Mi smo kršćani pomalo navezani na naš mali vjerski komod i često sjedimo u zatvorenim društvenim foteljama, u udobnosti druženja s vjerskim istomišljenicima. Primijetila sam da u kontaktu s novom osobom nerijetko postavljam senzor za vjeru i onda polako uzmičem ili prilazim.
Pomozi mi da ustanem s fotelje i krenem na periferije, Gospodine
Papa Franjo poziva kršćane da iziđu na periferije. Možda naša periferija nije nužno samo negdje u nepoznatom smjeru. Osjetila sam da je moja periferija vrlo opipljiva, okružuje me svaki dan – ona se nalazi u bliskom svijetu ljudi koje nije dotaklo svjetlo Božje ljubavi. I ja sam pozvana potrčati joj u susret. Podignuti se s fotelje i prići drugačijima. Ali, prići čista srca. U radosti djeteta Božjega. S ljubavlju.
Kada bih krenula sama sa sobom, noge bi se zalijepile. Treba mi Božja blizina za ustati i krenuti na periferiju. Evo jedna osobna molitva za oslobođenje od udobnosti i odlazak ususret svakome bratu.
Molitva za oslobođenje od udobnosti
„Bože, molim te, oslobodi me moje udobnosti, navezanosti na zatvorenost, na lijepo druženje samo s vjernicima. Uništi moje predrasude u korijenu i daj mi univerzalno mjerilo: milosrdnu ljubav. Otopi moj strah u ljubavi. Uđi u moje ranjeno tkivo i učini me raspoloživom za svakog čovjeka kojeg susretnem. Daj mi svetu zainteresiranost i svetu zarazu virusom dobrote.
Daj mi, Gospodine, da progledam novim očima i pošalji me u periferiju, u susjedstvo, prema antipatičnima. Pošalji me Tebi napuštenom da te poljubim u bratu koji se ohladio.
Ljubav će ugrijati.
Zapali me i grijat ću toplo, vatreno i blisko.”
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Pexels
