U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«
Mt 11, 16-19
Isus uspoređuje narod s djecom, ali ovaj put u negativnom kontekstu. Djeca kojoj se ne može ugoditi, možemo reći razmažena derišta. Došao je Ivan koji je imao svoj način propovijedanja; nije im odgovaralo jer je bio prestrog. Nakon njega dolazi Isus koji im ne odgovara jer previše čini dobro i prisutan je među ljudima. Rekao bi naš narod: „Nije se rodio tko bi svakome ugodio.“, i ovdje je to istina, ali ne zato što Ivan ili Isus nisu sposobni, nego zato što se narod ne želi obratiti, ne želi prihvatiti ono što im se propovijeda. Obraćenje zahtijeva napor, zahtijeva promjenu života, a to nije lako. Obraćenje mijenja čitav naš život i taj proces može biti bolan. Zato pojedini, iako znaju da im je potrebno obraćenje, odluče ostati u starom životu. Druga vrsta misli kako je sasvim dovoljno to što čine pa opet ne trebaju obraćenje, itd.
Nije nam Bog poslao Sina Čovječjega da bismo rekli da nismo počinili grijeh
Svećenici često čuju od ljudi: „Nisam ništa ukrao i nikoga ubio, dobar sam čovjek.“, no što to znači? Zar postoje samo dva grijeha? Što znači „dobar sam (je) čovjek“? Zašto se takvi ljudi imaju potrebu opravdavati, ako si dobar čovjek, zašto imaš potrebu isticati to? To je samo pokazatelj da takva savjest ipak nije čista, nešto je muči, ali osoba ne želi promjenu iz raznih razloga. Nažalost, s takvim je ljudima najteže raditi, najteže je njima navijestiti živoga Boga jer oni misle kako ga poznaju, a zapravo su daleko od njega.
Krist nije došao svijet osuditi, nego ga spasiti kako to i sam kaže. Zašto se onda bojimo promjene? Zašto tražimo razne „liječnike“ koji nam ne pomažu, nego nas zapravo zakopavaju? Tražimo neke izlaze iako smo svjesni što treba učiniti. Kao što su ljudi Isusova vremena tražili mane svima samo da se ne obrate, tako i danas ljudi traže mane Crkvi jer im dira savjest. Postoje grijesi u čitavoj Crkvi koje su počinili pojedinci i takve stvari ne treba opravdavati, ali ne možemo ih ni pripisati svima. Jedino ćemo unutar Crkve pronaći živoga Boga, jedino po rukama svećenika On dolazi pod prilikama kruha i vina. Jedino po rukama svećenika možemo dobiti oproštenje grijeha koje daje sam Krist! Zašto onda odbijam sve to? U vremenu radosnog iščekivanja pripremimo se kako bismo na najsvečaniji način proslavili rođenje Boga, ali još važnije, kako bismo dočekali njegov drugi dolazak!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Katarina Mhanović – Nova Eva
