U Kraljevstvo Božje putuju bogataši i siromasi na svojim devama

kraljevstvo bozje, zena vrsna, kolumne

Kraljevstvo Božje je u nama

Kraljevstvo Božje je u nama. Čeka naš pristanak, naš stisak kvake, da ga dotaknemo, pokucamo na vrata i uđemo u Njega. Isus će nam otključati. Oni koji su u Kraljevstvu Božjem na zemlji zrače posebnom radošću, poniznošću, čistoćom duha. Nisu ostvareni još sasvim jer nisu stigli u Raj, no na putu ostvarenja teže biti Kristovi potpuno. I što manje to znaju, to su većma Njegovi. Jedna od točaka na ispitu Kraljevstva Božjeg je i novac. Rekli bismo da Bog nema puno veze s novcem. Jednom mi je jedna posvećena osoba, koja se odrekla svega da bi služila Bogu,  ispričala kako se ona ne boji materijalnog oskudijevanja. Njezin Otac je Gospodar Svemira. Ima punu vreću novca. On ju neizmjerno voli. Kada ga zamoli, On će njoj poslati za ono što joj treba.

U vremenu smartphonea živ je sveti Nikola

Ujutro je sasvim slučajno, sasvim drhtavo, bojeći se opomene iz banke, otvorila poštanski sandučić. Kad ono: u njemu novčanice po sto, po dvjesto, po petsto…Ukupno 3000kn. Jesu li noćas prolazili anđeli dok su oni molili krunicu s djecom i s vjetrom dopuhali „papire koji hranu znače“ u njihov sandučić. Ili, Bog ponekad zamoli i neku drugu stranu, na svoj umiljat način, da postane vjetar, da donosi njegov novac ondje gdje je potrebno. U vremenu  smartphonea izgleda još uvijek sv. Nikola postoji.

Pojavi se kad se najmanje nadaš i kad i najmanje misliš da bi baš tebi trebao doći. Pojavi se kad daješ. I kad ne računaš na to. Tek toliko da te iznenadi, podsjeti da Netko brine za tebe.

Je li materijalno obilovanje pokazatelj Božjeg blagoslova?

Je li isključivo materijalno obilovanje pokazatelj Božjeg blagoslova? Teško će bogataš u Kraljevstvo nebesko. Teško, no ne ipak nemoguće. Deva se treba dobro prigibnuti zemlji kako bi prošla kroz noćna vrata grada zvana „ušica iglena“. Ima bogataša u Kraljevstvu nebeskom. No, to su oni kidaju svoje konopce materijalne navezanosti na ovozemaljska dobra i dijele ih s Kristom, s bratom u potrebi. Ne samo materijalno, nego i čitavu svoju dušu. Otkidaju komadiće sebe. A, kada materijalno daju, podnose križeve blagoslova siromaha kojima su dali. Na svojoj duši ih trpe, na svojoj koži krvare zbog prethodnog davanja. Ne u smislu škrtosti – da zbog toga trpe, nego trpe jer Sotona ne može podnijeti nesebičnost, nenavezanost pa ih napastuje.

Takvi bogataši, zapravo pripadaju bogatstvu Božje vreće. Ona ih snabdijeva i ona ih svakodnevno podsjeća da sve ono što imaju, zapravo imaju jer Bog tako hoće. I zato trebaju nositi svoj križ imanja; u siromaštvu duhom. Križ imanja. On postoji kod braće koja istinski žele slijediti Boga. Takav križ se nosi u neisticanju, u skrovitosti dijeljenja, u radovanju kada te drugi prešutno optužuje da mu ne želiš pomoći, u siromaštvu s bratom koji nema. Bogataši Kristovi na kraju krajeva postaju siromasi duhom ako hode za Učiteljem. On ih zamoli da vlastiti novac ne troše na nepotrebne stvari, i oni se, premda slobodni to ne učiniti, odriču svojeg komoda zbog brata koji nema. Da bi suosjećali s njim i da bi mu svoje odricanje još više dali: dali čitavim duhom.

Siromasi hrane siromahe

Oni su zaista brojna obitelj. Toliko brojna da u jednom trenutku postanu ili vrlo čudni i ljudi se spotaknu o njihov način života pa ih izbjegavaju;  ili vrlo dragi. Njemu su dragi. Susjed Mate živi u kućici bez struje. I živi , diše, kupuje lijekove, pije vodu i hrani se od 1000 kn mirovine. Susjed Mate toj velikoj obitelji svaki dan na ogradu isporučuje bananko. Svakome djetetu svoj.

Druga priča.

Rekli bismo da takve majke trebaju ostati kući i brinuti se za svoju djecu. Da ne mogu nikada izaći iz doma zbog obveza. One ne bi trebale dizati glave sa špakera, ili iz pospremanja za djecom. One su kućanice i imaju previše djece, a osam je previše danas, da bi pristupile nogom i mislile na druge. Ona je pak danas bila sa starcem u privatnoj poliklinici. Nije joj niti svekar, niti ujak, niti otac. Samo je saznala za njega. I to da ima 81 godinu i da boluje sam. Nedavno su među sobom pokrenuli akciju i organizirali mu plaćanje podstanarstva, da ima struju i vodu. I zahod, ne javni. On ima 81 godinu i anginu pektoris. Podnosi šutke. Trpi mnogo. Najviše je pretrpio emotivno, zbog ostavljenosti. Sada je doživio ljubav, taj sretan kraj njezina žrtvovanja. Jutros je ostavila djecu jednoj osobi od povjerenja i novcem koji su sakupili za njega pomalo od jedne prosječne hrvatske plaće, platila mu je dva sata vrhunskog liječenja. Njemu. Čovjeku koji je do prije nekoliko mjeseci živio u daščari. S osamdeset i jednu godinu. Isplati se trošiti na svoju obitelj. I na starce. Bog će im vratiti.

Siromasi u Kraljevstvu Nebeskom

Postoje siromasi u Kraljevstvu Nebeskom. Oni usprkos svojoj neimaštini, svjedoče radost Evanđelja. Takvi siromasi, Kristovi siromasi,  ne gunđaju ni kada primaju, ni kada daju. Ni kada se odriču od svojeg nemanja da bi nahranili brata u potrebi. Bilo novcem, bilo kruhom, bilo jednima od dvaju svojih hlača (Kako je to napravio jedan naš brat iz Kine). Oni su sposobni primijetiti potrebu brata koji ima više od njih i dati mu ono što mu je potrebno: skuhati čaj, prebrisati njegove suze blagoslovom, približiti se bogatima osmjehom, približiti se i siromasima, istima kao što su oni: toplom riječju, ohrabrenjem. Takvi siromasi su toliko siromašni da nesebično rasipaju svoje vrijeme, svoje osmjehe, svoje potrebe. Čitave sebe. I na njima nikada na ulici ne bi primijetio da su oni zemaljski siromašni. Jer njihova duša je obiljem bogata. Oni zrače bogatstvom.

I tako siromasi postaju bogati, a bogati siromašni u Kraljevstvu Nebeskom.  Bogataši Kraljevstva Božjeg su samo bogati jer je Bog zatvorio svijet u bogatstvo i siromaštvo kako bi nam dao prilike da se različiti razumijemo, a ne da bježimo jedni od drugih. I da različiti, zemaljski gledano, još ovdje na ovoj zemlji svjedočimo da smo braća i sestre te kušamo djeliće Kraljevstva Nebeskog u zajedništvu i dijeljenju – u rajskom izdanju.  Ne zato što sam ja veći jer sam bogatiji, a ti manji – siromašniji, pa ti iz oholosti dajem – da uzvisim svoj ego.  Ne, nego stoga što je tako Bog trenutno namjestio da mu ja poslužim za dijeljenje materijalnih dobara, a moj brat za živo svjedočenje nenavezanosti na svoje  siromaštvo. Odricanje od želja. Odricanje od skrivenih ljubomora. Odricanje od posjedovanja samosažaljenja.

Mogu li se razumjeti ljudi različitog imovinskog stanja?

Kraljevstvo je nebesko kao kad dvije obitelji različitog imovinskog stanja dijele nesebično, ne gledajući jedni druge s prezirom: ovi s pohlepom, oni s ljubomorom. Kad jednostavno sjede na zidiću smetlar i doktor i pričaju kao dva najbolja prijatelja. I kad su iskreni. I kad se razumiju. Kraljevstvo je nebesko kad  jedan drugoga nastojimo voljeti premda se nikada nismo našli u tuđoj koži ili situaciji. Kraljevstvo je nebesko kad se ne osjećaš loše što pozivaš na blitvu kršćanina koji ima trokatnicu ili zato što onaj s trokatnicom i plaćom 30000 kn otvoreno može pozvati siromaha za svoj stol. Nemojmo se bojati jedni drugih: svi smo mi Kristovi na kraju krajeva. I nitko nije ni jedan ni drugi.

Kad se jednom nađemo oči u oči s Presvetim, okruženi anđelima i svecima, svojom mrtvom braćom kršćanima, bit ćemo suđeni samo po ljubavi. Blago čistima srcem oni će Boga gledati, bili siromašni ili bogati. Bili bolesni ili zdravi. Bili crni ili bijeli. Boga će gledati jer su bližnjeg ljubili svim srcem svojim. I u ljubavi slavili Oca našeg zajedničkog. Znanog ili neznanog.

„Svatko neka dade što je odlučio dati, ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo.“ A najveći dar je mir.

Svatko ponešto posjeduje

Svatko ponešto posjeduje: netko novac, netko stan, netko odjeću, netko automobil, netko olovku, netko znanje, netko vedrinu, netko vrijeme… Dopustimo Bogu da nas odvede u situacije gdje će ta naša dobra kružiti i gdje ćemo ih se duhovno odreći da bismo mogli Bogu poletjeti. Već na ovom svijetu.

A kako Bog vraća onima koji pored svoje neimaštine ne vide da nemaju, već naprotiv radosno dijele komadićke svoje dobrote savijene u novac, ili u komad dobrote, pažnje, bez novca. Bog njima vraća stostruko. Novca? Ne znam. Možda netko dobije i novca. No, prvenstveno mislim da im vraća u neprocjenjivoj valuti mira, u savršenoj valuti radosti, u neograničenoj valuti strpljenja.

Križ postaje radost kada ga ne nazivamo više ružnim imenom, kao „moje prokletstvo“, nego kad blagoslovimo drvo koje nas pritišće, kad prestanemo izgovarati jadikovke nad samima sobom i započnemo skakati u ponore povjerenja. Bacati se s litica nemogućnosti u Božje ruke. I kad se započnemo često smijati iznutra.

Prolaznici mog života su moja braća i sestre

U trenucima u kojima mi silno nedostaju moji majka, otac i seka, kad mi nedostaje i moj Bog, popnem se na kameni trometarski zid pokriven kosom šumice. Ondje šutim i gledam prolaznike skrivena među granama. Skrovita pogledima.

Djevojke su moja sestra, muškarci u godinama moj otac, a starije žene moja majka. Kršćanin bi trebao biti i brat i sestra i otac i majka i prijatelj svakome. Krist voli kada ga gledamo u očima onih koji su u potrebi. I tada postaje veći u tebi, u meni, u Crkvi – čitavom tijelu, jer kada ljubimo bližnje, raste Krist u nama i oko nas. I ljubeći, doživljavamo kakvog je okusa Bog. Ili kakvog je dodira, ili kakvog mirisa, ili kakve prisutnosti. On se skriva iza djela koja trebamo napraviti za bližnje. On nas dočekuje iza činova ljubavi.

U Kraljevstvo Božje putuju bogataši i siromasi na svojim devama. Tko svoju devu nauči da se pogne pred Bogom, proći će i „ušicu iglenu“. Učimo. Pognimo se. Naučimo deve puzati.

Marija Grgić / Žena vrsna

Foto: Pexels

Marija Grgić
Marija Grgić

Gospodin joj je providio muža i njihovom braku poklonio petero djece. Uz brigu o svojoj obitelji, uređuje portal Žena vrsna što je svakodnevno ispunjava milošću. Jednom ranije u životu postala je magistra matematike i fizike. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu.