Je li Ti lijepa duša moja, Gospodine?

lijepa duša moja

Koliko je lijepa duša moja, Bože?

Ima li na njoj uresa i kojeg cvijeta? Ima li išta da je krasi, da Ti pogled na nju razveseli? Dičiš li se sa mom među anđelima svojim? Jesi ponosan što je dijete Tvoje od sebe napravilo? Ima li Ti u duši mojoj spokoja i odmora? Razveseli li Te disanje moje, gibanje moje? Je li Ti lijepa duša moja Gospodine? Šutiš, znam zašto šutiš!

Što da mi kažeš da ja ovako slaba mogu primiti, a da se Tvojom pohvalom ne uzoholim ili kojom riječi Tvog blagog prijekora u samosažaljenje bacim? Šutiš da me sačuvaš. Šutiš da mi pokažeš da mi nije nikad prestati raditi na svetosti, nikada mi nije prestati na Tvojoj njivi raditi. Nikada prestati kupati dušu i tijelo na vrelu ispovjedaonice. Nikad mi nije prestati hvatati Tvoju Majku za ruku pa Njenim putem za Tobom. Dok god dišem, nije mi prestati za Tobom čeznuti i Tvoju volju vršiti.

Je li Ti lijepa duša moja, Bože, je l’ Ti duh moj naklonjen? Slavi li sve što je u meni ime Tvoje?

Želim ljubiti sve Tvoje, Bože

Da mi je svaki dan uzeti kao dar, kao milost iz Tvoje ruke. Da mi je svaki dan umnožiti poljupce prema križu Tvom, prema djeci Tvojoj iz mog krila proizašloj, da mi je umnožiti poljupce prema sinu Tvom meni darovanom u sakramentu braka, da mi je svaki dan umnožiti talente! Da mi je ljubiti sve Tvoje, Bože moj! Da ljubim radost i milost, da ljubim bolest i jad, da ljubim patnju… koje otajstvo! Ljubiti patnju.

Je li Ti lijepa duša moja, Gospodine, dok su mi sve te istine još uvijek otajstvene, skrovite, svaku sam po površini tek načela, malo svojim križem tek zaparala…

Meni si Ti lijep!

Ne znam je li Ti lijepa duša moja, ali meni si lijep Ti. U sjeni Tvojoj plešem kao grlica, obavijaš me svojom ljubavlju da se osjećam kao rob Tvoj pun slobode. Zaveo si me Bože, od kada Tebe znam nigdje nema meni odmora, doli na Tvojim grudima. Iz Tebe mi sve izvire, u Tebe mi sve utiče… lijepa Ti je duša, Isuse moj!

Lijep si, Bože moj. Dobroto sama. Ljubavi vrelo! Sve je Tvoje u skladu i savršenstvu. Samo kada si Ti blizu, padaju s mene sve sjenke, sve grubosti, sve nečistoće. U milosti pokajničkih suza kroz sakramente nanovo me svaki put stvoriš. Uvijek istu, ali opet bolju. Rodiš me opet u Imenu svom.
Lijepa Ti je duša, Bože moj. Cijelo Nebo je njezin odraz. Divim Ti se i u Tebi pronalazim uresa i cvijeća za dušu svoju. U Tebi pronalazim utjehe i razveselim svoj pogled vidjevši Te.

Lijepa Ti je duša, ljubljeni Isuse moj!


Ruža Đurić – Žena Vrsna
Foto: Pixabay

Ruža Đurić
Ruža Đurić

Otkupljeno dijete Božje, blagoslovljena divnim suprugom i dvoje djece. Put svetosti pronašla je u svakodnevnici bračnog i majčinskog zivota čiju ljepotu i smisao traži u misteriju križa i Uskrsa. Prije svega majka njegovateljica pa diplomirani menadžer u turizmu. Majka koju je dijete znakom i slikom naučilo izraziti ljubav.