Naši sinovi, trogodišnjak i jednoipolgodišnjak, jako vole slikovnice i priče. Njihova literatura stoji na predzadnjoj polici s knjigama. Ne sjećam se kada je prošao dan, a da nisu odabrali nešto da im pročitam. Jako sam zahvalna i ponosna na tu njihovu ljubav prema čitanju, makar im za sada ja čitala.
Jednom prilikom smo od naše vrlo drage prijateljice na dar dobili jednu knjigu – Bonifacije, sin Bezgrješne. Zanimljiva naslovnica je vrlo brzo privukla našeg trogodišnjaka i to prije nego li sam shvatila da to i jest knjiga za djecu. Prvotno sam je bila smjestila među suprugove i moje ostale knjige koje se nalaze na polici iznad dječjih. Tamo je čekala svoj red za čitanje. To je moglo biti za mjesec, godinu, tri godine…
Tako je bilo neko doba dana kada smo djeca i ja sjeli na kauč i kada mi oni obično donesu ono što žele da im pročitam. Naš trogodišnjak je donio novu knjigu Bonifacije, sin Bezgrješne. Iako nisam puno očekivala, posebno ne da će ga to stvarno i zanimati, prevarila sam se! Najprije je on sjeo i krenuo malo gledati ilustracije koje su kod njega pobudile znatiželju… Posebno jedna ilustracija boce gdje boca izgleda pomalo zločesto. Zatim me zamolio da im to pročitam. Usput mi je postavljao puno pitanja kako to samo brbljavi trogodišnjaci znaju.
Bonifacije, sin Bezgrješne – kvalitetna literatura za djecu
Zašto vam pišem o ovoj knjizi? Zato što smatram da je to malo drugačija literatura i vrlo kvalitetna, prilagođena djeci nižih razreda, a može zainteresirati i puno mlađe. Kako i mi odrasli čitamo razna duhovna štiva, učimo o životima svetaca, čitamo Bibliju, tako mogu i naša djeca.
Bonifacije, sin Bezgrješne je knjiga poznate dječje autorice, Sonje Tomić. Pisana je zanimljivim stilom u 14 kratkih priča. Svaku priču pripovijeda neka stvar koja je pripadala glavnom liku ili brat Pankracije koji je ozdravio po zagovoru brata Bonifacija nedugo nakon njegove smrti.
Primjerice, prva priča Priča nam kućica u Zbjegovači govori o Ivanovom djetinjstvu – tko su mu roditelji, braća i sestre te kako su živjeli. Zatim priča kravica koju je čuvao na paši, cipelica koju je izradio, dugački put na koji je krenuo, pismo koje je zaprimio. Dalje saznajemo kako je došao u samostan u priči Priča nam boća. Tu saznajemo o poniznosti brata Ivana koji je uzeo ime Bonifacije, o njegovoj spremnosti na trpljenje i o tome kako je spremno podnio bol te kako je spremno istog trena oprostio.
U priči Priča nam čaša brata Bonifacija saznajemo kako je bio apsolutno poslušan poglavarima. Njegov modri habit i njegova boca pričaju koliko je volio sveto siromaštvo te koliko je bio jednostavan i vjeran.
Možda i vi poželite saznati više o bratu Bonifaciju
Priča nam ćelija brata Bonifacija je priča u kojoj saznajemo o rođenju brata Bonifacija za Nebo te reakciji njegove subraće. Priča nam brat Pankracije je priča u kojoj brat Pankracije otkriva koliko je brat Bonifacije moćan zagovornik odmah nakon što je rođen za Nebo. No neću vam više otkrivati, iako iza ovih slijede još tri kratke priče. Samo ću još dodati da su mene ove dvije priče (ćelije i brata Pankracija) toliko zainteresirale za život brata Bonifacija da sam išla čitati njegovu biografiju. Iako sam puno toga već saznala iz knjige, sad mi je slika postala cjelovitija.
Sretna sam i zahvalna na autorici koja nam je približila sveti život našeg sunarodnjaka. Također sam zahvalna i na prijateljici Zrinki koja nam je ovu knjigu darovala.
Ovo je knjiga koja me je obogatila, a još više našeg trogodišnjaka koji sve upija i uči o svetosti od malih nogu. Sada me svaki dan upita: Mama, gdje je moj Bonifacije?
Brate Bonifacije, moli za nas!
Suzana Džeko – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
