Kad savjest utihne, “Prigode beru jagode”

Prije ispovijedi čini se neugodno pričati o tome sa svećenikom; ili se pak ponekad čini da je grijeh jednostavno izgovoriti...

102

Tamara još nije imala dečka, nije imala niti jednoga prijatelja. Sjedila je s bradom na koljenima, naslonivši leđa na suncem zagrijani zidić. S drugoga kata stare kamene kuće pogled je lutao odrazima uličnih svjetiljki, koje su nage ispirale svjetlost na ušću rijeke. Samotnu tišinu rezali bi tek udarci rijetkih ribara, koji su bukom dozivali plijen ispod svijeće. Vjetar je bio na jednak način rijedak dok joj je lijepio obrazima kosu. Prijatelji su na neki način šetali s njom u budućnosti. Imali su istu toplinu vjetra na obrazima. Sjedili su na svojim terasama i čekali da se jednom susretnu.

Čekala je neke drugačije prilike

Jučer je mogla gasiti cigaretama o zid ljetne vrućine ili otapati kockice leda u dubini čaše s alkoholom. Ipak nije. Pobjegla je kako bi sjedila, grijala se i čekala neke drugačije prilike. Do kraja pričekati prijatelje. One istinske, s kojima će sjediti na prostirkama na izletu, svirati gitaru i slaviti Stvoritelja.

Pri izlasku iz kuće otac je rekao: „Prigode beru jagode.“ Mora da su prigodne jagode kao prave GMO jagode. Sočne na pogled. Krupnije od onih sitnih šumskih, koje mirišu u ustima. Tvrđe od majčinih mjesečarki,  koje imaju okus djetinjstva. Ipak, ponekad se dogodi da odabereš GMO jagodu. Izađeš s krivim dečkom. Poljubiš se. Dopustiš si užitak sočne punine. Sljedeći mjesec opet izađeš, dopustite jedno drugome koračić dalje. Koračić. Jagodica. Zapravo se ne sjećaš više okusa onih iz majčinog vrta. Radiš što vole mladi. Gubiš nepce. Prijatelji sviraju gitare. Tamo negdje daleko. Čekaju te.

Savjest je ušutjela

Novi korak boli dok se ne privikneš na njega. Neko vrijeme još osjećaš, a onda nestaje osjet. Možeš neprimjetno griješiti. Savjest je ušutjela. Ta nekakva katolička savjest. Savjest o čistoći prije braka. To su joj roditelji utisnuli. Oni su se zaručili i molili. Negdje duboko u sebi željela je takvu vezu.

Ispovijed. Daje mir. Daje novi odnos, novi pogled na bližnjega. Ali i nakon ispovijedi grijeh nas jako privlači. Tada je najslađe. Tada još uvijek znaš što jest, a što nije.

Prije ispovijedi čini se neugodno pričati o tome sa svećenikom; ili se pak ponekad čini da je grijeh jednostavno izgovoriti jer – tko to danas ne radi; ili pak… Potrebno je baciti se do nogu Isusovih, pokajati se i započeti ispočetka.

Ići i ne griješiti više.

Marija Grgić – Žena vrsna

Foto: Pexels.com

 

 

 

 

In this article