Dobar i loš kršćanin
Ja kršćanin, umnogome sam odgovoran za toliki broj ateista oko mene. Polazim od sebe, jer nema mi druge, doli kroz trnje istine doći do plodnog voćnjaka duha i pomirenja s onima koje sam, i koji su me, povrijedili.
Godinama sam išao redovito nedjeljom na misu, a nisam se mijenjao, nisam postajao bolji. Prijatelje sam sektaški vukao za rukav da dođu u crkvu, kao da će ih to promijeniti, a oni su iz aviona vidjeli da ni mene samog takav tradicionalni kršćanluk nije mijenjao, pa kako bi mi onda povjerovali? Sve mise, sve propovijedi, sve pričesti, sve molitve, sve ispovijedi… ništa nije vrijedilo zbog zatvorenosti prozora moje duše. Nedjeljom „svet“, a pod tjednom cijeli svijet sa svim svojim zavodljivim dražima… S vremenom sam postajao sve gori, oholiji, nervozniji, škrtiji, žudniji, nestrpljiviji, neumjereniji… To su sve lako primjećivali moji dobri prijatelji ateisti i neopredijeljeni agnostici. I uzalud sam ja pobožnim rječnikom njima govorio o mojoj „vjeri“, kad su oni u meni vidjeli sasvim drugi odraz od one slike koju sam imao o sebi.
Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.
(Lk 22, 31-32)
Kad čovjek nije u istini, uzalud mu pobožne riječi jer one nisu njemu u srcu već samo na jeziku, to se odmah prepoznaje.
Istina je temeljni uvjet za zdravlje čovjeka i društva
Istina je jedan od temeljnih principa čovjekova duha. Ona donosi oživljavanje, a laž je negacija duha i donosi, sporije ili brže, odumiranje duha i tijela. Tako sam osobno do sada doživio nekoliko vlastitih smrti. Smrt savjesti. Smrt slobode izbora samo dobra, a ne zla. Smrt sveobuhvatnog intelekta koji razoren ne shvaća da sve stvoreno pripada Stvoritelju, a ne meni koji ništa nisam niti stvorio. No zato sam puno toga razorio.
Tamo je jedan gospodar kosio sijeno i imao mnogo težaka. Hlapić priđe gospodaru i upita ga: „Trebate li dobrih težaka?“. Gospodar se začudi jer su Hlapić i Gita bili tako maleni i šareni, i jer su imali papigu i psa. „A zašto ste vi dobri težaci?“, upita ih gospodar. „Zato jer ništa ne znamo, a rado bismo sve naučili“, odgovorio je Hlapić.
(Ivana Brlić-Mažuranić: „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“)
Priznati i oživjeti
Oduševljava me jednostavnost malenih: prići komu i iskreno priznati svoju nemoć, neznanje, ali i iskazati volju za učenjem, kajanjem, ispravljanjem pogrešaka… Koliko sam puta bio rastrgan u skrivanju vlastitog neznanja i pogrešaka, praveći se poput pauna važnim pred drugima za koje sam, iz budalaste zablude, bio uvjeren da obavezno o meni moraju misliti sve najbolje, jer ću odatle, održavajući njihovo poštovanje i time crpiti smisao života.
Otkada mogu reći da sam pogriješio, ali da ću odmah popraviti; da nešto ne znam, ali da ću naučiti; da nisam savršen, ali ću se bolje truditi… Dakle od kada sam SLOBODNIJI od sebe i mišljenja drugih, od tada primjećujem promjene na ljudima kojima sam učinio krivo. Znaju mi reći: „pa kako da se sad naljutim na tebe kad priznaješ i ispravljaš…“. Odjednom se silnice relaksiraju. Neprijateljstva nestaju. Po tko zna koji puta Isusova se božanska logika oživotvoruje. Istina će nas osloboditi. Ozdraviti odnose. Zacijeliti rane.
Istina o meni
Istina dakle nije samo moralna kategorija vezana uz čvrste vrline ili religiozne vrednote nekog čovjeka, osobito kršćanina, nego pravi ključ za zdrav život pojedinaca i društva u cjelini.
Jer ništa ti ne može krivica koju si priznao, grijeh kojeg si istinski okajao, niti uvreda koju si iskreno oprostio. Kad se konačno prigne čovjek k jedinoj Istini, odjednom ne mora više puno govoriti. Njegovo življenje i djelatna vjera postaju čvrsti, nijemi svjedoci. I ta sila svjetlom ljubavi svjedoči. Pokazuje svakome Kristove raširene ruke. Biva toplo srce koje je utočište svima ako samo zakucaju na Njegova vrata.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Sammy Williams – Unsplash
