Nisam očekivala da ću roditi doma, ali Gospodin se po tome proslavio

Neočekivan porod kod kuće pratilo je cijelo Nebo

Ako još niste, pročitajte svjedočanstvo majke koja je otvorila svoje srce Božjoj volji i prepoznala u svom srcu utkanu čežnju za novim životom. Kako je to izgledalo kada se približilo vrijeme poroda, saznajte u nastavku ovog predivnog svjedočanstva.

Bližilo se vrijeme poroda, a strahovi i tjeskobe su navirali. Inače sebe smatram razumnom i staloženom, bez nekih izraženih strahova. Ne paničarim bez veze. Moraju postojati neki jasni razlozi zašto bi bilo opravdano paničariti, a njih najčešće ne nalazim. Međutim, što se više bližio kraj trudnoće, bivalo je skroz drukčije. Razlozi za oduzimanje mira samo su se nametali jedan za drugim.

Okolnosti su izazivale strah i bespomoćnost

Bio je to ožujak 2020. godine, vrijeme samog početka i brzog zahuktavanja pandemije COVID-19. Uslijed korone, rodilišta su zabranila pratnju na porodu, a meni muž na porodu stvarno puno znači. Kad znam da je on u blizini, ja budem sve što u tim trenutcima želim biti; što opuštenija kako bi cijeli porod bio što brži i kraći, a prema potrebi i mama lavica kad procijenim da netko od medicinskog osoblja dira u područja koja nisu neophodna ili smjera činiti nešto za što znam da nije u najboljem interesu poroda i djeteta. Također, u to vrijeme su se na portalima neprestano javljale vijesti kako je moguće da ako je majka pozitivna na koronu da je odvoje od djetešca! Osjećaji nemoći i ljutnje preplavljivali bi moje biće: „Znaju li oni što time čine!?“ Onda bih ponovno kroz molitvu prepustila sve Gospodinu i zadobila mir, sve dok neki novi novinski članak ne bi ponovno donio nemir.

Pripreme u punom jeku

Također, u vrijeme oko poroda valjalo je nabaviti propusnicu za odlazak u rodilište. Mene su pak nizom ludih okolnosti stalno slali od adrese do adrese „da nisu oni zaduženi dati mi propusnicu“. Na kraju je moj muž dobio propusnicu da me vozi do rodilišta, a ja za porod ne! Kako se to sad smiješnim i ludim čini! Roditelji nam žive daleko, pa smo bili dogovorili s jednom dragom ženom da mi u zadnjim tjednima trudnoće i nakon poroda bude od pomoći. Međutim, tad ni ona uslijed zabrane izlaska iz mjesta boravišta više nije mogla dolaziti. Pri tom su on-line školovanje dvoje najstarije djece, radovi u vrtu u cilju osiguravanja hrane obitelji te suprugova borba da usprkos pandemiji osigura kakvu takvu financijsku sigurnost – bili u punom jeku.

Lažna uzbuna?

U samom tjednu prije poroda imali smo dvije lažne uzbune. Bile su vrlo intenzivne i trajale nekoliko sati. Ali dok je trajalo, nisam znala da se radi o lažnoj uzbuni te su oba puta alarmirani prijatelji kako bi bili uz stariju djecu dok me muž vozi u rodilište. Dan prije poroda na pregledu se pokazalo da gotovo uopće nisam otvorena i da sam praktički bez ikakvih trudova. Zato, kad je te noći u 2 ujutro počelo ponovno „šarafljenje”, poučena iskustvima i informacijama s pregleda, bila sam mirna i sigurna da se ponovno radi „samo o crijevima” te nisam nikog budila ni alarmirala. Međutim, u 5.30 ujutro postalo je jasno da se ovaj put osim o crijevima radi i o pravim trudovima. Tad sam probudila muža i nazvala prijatelje da se upute čuvati nam djecu.

Neočekivan rasplet

Silina trudova je tad jako brzo postala tolika da mi je postalo jasno da nema šanse da stignemo u rodilište. I tako sam pola sata kasnije uspjela roditi doma uz pomoć susjede neuropedijatrice koja živi 100 metara od nas. Ona mi je par tjedana ranije onako usput bila rekla: „Ako budeš htjela roditi doma, ja sam ti tu”. Sjećam se kako sam u sebi pomislila: „Koje li lude ideje“ te se prisjetila da su mi prijatelj iz pro-life pokreta i još jedna osoba usput u šali također bili rekli: „Mogla bi ti roditi doma.” Tad sam susjedi pristojno i uz smiješak bila odgovorila: „Hvala, u slučaju da bude baš frka pa da nikako ne stignemo, onda ti se javim.”

I tako. Ključni dio koji želim naglasiti je kako je, iako nikad ne bih svjesno odlučila roditi doma, Gospodin upravo putem ovog i ovakvog poroda uslišao sve naše molitve. Molitve koje su se tad činile toliko nerealnima i neostvarivima: da muž bude na porodu, da sve dobro prođe, da i ja i djetešce budemo dobro, da dođemo doma još prije Uskrsa i da se Gospodin po ovom porodu proslavi! I uistinu je tako bilo, hvala Mu i slava!

U suradnji s Bogom sve je moguće

Dva dana nakon samog poroda dobila sam mail od drage mi osobe, koja u tom trenutku još nije znala da sam već rodila, sa sljedećim sadržajem: „Sinoć u molitvi mi je došla slika kako ti zdesna stoji sv. Josip, slijeva Marija i dočekuju s tobom djetešce. Baš kao prije 2020 godina u betlehemskoj štalici.“ Bila je to potvrda onog što sam toliko snažno osjetila za vrijeme samog poroda; opipljivo snažna prisutnost samog Neba. Imala sam Milost duboke prisebnosti i Mira usprkos ljudski gledano svim jako dobrim razlozima da budem u panici. Zato duboko vjerujem da je ova slika dobivena u molitvi stvarno istinita. Bili smo se za porod posebno molili upravo Mariji i sv. Josipu.

I zato, neka se proslavlja Gospodin! Isključivo Njemu svaka slava i čast i hvala i zahvala što surađuje s nama neznatnima, a u Njemu velikima! Magnificat!


Anonimno – Žena Vrsna
Foto: Vitolda Klein – Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!