Je li i tvoje srce pred Božić nemirno?

tvoje srce

Postoje periodi, nekada traju koliko treptaj oka, nekada potraju i po mjesec, dva ili tri, kada ti je Gospodin toliko blizu srcu. Vidiš Njegovu ruku u svemu. Lako prepoznaješ blagoslove. Bez imalo napora u svemu zahvaljuješ (usp. 1 Sol 5,18). Postoji to vrijeme milosti i svakome nam je dano. Nevažno koliko često i dugo trajalo. Božje je vrijeme ionako drugačije od našeg vremena.

Kada živiš u takvome vremenu, zapitaš se kako to da ljudi ikada požele udaljiti se od Gospodina. Okrenuti se jedni protiv drugih. Dokazivati se. Prepirati. Biti u strahu. U beznađu. Nemirni.

Ti si tada u krilu Očevom i sve ljudske brige čine ti se tako malenima i nepotrebnima. Bez muke ih predaješ u Božje ruke i bezbrižno svakodnevno izvršavaš vlastite obaveze. Nudiš svoj osmijeh svima. Gradiš Kraljevstvo Božje na zemlji. Unosiš mir gdje god pođeš.

Čuvaj svoje srce budno u Gospodinu

I onda se nešto dogodi. Do tebe nekako uspije prodrijeti onaj s kojim se nemir nastanio u ovome svijetu. Šapne ti da si bezvrijedna. Nesposobna. Navede te na grijeh. Onda te stalno podsjeća na njega. Ponovno ti ponavlja da si tako licemjerna. Da si ništa ispod površine. Da su svi drugi toliko bolji od tebe.

A ti u sebi pucaš po šavovima. Snage nemaš potražiti Izvor sve snage.

Snage nemaš sabrati se pred svećenikom, Kristovim namjesnikom na zemlji, i moliti oproštenje grijeha i milost za borbu protiv novih grijeha.

Toneš polako, ali sigurno. Nemiri postaju sve veći. Buka u glavi sve glasnija. Tvoj identitet se mijenja. Više ne vjeruješ da si Dijete Božje. Zaboravljaš da si Njegova pobjeda. I bivaš poražen.

Trpiš poniženje. Nanosiš bol. Vučeš druge za sobom. Ne bilo koje druge, one koji su ti pri ruci – koji su ti najbliži. Najdraži.

I to samo potvrđuje sve ono ružno što ionako o sebi misliš. Najveća laž postaje tvoja istina.

Trenutci žarkog slavljenja Božje ljubavi i veličine zlu su nepodnošljivi

Cijeli ti je taj scenarij poznat, kao da doživljavaš dejavu. Kao da si već ovdje bio. Možda čak prošlog Božića.

Zlo ne može podnijeti tvoju radost. Nikada nije moglo. U mir i radost Edenskog vrta još na početku stvaranja, potkrala se zmija. I unijela nemir. Radosna je vijest da je ta zmija pobjeđena. Snagom Riječi Tijelom postale. Malenog Boga u krilu Marijinu. Upravo onoga koji će skrovište potražiti u zapuštenim jaslama tvoga srca jer je svugdje dalje bio odbačen. Ponovno će zakucati. Zar ćeš dopustiti da nemir zavlada i ne dopustiti da barem malo te jasle urediš za njega? Da barem malo smeća izbaciš van? Znaš, ono petominutno čišćenje prije nego što dođu gosti pa se svi razlete po kući i barem malo urede prostor. Jer im je važan onaj koji dolazi.

Pripravi put. Još danas stigneš skrušiti se i pokajati. Još danas stigneš zatražiti oprost. Još danas stigneš spasiti Božić i ponuditi mu svoje srce za utočište. Što čekaš?


Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Freely Photos

Lea Potočar
Lea Potočar

Mlada je psihologinja s diplomom Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Član je molitvene zajednice Božja Pobjeda. Vedra djevojka otmjene duše koja se trudi svakodnevno rasti u vrsnosti, brusiti darovane talente i napredovati u svetosti po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.