgovor. Ako ga ne mogu sam pronaći, trebam potražiti drugoga koji će mi pomoći doći do njega. Jesam li spreman učiniti sve kako bih upoznao živoga Boga?


fra Vinko Brković – Žena vrsna
Katarina Mihanović – Nova Eva

Print Friendly, PDF & Email
fra Vinko Brković

Franjevac HFP. sv. Ćirla i Metoda. Trudi se živjeti u skladu sa "Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" Mk 16,15 - evangelizaciju smatra primarnim pozivom u životu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem tekstova o različitim temama, igranjem nogometa i radom s mladima u različitim skupinama.