I.
Gle ga!
Gle ju!
Gle!
A kako
Kad ni ti
Ne gledaš
Ni ne slušaš,
Već odmah na prvu
Karikaturu
Komponiraš?
II.
Sjećam se kako mi je jednom sinulo da preferiram pitanje „Bože, koga ćeš mi poslati?“ umjesto „Koga ću upoznati?“ kad god idem negdje gdje bih mogla upoznati novu osobu. Kad se postavim u skladu s pitanjem koje preferiram, osoba koju upoznajem automatski više ima moju pozornost. I ne govorim o „slanju osobe“ isključivo u kontekstu upoznavanja takozvane srodne duše nego u kontekstu susreta koji te može obogatiti i na drugačiji način, kao što se meni jednom dogodilo. Taj susret nije bio upoznavanje potencijalnog budućeg supruga, ali je bio susret kojim je Bog na svoj čudnovat suptilan način jednoj umornoj i već lagano nervoznoj curi rekao „Budalo, što se brineš!“. Dobro, s obzirom na to što piše u Sv. Pismu, možda nije baš rekao „Budalo…“, ali definitivno je sugerirao da ne brinem.
III.
Susreti su nešto neopisivo važno. O njima se govori u knjizi Facebook sv. Benedikta koju definitivno preporučujem. No, srž ove priče koju ću ispričati odnosi se na jedan element koji može značajno utjecati na susret. Odnosi se na element karikature. Jedna osoba kaže nešto što se u društveno priznatoj riznici teorija društva i pojedinca smatra neprihvatljivim bilo u društvu ili u određenom segmentu društva. Onda se od te osobe radi karikatura. Čuje se podsmijeh. Nema suzdržanosti. Nema staloženosti.
Čuju se naknadni komentari u prolazu:“Kako je on to mogao reći?“ ili „Kako je ona to mogla reći?“. A pitam se, kako ćemo razgovarati, ako se ne govori? I kako ćeš potaknuti nekoga na govor, ako ga pokopaš čim nešto kaže bez da te autentično zanima njegova ili njezina argumentacija. Bez da uopće razmisliš o tome da osoba govori od srca, a sa srcem treba oprezno. Bez da uopće uzmeš u obzir da osoba možda može promijeniti svoje mišljenje, ako ponudiš argumente umjesto podsmijeha, umjesto karikature. Susreti su važni. Kako ćemo bez svega navedenog imati išta nalik susretu?
IV.
I kažeš da si umoran… I kažeš da si umorna. Ne da ti se više ljudima pružati priliku da ih pošteno saslušaš tj. ne da ti se više pružati priliku dijalogu. Ipak te molim, pruži! Inače mi se nekako čini… Da nedostaje zraka.
Marija Piskulić – Žena vrsna
Foto: Unsplash
