U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Lk 1, 26-38
Ne razumjeti do kraja kako će nešto ispasti, ali ipak krenuti tim putem stvarno je hrabar čin, čin vjere. Nema čovjeka koji u svojem životu nije naišao na situacije koje isprva nije do kraja razumio, ali se ipak od njega tražilo da donese odluku i izabere hoće li se upustiti u nešto što do kraja ne razumije ili će „igrati na sigurno“.
Pitajte Svetu obitelj – Mariju i Josipa
Ako želite ići putem vjere, na ovo drugo možete zaboraviti. Jedino što je sigurno na putu vjere je cilj – nebo. Sve ostalo podložno je promjenama. Velikim. Ako mi ne vjerujete, pitajte Svetu obitelj – Mariju i Josipa.
Otkako su pustili Isusa u život sve je pošlo nizbrdo, ljudski gledano, a gledano Božjim očima, to je bio put za nebo. I da, tko ide putem vjere trebao bi se zadovoljiti tim ciljem – nebom. Kako je to teško! Osobito u današnjem naraštaju gdje je na svakom koraku prisutna reklama, poticaj i nagovor koji nas spušta na ovozemaljsko, koji hoće čovjeka prilijepiti i vezati uz ovozemaljsko kao da će na ovoj zemlji živjeti vječno. Kao da nitko ne zna osnovnu životnu istinu: doći će jednog dana smrt. I upravo jer nas svijet tako odgaja, jako nam je teško zadovoljiti se nebom, a samo je par minuta razmatranja o nebu dovoljno da spoznamo da je sve što svijet pruža ništa u odnosu na ono što nebo pruža.
Neka nam Marija ovdje svijetli kao primjer
Pa ima li što ljepše nego provesti cijelu vječnost intimno sjedinjen s Bogom, s onim koji te voli više nego svi ljudi skupa na ovom svijetu? I onda shvatimo koliko svijet zavodi i koliko je velika laž da će ti ovozemaljsko blagostanje donijeti neku sreću.
Neka nam Marija ovdje svijetli kao primjer. Neka nas Marija nauči da se zadovoljimo nebom. Pitajmo Mariju što joj je donijelo blagostanje. Pitajmo nju kako joj je izgledao ovozemaljski život. Kako je to gledati da ti dijete nedužno trpi? Kako je to gledati vlastito dijete kako izdiše na križu? Kako je to izgubiti rođeno dijete koje je imalo tek nešto više od trideset godina? Kako je to već od začeća tog djeteta strepiti hoće li te muž ostaviti zbog nejasnoća? Kako je to već nakon njegova rođenja bježati u drugu državu? Marijo, majko, uvedi nas ovog došašća još dublje u otajstva svoga života da tako bolje razumijemo tvoga sina Isusa!
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
