Kako godine prolaze, u kući punoj malenih, obiteljska molitva počinje nalikovati šetnji kroz minsko polje. Nikad ne znaš kad će netko odletjeti u zrak! Dopustite mi da vam ispričam o svojoj šetnji ovim minskim poljem. Samo okupiti sve traži um na razini Sherlocka Holmesa. Vjerojatno biste pomislili da živimo u Taj Mahalu. Ili možda u nekoj kući duhova. Nabrajaš litanije imena i čuješ njihove glasove, ali nikoga na vidiku! Tek nakon što čuju da je mamin glas postao Aslanova rika, pojavljuju se. Sada se svi okrećemo prema zidu s ikonama i započinjemo avanturu pobožnosti, izdržljivosti i urnebesne zabave.
Molitve se počinju nizati…
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Prekrižim se polako i smireno. Ako ste mama velike obitelji s puno malih blagoslova, križanje prije molitve doziva u pamet sliku govora Wiliam Wallace-a pred posljednju bitku – zar ne? Molitve se počinju nizati kotrljajući se s naših usana (iako ih neki drže zatvorenima ili jedva otvorenima). Zvuk poznatih molitava zaista donosi slatki mir mom majčinskom srcu.
Zdravo, Marijo, milosti puna… To je ono što govorim, ali čujem šapat: „Miči svoj lakat s mog lica!“ ili „Pa, tvoje je lice toliko veliko da…“ Ne završava rečenicu jer hvata moj pogled upućen upravo njemu (s majčinskom ljubavlju) koji ukazuje na kartu za Sibir s njegovim imenom. Dobro, budite iskreni prema meni, svi imamo takve trenutke, zar ne?
Nastavljam molitvu s puno više žara nego prije.
Gospodin s tobom… i vidim da nečija noga leti u zrak. Moja slatka i umilna trogodišnjakinja se u maniri najboljeg nogometaša baca na svog jadnog brata. Krunica je njena i neka on dobro pazi da je više ne dotakne. Inače bi mu bilo bolje da ima prijatelja kiropraktičara. Nakon što sam izvukla pod njom jadnog joj brata, nastavljamo moliti, ali malo brže.
…ali zrnca krunice nisu za to!
Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje…
U ovom trenutku, dva ploda moje utrobe se kotrljaju po podu, a njihove krunice su laso za hvatanje mačke. Muž mi upućuje umilan pogled koji govori: „Učini nešto s plodovima utrobe tvoje, o mila i blažena ženo! MOLIM TE!“ Naslanjam bebu na pod i bacam se prema mački pokušavajući je izbaviti, a pritom sačuvati i zrnca krunice. Zadnje što mi treba je pokapanje kućnog ljubimca koji je nastradao od davljenja krunicom. Svetogrđe! Vraćam se s krunicom i mačkom i sve je ponovno mirno. Vjerujte mi i vi biste bili mirni da vidite majčinsku figuru kao što je moja u tim pokretima!
…Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Udišem i izdišem, ali onda začujem krik tako glasan da sam pomislila da su došla tri dana tame. Moja slatka beba, upravo prohodala, u padu je zabila svoje lice u hrpu zrnaca krunice. Ooo, koji način za prve korake! Možda bismo svi trebali svoje prve korake posvetiti našoj Gospi i zariti lica duboko u zrnca njene krunice kako bismo od nje dobili zaštitu i ljubav. Podižem rasplakanu bebu i stavljam je na prsa. I tako se krunica nastavlja.
Svi smo već umorni i malenima se kapci zatvaraju, teški od tereta cijeloga dana.
Molim Gospu da u njih utisne svoju ljubav
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Nježno križam sebe i uspavanu bebu na prsima. Sjedim držeći je u naručju i slušam svoje male blagoslove kako tapkaju prema svojim krevetima. Molim Boga da im udijeli zdravlje i dug život, a našu Gospu da u njihova srca utisne duboku ljubav prema njoj. Duboko udahnem i pogled mi pada na slatku bebu koja tako mirno spava. Na čelu su joj još otisci zrnaca krunice na koje je pala. Nasmiješim se pa se glasno nasmijem. Moj smijeh postaje tako glasan da se treskam (da, u redu mi je što je moje tijelo mlohavo pa se treska. Ono je podsjetnik svih mojih blagoslova). Hvala ti, mila Majčice, hvala ti što odgovaraš na moje molitve. Mojoj Emily zaista je utisnuta tvoja ljubav!
Dessi Morić – Žena vrsna
Foto: Annie Spratt – Unsplash