Zbunjujuće je: zašto toliko katolika prima Euharistiju, izvor svih milosti i znak zajedništva s Katoličkom Crkvom, a s druge strane podržavaju kontracepciju, pobačaj i neprirodna zajedništva kao što je homoseksualni “brak”, koji su svi u suprotnosti s učenjem Katoličke Crkve? Kako je moguće da postoji takav jaz? Pomislili bismo da je nešto od Crkvenog nauka ipak tijekom vremena došlo do vjernika.
Jedan od razloga za postojanje jaza između primanja sv. Pričesti i primanja njenih plodova u javnom životu mnogih katolika je razdvajanje primanja svog supružnika i primanje plodova tog sjedinjenja u privatnom životu, tj. u braku. Ukratko, kontracepcija u braku vodi ka kontracepciji prilikom primanja sv. Pričesti; obama sakramentima na taj način nanosimo štetu ili ih čak činimo u potpunosti bez ploda.
I primanje Euharistije i bračno darivanje trebaju biti plodonosni
Na nekoliko mjesta Bog povlači paralelu između našeg odnosa s Njim i braka. Brak, stoga, osim što je sakrament, postoji i kao primjer kako naš odnos s Isusom treba izgledati, odnos koji je karakteriziran otvorenošću, isključivošću te potpunim predanjem. Ako usporedimo što se događa između supružnika koji koriste kontracepciju i s katolicima koji koriste kontracepciju, a pristupaju sv. Pričesti, rezultati su zanimljivi.
I primanje Euharistije – pričešćivanje – i bračno darivanje trebaju biti životvorni i plodonosni. Oba čina podrazumijevaju velik rizik i kao takva zahtijevaju vjeru u supružnika. U oba čina dolazi do sjedinjenja tijela. (Mk 10,8 i Iv 6,53 itd.) G. K. Chesterton je primao Euharistiju s tolikim strahopoštovanjem da bi se znojio kad bi išao na sv. Pričest.
Sveti Toma Akvinski je rekao kako, iako postoji beskonačna milost u sakramentima, to ne znači da svaki koji prima sakrament prima i beskonačnu količinu milosti. Količinu milosti koju netko primi ovisi o pripremi, stavu, pažnji i zahvalnosti te osobe. Osnovni stav koji bi trebao postojati i u braku i prilikom primanja sv. Pričesti je otvorenost i samopredanje. To je čin vjere u svog supružnika.
Naš Gospodin upravo to radi u Euharistiji. On predaje svoje tijelo za nas na križu; Krist predaje svoje TIJELO za nas u Euharistiji; bez zadrške, sa željom da nam, više nego mi možemo i zamisliti, udahne novi život.
Molitva prije bračnog čina ili primanja sv. Pričesti
Supružnici koji su tijekom bračnog čina otvoreni za život znaju da time predaju kontrolu nad svojim životom. Oni sudjeluju u najvećoj kocki s prirodom na svijetu. Djeca promijene – riječ promjena je ovdje preblaga – vaš život. Oni preuzmu vaše planove, vaš raspored i vaše ciljeve. Oni potpuno promijene način na koji gledamo na svijet. Zbog njih smo materijalno siromašniji. Zbog njih će vas ljudi čudno ili neki čak neprijatno gledati u dućanima i na zabavama. Ovih dana, supružnici koji imaju više od 2.1 djeteta dobivaju podrugljive opomene i zbog njih se podižu obrve. Sve ovo vrijedi i za život s Kristom.
Oba života zastrašuju, ali su također i najveća radost.
Naša molitva prije bračnog čina ili primanja sv. Pričesti treba biti: „Daj da budem otvoren za život koji Ti želiš stvoriti iz ovog sjedinjenja.”
Za supružnike koji koriste kontracepciju ovo, pak, ne vrijedi. Oni govore (u najboljim mogućim okolonostima): „Volim te; želim biti jedno s tobom; želim ti dati sebe; i želim da se ti daš meni”.„ali”. „Ali – ali ne želim da išta proiziđe iz toga. Ne želim život koji je prirodan plod ovog čina. Želim samo da izgleda kao da smo sjedinjeni, ali ne i rizik sjedinjenja. Želim samo paradirati svoju odanost i sebedarje pred tobom, ali ti ne dati i dokaz za njih.” U mnogo slučajeva, prešućena stvarnost nije „Ja ti želim dati sebe i želim da se ti meni daš,” nego „Želim da me zadovoljiš.” To je suprotno od samopredanja; to je proračunatost.
Možda je drugačiji način gledanja na ovu situaciju sljedeći – naš Gospodin je rekao: „Što god činite jednom od ove moje najmanje braće, meni činite.” Ako je to istina za najmanjeg od nas, kako se onda ponašamo prema Gospodinu kada koristimo kontracepciju tijekom bračnog čina s našim supružnikom? Ako bračni čin učinimo sterilnim, činimo li mi, na neki način, i naš odnos s Gospodinom sterilnim?
Prepreke za tijelo i dušu supružnika
Katolici koji koriste kontracepciju, a primaju sv. Pričest mogu voljeti Gospodina i željeti biti jedno s Njim, no ta ljubav dolazi s onim „ali“. Ali ne dovoljno da se podredim Tebi kroz učenja Tvoje Crkve; ne dovoljno da Ti predam kontrolu nad svojim tijelom te nad plodovima svojih djela.”
Peter Kreeft je ukazao na dijaboličko izrugivanje riječi našeg Gospodina kada se „pro-choice” mantrom brani pravo na pobačaj govoreći: „Ovo je MOJE tijelo.” U manjoj mjeri, ali ovo je istina i za katolike koji koriste kontracepciju. Prkos i dalje postoji, namjerno ili ne – „Ovo je MOJE tijelo.”
Ovo se isto odnosi i na muškarce. Muškarci se ne mogu osloboditi svoje krivnje tako da kažu: „Ona to hoće.” Poncije Pilat je pokušao oprati svoje ruke od smrti našeg Gospodina koristeći istu ispriku. Nije vrijedilo ni za njega.
Crkva je tijelo Kristovo. Njena učenja su Kristova učenja. Ako netko to ne vjeruje, onda je i sudjelovanje na Misi samo gluma i pretvaranje. Kao katolici mi vjerujemo da su tijelo i duša otajstveno, ali istinski povezani. Mi vjerujemo u uskrsnuće tijela. Koristiti kontracepciju i primati sv. Pričest je isto kao staviti prepreku ne samo za tijelo našeg supružnika, već i za njegovu dušu.
Plodovi obitelji ovise o tome koliko je plodonosna sv. Pričest članova te obitelji
Zamislite bračni par u kojem žena, koja je otvorena za život, otkrije da je njen muž, na svoju ruku i znajući da je to protivno njenim željama, napravio vazektomiju. Kako li će ta žena biti skrhana. A to je upravo ono što se događa kada katolici koriste kontracepciju i primaju sv. Pričest. Tako je time povrijeđen i naš Gospodin. Ne primajući svu milost koju mogu, svu milost zbog koje je On umro, ovi katolici žive okrnjen život. Nije čudo što takvi katolici ne vide problem da podupiru – svjesno ili ne – pobačaj, izopačivanje braka i uništavanje obitelji. Oni su učinili da život njihove obitelji i život vjere bude bez ploda.
Život Crkve, fizički i duhovno, ovisi o plodovima njenih obitelji. Plodovi obitelji ovise o tome koliko je plodonosna sv. Pričest članova te obitelji. Ovo dvoje ne može biti razdvojeno. Što je Bog spojio, neka nitko ne razdvaja.
Robert B. Greving – Crisis magazine
Prevela: Senia Čoh
Foto: Pixabay
