Molitva je najbolji dar koji roditelji mogu dati svojoj djeci. Pogledajmo zajedno kako možemo moliti za svoju djecu:
Molite krunicu – Meditirajući nad svakim otajstvom možemo ga povezivati sa životom svog djeteta. Dok molimo za određenu krepost ne doprinosimo samo našoj djeci, već nam molitva pomaže da se usmjerimo kao roditelji.
Meditirajte – Imajte u vidu posebne crte osobnosti koje Bog dariva svakom od vaše djece, ljubav koju gaji za njih, razmišljajte kako im kao roditelji možete pomoći da razviju svoje posebne darove i talente te rastu u milosti.
Idite na Euharistiju – Euharistija je najveći dar, najveća žrtva i najveća molitva.
Izmolite devetnicu – Devetnica je molitva koja se moli kroz devet dana ili u nekim slučajevima devet sati. Svaka bi dobra katolička knjižara trebala imati više devetnica. Ove molitve možete pronaći i na internetu. Sveta Terezija iz Calcutte predlaže devetnicu od devet sati, moleći molitvu “Spomeni se” svaki sat u nizu.
Ako ste osoba za mobilne aplikacije, na internetu možete naći aplikacije za devetnice. Samo pretražite svoju mobilnu trgovinu aplikacijama. Možete postaviti da vam se alarm oglasi svaki dan u isto vrijeme kako ne biste zaboravili moliti.
Molite kroz svakodnevne poslove
Majka može moliti za svako dijete dok slaže njegovo rublje. Kada uzme njegove/njezine čarape može reći: Gospodine, pomozi mu/joj da hoda na putu prema Tebi, dok slaže njegovu/njezinu majicu: Bože ispuni srce ovog djeteta dobrotom kako bi bilo posrednik Tvoje ljubavi drugima, itd.
Majka koja moli za vrijeme svojih svakodnevnih poslova ne mora se brinuti zbog prekida malenih ili muža. Sam “prekid” je svrha njenog djelovanja i ona lako može kombinirati molitvu, rad i razgovor.
Molite dok ste u prirodi
Neki ljudi vole moliti krunicu dok su u šetnji, dok planinare ili voze bicikl. Otkrio sam da moj um često odluta. Dok sam u šetnji ili vozim, nastojim se jednostavno diviti Božjim čudesima u prirodi i njegovom božanskom umijeću. Ponekad zastanem i pogledam cvijet koji mi je zapeo za oko, poslušam zov ptica ili se divim formaciji oblaka na nebu. No u drugim prilikama kada sam fokusiraniji, molim u ritmu svojih koraka: „Isuse smiluj mi se, Isuse smiluj mi se…“. Sa svakim korakom zamišljam Njegovu ljubav i milost koja blagoslivlja nekog od moje djece.
Postite
Možemo provesti jutro ili čitav dan bez hrane, a kada padnemo u napast prekršiti post, sjetimo se djeteta i nakane koju smo postavili, moleći da Bog uvaži naš post i usmjeri njega ili nju. Hrana nije jedina stvar od koje možemo postiti. Možemo postiti od društvenih mreža, negativnih komentara i brojnih drugih stvari.
Patnja
Možemo prihvatiti vlastitu patnju s ljubavlju, za dobrobit naše djece.
„Kad bi anđeli bili sposobni za zavist, zavidjeli bi nam dvije stvari: primanje svete Pričesti i patnju.“ (sestra Faustina, str. 1805.)
Kako možemo patiti za svoju djecu?
Majka može prinijeti patnje poroda za svoje dijete. Ovo u sebi uključuje mentalnu patnju (brigu, nemir i strah), kao i fizičku patnju trudnoće i poroda. Pridodajući značenje i nakanu patnji, ujedinjujući je s križem našeg Spasitelja, patnja ima otkupiteljsku vrijednost. Tako nadvladavamo zlo patnje kroz spremno podnošenje patnje za drugoga. Postajemo smo nalik Kristu. Kako se Bog ne ravna po našem ljudskom vremenu, možemo u retrospektivi namijeniti svoju patnju za dobrobit naše djece. Očevi također mogu ponuditi patnju gledanja poroda svoje žene u trudovima i strahu na korist obitelji, itd.
Naše svakodnevne male patnje možemo posvetiti kroz određene nakane – glavobolja za ovo dijete, bol u stopalu za ono dijete, gužva u prometu, nemir u srcu na nekom događaju izvan kuće itd. Neka vas Duh Sveti vodi u određivanju vaših nakana ili jednostavno recite: „Za moju djecu, Gospodine!“
John Hardon je jednom rekao: „Volimo sve dok smo spremni podnijeti patnju za drugoga“. Dobro je malo razmisliti o tome.
Ako se nešto dogodi mojoj djeci, znači li to da nisam molio dovoljno?
Postoji nešto važno što bih želio spomenuti – ako molimo za svoju djecu, to ne znači da im se ništa loše nikada neće dogoditi. Znam nekoliko obitelji, stvarno dobrih obitelji, katoličkih obitelji, čija su djeca poginula u prometnim nezgodama ili drugim tragedijama. Ne mogu zamisliti da ove obitelji nisu molile za svoju djecu. Ona su imala dobre i brižne roditelje koji mole. Moj posvojeni brat je poginuo u prometnoj nesreći kada je imao 20 godina i znam kao činjenicu da su moji roditelji bili dobri roditelji koji su redovito molili. Što možemo iz ovoga zaključiti? Jesu li svi ti roditelji molili dovoljno? Mislim da to ovdje nije upitno.
Bog u svojoj mudrosti koristi molitvu na misteriozne načine. Vjerujem da je u slučaju moga brata, kao i drugih obitelji čija su djeca nastradala, molitva usmjerena na spas duša te djece. Vjerujem da su po tim molitvama poginula djeca zadobila potrebnu milost koja im je omogućila da idu u raj. Bog je pogledao njihove živote i njihove potencijalne živote koji se još nisu ostvarili u trenutku njihove smrti te dopustio da budu uzeti iz zemaljskog postojanja u točno određenom trenutku koji im je omogućio da slobodno izaberu raj. Ovo je samo moje osobno razmišljanje, no ja ga se držim jer smatram da je Bog pun ljubavi i milosti u mjeri u kojoj ne možemo shvatiti i razumjeti. Mi smo putnici na ovoj zemlji i naše je konačno odredište raj. Možda su naše molitve dovele naše bližnje tamo jer postoji mogućnosti da se u suprotnom ne bi spasili.
Brine me da moje molitve neće ništa promijeniti
Postoji opasnosti na koju bih se kratko osvrnuo. Radi se o razmišljanju da naše molitve nisu važne, da nismo dovoljno dobri ili ne molimo dovoljno da bi zaslužili zaštitu i milost koju tražimo za svoju djecu. U jednu ruku to je točno – mi ne “zaslužujemo” bilo što što tražimo od Boga. Međutim, sjetimo se da čak i jedna mala molitva ili patnja, ujedinjena s Kristovom patnjom i voljom dovoljna je da promijeni svijet. Samo kroz Njegove zasluge naše molitve imaju moć. U računici – mi plus Bog – uvijek smo na dobitku. Istina je da ne možemo vlastitim snagama izmoliti raj za svoju obitelji i prijatelje. No, to ni nije cilj. Isus je umro za njih i to je moguće samo kroz Njegove zasluge. Tek kada ujedinimo svoju patnju s Njegovom, naša patnja poprima otkupiteljsku ulogu. Tek onda će naše molitve promijeniti svijet.
Thomas – Integrated Catholic Life
Preveo: Nenad Palac
Foto: Pixabay
