Ti mene pozivaš na ljubav, da sebe poništim i da bacim se ljubiti. I budem slobodna. Nekad sam mislila da te trebam naviještati, propovijedati, osvajati Tvoje Kraljevstvo. Sada naslućujem: trebam samo ljubiti.
Ljubav je univerzalan jezik svakog pojedinca
I šutjeti. Mirovati. Gorjeti. Ja trebam dolaziti onima koji Te trebaju i uprisutnjivati ljubav. Jer ljubav si Ti. Ljubav je jezik Boga. Ljubav je stoga univerzalan jezik svakog pojedinca. I sve nas omeđuje ljubav. I dira ljubav. I grije ljubav.
Kada ljubiš, onda si vatra. Izgaraš, umnažaš toplinu. Topiš sebe i griješ bližnjega.
Ljubav je svijet u koji uđeš i ostvaruješ. Ljubav je svemir i zakoni fizike. Iz ljubavi i slobode svaki zakon opredjeljuje se za ljubav u svojoj biti.
Ljubav: tiha, šutljiva, prisutna i nadasve empatična. Priđe ti s razumijevanjem i pogleda te u dušu. U dubinu. Kroz organe, kroz tvoju povijest, kroz pamćenje, kroz prozirnu toplinu.
Ljubav. Sasvim jednostavna, priprosta, gori od želje da se susretnemo ti i ja u blizini ili daljini; ti i ja u zraku što podsjeća na Boga. Ljubav miriše kao Bog. Skriveno, nesebično i potrebno.
Ljubav postoji. I ljubi. Prosipa sjeme čestica prašine obojane svjetlošću i pobožanstvenjuje ovaj svijet. Maštu. Osmijeh. Zagrljaj. Ljubav ljubi, topi, utapa.
Marija Grgić – Žena vrsna
Foto: Johnny Brown – Unsplash
