Iako nikad u središtu, Josipovo iskustvo poniznosti i slobodnog prihvaćanje Božje volje donijeli su velike plodove.
Bog je uvijek znao plan za Josipov život, kao što se možemo pouzdati da ima plan i za nas
Bog postoji izvan vremena i prostora – naposljetku, On je taj koji ih je i stvorio.
Ipak, iznenađujuće je teško zamisliti da je Bog oduvijek znao na kakav život će pozvati svakog od nas. Jeste ikad razmišljali o početku Evanđelja po Mateju ili Luki koji nabrajaju Isusovo rodoslovlje? U obiteljskom stablu opisana je Josipova loza, ne Marijina. U Evanđelju po Mateju, nakon 14 redaka nakon što kaže: „Abraham je dobio Izaka“, piše: „Elezar je dobio Matana, Matan Jakova, Jakov Josipa Marijinog muža. Ona je rodila Isusa kojeg su zvali Mesija“ (Mat 1). Gledajući ovo rodoslovlje biblijskih važnih ljudi od kojih je potekao Krist, preko Josipa, jasno je da, iako je Gospodin rekao Abrahamu da će mu potomstva biti kao zvijezda na nebu, Bog je znao da će zatražiti Josipa da zaštiti Isusa Krist kao poočim.
U svojoj nedavnoj knjizi o Isusovom djetinjstvu, papa Benedikt XVI. piše da Isus „ne potječe od muškarca, već je novo stvorenje, začeto od Duha Svetoga. Rodoslovlje je ipak važno: Josip je Isusov zakoniti otac. Preko njega, Isus pripada prema ‘zakonu’, kući Davidovoj. A ipak dolazi s drugog mjesta, ‘od gore’ – od Boga samoga“ (Isus iz Nazareta: priče iz djetinjstva, str. 7). U svom planu spasenja, Bog Otac je namijenio ljudsku osobu, Josipa, za zemaljskog oca Isusu.
Božji planovi ne podrazumijevaju uvijek slavu i uspjeh na Zemlji
S jedne strane Josipova priča nije ona koju bi itko od nas sebi poželio: zaručnica mu zatrudni s drugim i on ju svejedno oženi, unatoč osude koju će doživjeti od okoline. U vrijeme popisa stanovništva, on brine o trudnoj ženi tijekom dugog puta, na kraju biva odbijen od svakoga kod koga je potražio prenoćište, a posinak mu se rađa u štali. Nikad nije imao bračne odnose sa svojom ženom niti je imao svoje djece. Morao je bježati u Egipat daleko od svega poznatoga kako bi zaštitio svoju obitelj od ubojice, kralja Heroda. Čak ne znamo ni kako je umro. Čini se da je sv. Josip izvukao deblji kraj.
Kad sagledamo ulogu koju je imao u planu spasenja jasno je da su Božji planovi veći od ičega što je ikad mogao i poželjeti. Josip je oženio savršenu ženu; ona nikad nije sagriješila. Nije imao svoje biološke djece, ali je bio zakonski roditelj Spasitelja, Isusa Krista. Možda nije živio uvijek na istom mjestu, ali je njegov posao imao više utjecaja od bilo kojeg uspješnog stolarskog posla: štitio je, pazio i odgojio Sina Božjega. Dvije tisuće godina kasnije, ljudi diljem svijeta se mole sv. Josipu. Muškarci ga mole zagovor da budu očevi kao što je on bio, da im on providi i zaštiti obitelji. Žene se mole sv. Josipu da im bude zagovornik za muževe, sinove ili braću. Josip nije proživio slavu tijekom zemaljskog života, ali ga je nagrada čekala na nebu.
Kao i svim ljudima, i Josipu je dana slobodna volja – nije morao slijediti Božji plan za svoj život
Zamislite odluku koju je Josip trebao donijeti kad je čuo u snu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju za svoju ženu jer što je u njoj začeto jest od Duha Svetoga; rodit će sina i dat će mu ime Isus, jer on će spasiti ljude od grijeha! (Mt 1,20-21). Ovo je bio Božji plan za Josipa, ali Josip je mogao odbiti Mariju i otpustiti ju potajno kao što je i namjeravao.
Sv. Ivan Pavao II. nam govori da je Josip naš uzor u „svetoj poslušnosti“. U svom apostolskom poticaju Redemptoris Custos piše: „Kad se Josip probudio iz sna učinio je što mu je Anđeo Gospodnji rekao i uzeo Mariju za ženu“ (Mt 1,24). Uzeo ju je sa svim njezinim tajnovitim majčinstvom. Uzeo ju je zajedno sa Sinom koji je došao na svijet snagom Duha Svetoga. Time je pokazao vjernost baš kao i Marija s obzirom na to što ga je Bog tražio preko anđela… Ono što je učinio je najjasnija „poslušnost vjeri“ (Rim 1,5; 16,26; 2 Kor 10,5-6).
Ova slobodno odabrana poslušnost – udovoljiti Božjoj volji je posebno obilježena Josipovom poniznošću i spremnošću jednostavno raditi posao na koji je pozvan. Sv. Ivan Pavao II. dodaje: „U trenutku Josipovog proglašenja on nije rekao ništa, već „postupio kako su mu anđeo i Bog naložili“ (Mt 1,24). I ovo prvo „činjenje“ je bilo početak Josipovog puta. Evanđelje ne bilježi ni jednu Josipovu riječ cijelim „putem“. Zbog toga je sv. Josip zaštitnik radnika – obvezao se na rad Gospodinu na jednostavan i izričit način, u punoj poniznosti i pun vjere.
Papa Pavao VI. je napisao: „On je dokaz da bi bio dobar i pravi Kristov pratitelj nema potrebe za velikim stvarima – dovoljno je imati uobičajene, jednostavne ljudske vrline, samo moraju biti istinite i izvorne.“ (Predavanje, 9/3/1969: Insegnamenti, VII (1969), str. 1268).
Bog Otac je povjerio tajnu utjelovljenja Josipovoj zaštiti i brizi. Kao kršćani svatko od nas je pozvan na jednaku brigu.
Za nekoga tko je u očima svijeta bio jedva mali gradski stolar, Josip je imao nevjerojatan poziv čuvati dijete Isusa, utjelovljenje Sina Božjega. Sv. Ivan Pavao II. piše: „Zajedno s Marijom, Josip je prvi čuvar ove božanske tajne. Zajedno s Marijom i u odnosu s Marijom, on dijeli zadnju fazu Božjeg samo-otkrivenja u Kristu i tako čini od samog početka.“ Josip nije samo svjedočio Kristovom rođenju i djetinjstvu, on je zaštitnik Božjeg plana spasenja koji je realiziran.
Josipov život je podsjetnik svakome od nas da smo pozvani štititi tajne vjere. Ovo je odgovornost koju svi imamo, bez obzira kako tu odgovornost nazivamo. Katekizam uči da svi moramo njegovati i štititi svoju vjeru s razumom i oprezom kako bi odbacili sve što joj se suprotstavlja (Katekizam 2088).
Josipov život, njegova marljiva odanost Kristu i Božjem pozivu je svijetli primjer kako Božji plan djeluje u našim životima. Svatko od nas je dio Božjeg velikog plana za ljudski rod (poznavati ga, voljeti i služiti mu) i naša ponizna poslušnost tom planu će nam donijeti istinsku sreću i zadovoljstvo.
Caitlin Bootsma – Aleteia
Prevela: Venka Tolić
Foto: Pixabay
