Što osjećate dok gledate u raspelo? Koji je vaš osobni odgovor? Osjećate li užas, krivnju i sram zbog ljudske nehumanosti? Ili ste nadahnuti osjećajem divljenja i ljubavi prema Spasitelju koji se svojevoljno podložio patnji?
Slijede tri umjetničke slike koje vam mogu pomoći istražiti emocionalnu reakciju na raspeće Isusa Krista te Mu se približiti tijekom ovih posljednjih dana korizme pa i nadalje.
Raspelo – Pietro Perugino
Raspelo, Pietro Perugino 1494. – 1496., freska, Santa Maria Maddalena dei Pazzi, Firenca, Italija
Prije svega, smjestimo se čvrsto u podnožje križa uz pomoć prekrasne slike raspela Pietra Perugina. Dok uživamo u nježnim zemljanim tonovima ove freske, možemo se zamisliti s pogledom ispunjenim divljenjem koji pokazuje Marija Magdalena.
Tradicionalno se vjeruje (iako možda pogrešno) da je žena koja je oprala Isusove noge svojim suzama (Lk 7,36-38), Marija Magdalena često prikazivana kao žena koja suznih očiju gleda u Isusove noge dok On trpi na križu. Ovo postaje njezina trajna poza u ikonografiji. Postaje krajnji simbol grješnika pokajnika koji se ponizno i cijelim srcem divi pokraj Isusovih nogu.
Međutim, ovdje je Pietro Perugino smješta drukčije. Ona gleda prema gore. Ova sveta gesta stvara dojam potpune predanosti duboko unutar naših srca. Također je predivno vidjeti kako je Perugino smješta u njezin vlastiti prostor da bi potiho izvršila svoj osoban i privatan čin slavljenja.
Ako se zamislimo na ovom svetom mjestu, možemo započeti kontemplaciju nad Božjim darom svoga jedinorođenog Sina. Baš kao što smo vezani za svoje majke posebnim osjećajem zahvalnosti zbog boli i trpljenja koje su zbog nas podnijele, pogled na Isusovu patnju podsjeća nas na krv koju je prolio da bi stvorio za nas nadnaravni život.
Apostol Pavao piše:
„Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.“ (Rim 1,16-17)
Međutim, netko bi se mogao osjećati pomalo gadljivo pri spomenu krvi. Moram priznati, moram skrenuti pogled kada mi vade krv u ambulanti. Kada se porežem u kuhinji, pretvorim se u pravu bebu dok ne prekrijem ranu flasterom. Postoji nešto u vezi krvi zbog čega svi okrećemo glavu – čak i od križa. No možda možemo preispitati svoje osjećaje u vezi krvi i gledati na to na drukčiji način. Sljedeća nam slika može u tome pomoći.
Isusovo raspeće s Djevicom Marijom i svetim Ivanom Evanđelistom u žalosti – Rogier van der Weyden
Isusovo raspeće s Djevicom Marijom i svetim Ivanom Evanđelistom u žalosti (1460.)
Ovdje promišljamo o slici raspeća slikara Rogiera van der Weydena (1399. – 1464.).
Weyden stvara iznenađujuće moderan dojam smještajući platno bojano temeljnom crvenom bojom iza Kristova krvarećeg tijela. Upravo ta crvena boja zahvaća našu pažnju te isijava bogatim simboličkim značenjem. Ako se ovdje zadržimo, možemo se sjetiti da je crvena boja krvi, muke, žrtve pa čak i ljubavi.
Budući da je krv Kristova dar nama te izvor milosti za nas, možda možemo potisnuti svoje negativne misli. Zadržavajući se kod ove slike, sjetimo se da je krv životvorna. Krv teče našim venama i pročišćava naše tijelo istovremeno donoseći organima važne hranjive tvari. Jednostavno rečeno, bez nje ne bismo uspjeli; kad bi nam bila uskraćena, umrli bismo. Naša krv također nosi naše naslijeđe. Krv je osobna stvar i suština našeg zdravlja i dobrog življenja.
Uzimajući to u obzir, razmislimo kako nas Isusova krv čisti od grijeha te nas hrani svojim božanskih duhovnim DNK-om tako da možemo naslijediti vječni život. Sada pročitajte o „crvenoj boji“ u sljedećem odlomku Svetoga pisma:
„Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednoga, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. On je, istina, bio prije poznat (i predodređen), prije postanka svijeta, ali se tek na kraju vremena očitova zbog vas.
Po njemu vjerujete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i koji ga je proslavio, tako da vaša vjera puna nade bude usmjerena k Bogu.
Pošto ste pokoravanjem istini očistili svoje duše da postignete bratsku ljubav, čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga, jer ste ponovno rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga.“ (1 Pt 1,18-23)
Žrtva Isusa Krista, Sina Božjega, okupitelja i zaštitnika čovječanstva – Fransa Florisa
Žrtva Isusa Krista, Sina Božjega, okupitelja i zaštitnika čovječanstva, 1562.g., Frans Floris (1519./20. – 1570.), ulje na platnu, Muzej Louvre, Pariz, Francuska
Konačno, flamanski slikar Frans Floris (1519./20. – 1570.) navodi nas preko ove slike na promišljanje o iznenađujućem pogledu na Boga dok promatramo Isusovu žrtvu na križu. Floris nas potiče da promotrimo Kristovo raspeće kao vrstu pogleda na „iznenađujuću Božju narav“.
Često prihvaćamo da Bog čini iznenađujuće stvari u Pismu, no kada govorimo o svakodnevnom životu, dodjeljujemo Mu predvidljive osobine. Umjesto toga, možda bismo mogli zamisliti Boga na iznenađujuće načine. Oboružani znanjem da je Isus poučio da oprostimo „sedamdeset i sedam puta“ (Mt 18, 22) ili da „će posljednji biti prvi, a prvi posljednji“ (Mt 20,16) te da su „carinici i bludnice pred vama na putu u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 21,31) Zaista postoji razlog da vjerujemo kako nas Bog voli iznenaditi.
Zamislite kako će predivno biti jednog lijepog dana kada Isus Krist, Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, bude nadgledao posljednji sud svijeta. Gledajući ovu sliku, ohrabreni smo sanjati o vremenima kada ćemo iskusiti ispunjenje Božjeg srca koje će nas okupiti k sebi poput majke kvočke.
„Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila…“ (Mt 23,37)
Neka nas ove meditacije i slike nadahnu da djelujemo na iznenađujući način u ovo korizmeno vrijeme. Dopustimo da naše svjetlo obasja svijet i otkrije veličanstvenu Božju gozbu te da prepoznamo svojim unutarnjim očima vjere raskošnu trpezu koju je pred nama prostro.
„Trpezu preda mnom prostireš… Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.“ (Ps 23,5)
Jennifer Rundlett – Aleteia
Prevela: LR
Foto: Karen Zhao – Unsplash
