More duše

More duše

Mirno je vani… mirno je i u meni

Tiho je vani, premda ljeto još sitno broji zadnje dane, nagovještaj skore jeseni došao je u zagrljaju prohladnosti i magle. Nekako te pogled s prozora zove da si natočiš šalicu čaja i privučeš toplu dekicu.

Mirno je vani… mirno je i u meni.

Doživljavala sam samu sebe kao rastrganu, preopterećenu i zagušenu vlastitim životom

Sjetim se kako su ne tako davno površinu mora moje duše prekrivali nemirni valovi i hladni vjetrovi. Doživljavala sam samu sebe kao rastrganu, preopterećenu i zagušenu vlastitim životom, nekim lošim odabirima u jednome i nemogućnošću biranja u drugome. Plivala sam tim vodama glavom iznad površine i bila sam svjesna da to nije življenje. Trebalo je biti drugačije, ali tako izmorena nisam znala što mogu. Nedostajalo je milosti.

Gušilo me moje majčinstvo

Što je to mene tako silno gušilo? Gušilo me moje majčinstvo… da, upravo ono. Živjela sam taj poziv i dar odgovorno i brižno, ali nekako kao mehanički. Rođenjem drugog djeteta, na silu i brzinu sam se morala prilagoditi i progutati bol zbog nadolazećih djetetovih dijagnoza. Iz tog perioda izašla sam sa silnim ožiljcima. Nisam se znala nositi s njima i u molitvi sam bježala od njih. Tako nesređena suočila sam se s ostankom doma radi njege djeteta, nezrela kao klinka, a ne kao spremna mama. Trudila sam se svoj nered zakopati, sakriti, zapaliti, bilo što, ali izletio bi, točnije eruptirao u trenutcima kada sam sa suprugom i djecom morala imati posebnu količinu strpljenja. Tada, taj stav da živim život koji je za mene samo križ, život u zlatnoj krletci, izgledao je nesnošljiv.

Nedostajalo je u to dovesti milost Božju

Dobro, nije sve tako crno bilo. Pritisnuta tim lošim emocijama izgledalo je strašnije nego što jest. Ali vidjela sam da tu ima nešto trulo, nešto što uzima radost životu, životu u punini. Nedostajalo je u to dovesti milost Božju, u izobilju. Tako je Gospodin polako počeo krčiti put, stvarati sve novo.

Jedan članak, drugi članak, jedno svjedočanstvo, drugo svjedočanstvo, jedan savjet, drugi savjet, razumijevanje, podrška, sve se to nekako kanaliziralo na FB stranici i kasnije portalu Žena vrsna. Zraka po zraka sunca Božje milosti počela je obasjavati moju tamu, i čitajući sve one divne tekstove i primjere života vrsnih žena i majki diljem domovine, osvijetlile su se moje slabosti i sebičnosti. Napokon, vidjela sam što je to trulo.

Vrsnice su mi svjedočile i podizale me bez da su to i znale

Gospodin je providonosno radio, kao i uvijek, u ruke su mi dolazile knjige, tekstovi, i razne edukacije i sve je to ohrabrivalo moj duh i jačalo ga. Vrsnice su mi svjedočile i podizale me bez da su to i znale. Naučila sam kako dar majčinstva gledati na sasvim drugačiji način: kao poziv koji obuhvaća ne samo moju ljubav i odgovornost prema djeci, nego i duhovni dio mene, da se u svemu tome može težiti (iz)vrsnosti. Naučila sam još da me ovaj poziv obogatio više nego što sam mogla zamisliti, kako sve ono čega sam se bojala i od čega sam se u najskrivenijim mislima htjela sakriti sad je postala moja najveća medalja ponosa i motiv da neumorno radim na polju posebnog i običnog majčinstva. Moji križevi postali su moji blagoslovi, moje najveće radosti.

Mnogo lijepog dugujem dragim vrsnicama u procesu izgradnje sebe kao majke

Neobično je to, pomalo teško i objasniti, ali mnogo toga lijepog dugujem dragim vrsnicama u procesu izgradnje sebe kao majke koja sad ima mirno more svoje duše.

Dobro… uzburka se voda ponekad, ali kao i more, tako pokazuje da je puno života.


Ruža Đurić – Žena vrsna
Foto: Pexels

Print Friendly, PDF & Email
Ruža Đurić

Otkupljeno dijete Božje, blagoslovljena divnim suprugom i dvoje djece. Put svetosti pronašla je u svakodnevnici bračnog i majčinskog zivota čiju ljepotu i smisao traži u misteriju križa i Uskrsa. Prije svega majka njegovateljica pa diplomirani menadžer u turizmu. Majka koju je dijete znakom i slikom naučilo izraziti ljubav.