Trudnica koja čuva trudnoću napisala je pismo svojoj djeci…

čuva trudnoću

Sine moj prvi,

priđi bliže, i ti, ljubavi slatka, koji si tek prohodao i imao svoj posljednji podoj, dođi mami. Priđi bliže, podragaj me i premjesti mi pramen kose sa čela da te bolje vidim. Tako ste mi lijepi i dragi, gledam vas zaigrane i vesele, kao da je sve u redu i kao da ne ležim pokraj vas tjelesno nemoćna, a u sebi puna želja.

Ljubavi mala, znaš, mama sada neko vrijeme neće moći ići s vama u parkiće, trčati puteljkom koji su vaše nožice izabrale, neće moći peći kolače  okusom koji samo mama zna pogoditi, niti će se šaliti s vama za vrijeme kupanja.

Ovo je sada jedno vrijeme koje ćete vi brzo zaboraviti, ali mama će uvijek znati da je propustila nekoliko mjeseci vašega odrastanja izvan kuće i nošenja vaših tjelešca dok ste još ovako lagani i maleni. Znam da se ovo vrijeme nikada neće moći vratiti…

Ali obećavam da ćete, ako Bog da, baš zbog ovoga što sada činimo tata i ja, za sve te propuštene trenutke dobiti svojega brata. On će sve te trčeće korake i igre s vama nadoknaditi, pa čak i više od toga – u razdoblju kada tata i ja više nećemo biti na ovome svijetu. Svaka igra i svaki trenutak će biti još ljepši, uz još jednoga od vas.

Dođi, sinčiću, priđi bliže, dođi da te zagrlim i izljubim jer jedino to sada i mogu.
Sjedni pokraj mene, samo oprezno, nemoj me lupiti u trbuh – tu je mali braco koji raste.

Donesi mi svoju omiljenu slikovnicu, da sve prelistamo što do sada nismo stigli, da nadoknadimo sve ove minute i sate zbog kojih ste me čekali dok sam ja čistila kuću i čeznula za vječnom čistoćom.

Ovih tjedana imate mamu samo za sebe, cijelu mamu koja je tu i samo čeka na vas.

Plavooki, ti znaš gdje stoji moj češalj, donesi mi ga i napravite mi lijepu frizuru. Samo, mama ne smije sjesti, morati ćemo ovako,  ležeći se igrati… ali nema veze i to je zabavno i drugačije.

Donesite mi čašu vode i dodajte mi one maramice sa stola da obrišem suze.

Ne bih voljela da sada osjetite koliko strahujem svaki puta kada odem na zahod, koliko se tresem svaki puta kada čekam ponovni pregled kod doktora i koliko sam zapravo slaba u tome svemu, ali želim da jednoga dana znate da sam cijelo ovo vrijeme vapila Bogu da mi podari vašega brata. On mi je dao tu mogućnost i tu radost, ali ja bebicu ne posjedujem i neću ju nikada posjedovati, ja ju samo mogu voljeti gdje god da bila. Na nebu ili na zemlji.

Dok mi pokazujete svoje crteže, ja se veselim i vidim koliko se vi veselite jer me imate 100 posto za sebe, ali opet bih voljela da me imate hodajuću. Savjest prema vama ovih dana me baš nekako peče, ali znam kada bih hodala, manje bih gledala u vas i više bih radila oko vas.
Možda je Bog složio ove dane baš da bi vama poklonio mamu koja samo dočekuje jer zna da će vas čekati dani u kojima ćete morati vi mamu čekati?

Možda je to sve baš tako, da nas sve nauči poniznosti, zahvalnosti, da cijenimo ono što imamo dok nemamo ono što želimo. Možda Bog želi pokazati tati koliko posla daju kućanski poslovi i da nije sve tako jednostavno kako se čini. Možda tata skuha ovih dana ukusnije ručkove od mame? Voljela bih imati taj vaš bezbrižan pogled na mamu koja samo leži, da vam ništa nije čudno i da u vašim mislima ne postoji strah od lošega ishoda. Voljela bih moći, promatrajući vas, učiti od vas – da plačem tek kada se nešto dogodi, a ne prije nego što se to dogodi. Oh, koliko bih suza već uštedjela i koliko bih imala više vremena za slavlje. Djeco moja, hvala vam što ste mi ukrali trenutke brige i što mi nikada ne zamjerate onoliko koliko ja sebi zamjeram za ono na što ne mogu utjecati. A sada, sklopimo ručice i pomolimo se za našega bracu da nam se rodi i da ga svi puno ljubimo i volimo.

Voli vas vaša mama.


Sandra Tominac – Žena Vrsna

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.