Poznati američki filozof Fulton Sheen rođen je u El Pasu (Illinois, SAD) 1895., a preminuo je u New Yorku 1979. Za svećenika je zaređen 1919., nakon čega studira na Catholic University of America, Sorbonni, Collegio Angelico u Rimu i na Sveučilištu u Louvainu, gdje 1925. godine postiže naslov doktora filozofije. Za pomoćnog biskupa New Yorka postavljen je 1951., a 1966. za biskupa u Rochesteru, država New York. Napisao je sedamdesetak knjiga, bio sveučilišni predavač teologije i filozofije, te je poznat kao propovjednik. 1951. godine započeo jetelevizijsku seriju Vrijedi živjeti koju je kroz tjedan pratilo preko 30 milijuna ljudi.
Pitanje jesu li vrijedniji muškarci ili žene krivo je postavljeno pitanje
U njegovom djelu Prva ljubav svijeta nalazimo vrijedna razmišljanja o ženi koja ćemo ukratko izložiti. Sheen tvrdi kako se ne može postavljati pitanje tko je vredniji: muškarac ili žena. Za njega je mnogo važnije pitanje tko će se u teškim životnim trenucima ponijeti hrabrije. Za odgovor uzima „najpresudniji teški čas što ga je svijet ikada vidio, Raspeće našeg Gospodina”. Tvrdi kako u Svetom pismu nema nijednog primjera da je Isusa u tom trenutku zatajila ijedna žena. Jedini glas koji se na njegovom suđenju digao u njegovu obranu pripadao je ženi. Na križnom putu, jeruzalemske žene tješe Isusa, a jedna od njih briše Isusovo lice i nakon toga dobiva ime Veronika, što znači „prava slika“, zbog otiska na njezinom rupcu. Na samoj Kalvariji nazočne su tri žene, sve nose ime Marija.
Sheen tvrdi kako u toj najvećoj krizi koja je ikad potresla zemlju, žene nisu zatajile. Upravo u tome vidi rješenje krize današnjeg vremena, odnosno onog u kojem je živio, a to je povratak ženi i primanje savjeta od nje. Po njemu, moderni svijet treba obnoviti sliku muškarca, kojeg je kapitalizam sveo na sredstvo bogaćenja. Iz toga zaključuje kako je glavni problem svijeta uopće obnoviti sliku čovjeka, onu duhovnu sliku i žene i muškarca. A to može, prema njemu, učiniti samo ono Vječno Žensko, Žena nad svim ženama.
Svijet vjeruje u dvije velike zablude o ženi
Sheen ističe kako se svijetom šire dvije temeljne zablude o ženi, a to su: da do današnjeg dana nikad nisu bile emancipirane, pogotovo jer ih je religija držala u ropstvu; i da jednakost znači da žena ima pravo raditi bilo koji posao koji radi muškarac. Tvrdi kako ništa nije povijesno pogrešnije od mišljenja da je u ovo moderno doba ženama priznato pravo da stupaju u zvanja.
Pojavljivanje žene u političkom, ekonomskom i socijalnom životu upozorava na to da je svijetu potreban kontinuitet koji jedino ona može donijeti, jer je zaštitnica i braniteljica života. Premda suvremena literatura “podgrijava” zablude o ženi povezujući je s povodljivošću, njezin prirodni nagon nalazi mir isključivo u čuvanju životnih snaga i sposobnosti. Ona „svoje tijelo povjerava i predaje drami života i povezuje se na neki način s ritmom kozmosa. U njezinu naručju život uzima svoj prvi i želi ispustiti svoj posljednji dah.“
Pravičnost i jednakost – u čemu je razlika?
Sheen tvrdi kako je zbog obespravljivanja žene, ona osjetila da joj je nanesena šteta i da su joj oduzeta prava. Potom je pala u zabludu misleći da se mora proglasiti jednakom muškarcu, zaboravivši da je njoj već u dio pala određena superiornost zbog njezine organske i funkcionalne različitosti od muškarca.
Tako je jednakost dobila dvojako značenje: u negativnom smislu uništenje i nestanak povlastica za određene osobe, a u pozitivnom smislu potpuna i bezuvjetna spolna jednakost s muškarcem. To dovodi do nemogućnosti da se uvidi razlika između matematičke i razmjerne jednakosti. Žene su se poistovjetile s pravom da rade svaki posao koji radi i muškarac, ali se nisu osvrtale na psihološke, socijalne i druge prednosti koje su im pripadale. Posljedica takve zablude o ženi bila je da je ženino oponašanje muškarca uzrokovalo brojne neuroze i psihoze velikih razmjera.
Glavno pitanje u odabiru zvanja je može li žena primjereno i potpuno izraziti svoja „bogomdana specifično ženska svojstva: odanost, požrtvovnost i ljubav.“ Rješenje za zahtjeve žena Sheen vidi u povratku kršćanskom poimanju, u kojem je naglasak stavljen na pravičnost a ne na jednakost. Jednakost, tvrdi on, je svojstvena zakonu, matematička je, apstraktna, opća i bezobzirna. Za nju ne postoje životni uvjeti ni međusobni odnosi, prilike i okolnosti, sličnosti ni razlike.
Pravičnost ne traži pravo prednosti i premoći
Dok je pravičnost ljubav, milosrđe, razumijevanje, simpatija i suosjećanje. Ona dopušta da se uzmu u obzir pojedinosti, prizivi, molbe i žalbe. Pravičnost je primjenjivanje zakona na pojedinu osobu. Ako se takvo shvaćanje primijeni na žene, jasno je da osnovica za sva ženska potraživanja, zahtjeve i molbe mora biti pravičnost prije nego jednakost. Pravičnost seže dalje nego jednakost, jer ne traži pravo prednosti i premoći. „Pravičnost je savršenstvo jednakosti, a ne njezin nadomjestak.“ Njezina prednost pred jednakošću je u tome što priznaje specifične razlike između muškarca i žene, činjenicu da oni nisu jednaki. Naprotiv, potpuno su različiti i jedino se zato nadopunjuju. Muškarac i žena su jednaki utoliko što imaju jednaka prava i jednaku slobodu, isti konačni cilj života i oboje su otkupljeni Krvlju Božanskog Spasitelja, ali su po svojoj funkciji različiti.
Sheen ističe kako su samilost, milosrđe, razumijevanje i istinsko suosjećanje s ljudskim potrebama i nevoljama, iskreno uživljavanje u njih, posebna slava i čast žene. Kad odstupaju od uloga koje su im dane i zahtijevaju samo jednakost, gube svoju najbolju priliku da izmijene i poprave svijet. Opet napominje kako karijera u nekom zvanju ne određuje ženu. Da je tako, Crkva ne bi na čast oltara uzdigla žene koje su se istakle u političkom životu, poput sv. Elizabete ili sv. Klotilde.
Razina razvoja civilizacije procjenjuje vrijednosti koju joj ta civilizacija pripisuje ženi
Sheen tvrdi kako se razina svake civilizacije procjenjuje prema visini na kojoj se u njoj nalazi upravo žena. To je stoga što postoji bitna razlika između znanja i ljubavi. Shvaćajući nešto, mi to spuštamo na razinu svojeg razuma. Obični razum može apstraktne fizikalne principe razumjeti samo na primjerima. No kad ljubimo, uvijek se nastojimo uzdići do želje onoga koga ljubimo. Tako kad muškarac ljubi ženu, njegova ljubav mora biti to plemenitija što je plemenitija žena. Što su viši zahtjevi koje žena postavlja, to muškarac mora biti vredniji. U tom je smislu žena mjerilo visine razvitka naše civilizacije.
Kršćanstvo ne traži od žene da bira između „profesionalne karijere i kontemplacije, jer evanđelje o Marti i Mariji Crkva čita primjenjujući ga na Blaženu Gospu, koja je u sebi sjedinila oba načina života, spekulativni i praktični, služeći našem Gospodinu, ali i sjedeći do Njegovih nogu i slušajući Ga. Hoće li žena biti revolucionar, uzor joj je Žena, jer je ona ispjevala u duhovnom smislu najrevolucionarniju pjesmu ikad sročenu: Magnifikat, kojoj je glavni sadržaj ukidanje sile i gospodstva, a uzvišenje poniznih. Ona je razbila ljusku ženske izoliranosti od svijeta i vratila ženu u širok ocean čovječanstva. Ona, Kozmopolitska Žena, daje nam Kozmopolitskog Muškarca, zbog čega će ju blaženom zvati svi naraštaji.“
Na kraju govora o ženi Sheen ističe snažnu potrebu svijeta za ženom, prije svega za onima koji su kao Marija, Gospa od Pravičnosti, koje će ostaviti sjaj i čar ovog svijeta i zamijeniti ih sjenom i mirom križa, u kojima se rađaju i odgajaju sveci.
Nataša Štimac – Žena vrsna
Foto: TeiTo
