Oče naš ili kako je u Kraljevstvu Božjem

kako

Oče naš..

Odrasla sam, ali dijete sam! Smijem biti dijete! Dijete sam Oca Nebeskog, Onoga čija sam misao bila dok još ničeg nije bilo! Smijem dopustiti da me se mazi! Da me Otac Nebeski mazi i miluje! Imamo Oca unatoč različitim oblicima nedostataka ovozemaljske očinske uloge. Nismo siročad, nismo beskućnici! Pripadamo Nekome! Nečiji smo! Imamo dom, imamo obitelj! Imamo kome poći!

koji jesi na nebesima…

Sve je tvoje! Ti svime upravljaš! Ti si Gospodar svega, čitavog svemira! Sve držiš u svojoj ruci, pa i mene! Ništa se ne događa da ti ne znaš! A tako smo često obeshrabreni i u strahu jer nam se čini da nekako zlo upravlja, da je negativa presnažna, usporava nam misli, oteže duh, korak čini umornim. A ti sve daješ da postoji! Ooo, Bože moj, kad bi ti na trenutak „zaspao“ sve bi prestalo postojati!

…sveti se Ime Tvoje…

Znači da je za mene, da je meni Bog svet! A to znači samo jedno: da mi je On na prvom mjestu u mom životu, da u svakom danu imam vrijeme samo za Njega, za nas dvoje, pa bar pola sata! Da mi je On prvi, najvažniji, da mi je On sve, da Njemu uvijek idem, od Njega sve očekujem, da imam živi odnos s Njim. Da je On za mene živi Bog s kojim komuniciram, živim svoju svakodnevnicu, a ne samo povijesna osoba koja je živjela prije više od dvije tisuće godina, a koja danas nema doticaja sa mnom, da je On član moje obitelji, da je On moja obitelj!

dođi Kraljevstvo Tvoje

I ova zemlja je Kraljevstvo tvoje i molim da se po meni i po svima Kraljevstvo tvoje izgrađuje, vidi, stvara, uprisutnjuje. Po mom postojanju, po mom trudu i radu, po mom služenju drugima, po mojoj molitvi, povjerenju u Tebe, prikazivanju boli.

budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji…

U tom Kraljevstvu neka bude sve po tvom, Gospodine jer rekao si da neće ući u Kraljevstvo Božje svaki koji ti samo govori Gospodine, nego onaj koji vrši volju Tvoju. Daj mi da mogu vršiti volju Tvoju, Gospodine! U Kraljevstvu Božjem vlada volja Božja. A što sa mojom voljom!? Ooo, kako to stvara otpor, kako da živim negdje gdje se vrši volja nečija, a ne moja!? Slomi, Gospodine, moju glupu oholost koja hoće nešto svoje, nešto izvan Tebe! A što ima izvan Tebe, Gospodine? Ništa! Samo mrak, prevara, samozavaravanje, Kradljivac snage, vremena i života, zlo i grijeh. Ne daj mi da posežem za svojom voljom jer tada posežem za prazninom, za besmislom. Učini srce moje po srcu svome – ponizno i da služi i tako bude u tvom Kraljevstvu – u Životu, a ne u smrti.

…kruh naš svagdanji daj nam danas…

Brini se, Bože, za nas baš svaki dan, ne možemo izdržati bez tebe! U Kraljevstvu Božjem, Bog se brine za nas svaki dan i svaki dan nam je Bog potreban, svaki dan mu se trebamo s povjerenjem obraćati za pomoć. Nemoj rješavati svoje brige i probleme sama! Nemoj! U Kraljevstvu Božjem koje počinje već ovdje, na zemlji, nismo lišeni briga i problema, ali Bog nam pomaže proviđajući nam ovozemaljski kruh, ali i dajući nam Nebeski kruh svaki dan, samog sebe, hraneći nas tako, tješeći, ohrabrujući i osposobljevajući nas za biti sveti.

…otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…

Pitamo se pa kako je u Kraljevstvu Božjem? Tu se svaki dan oprašta! To, dakle, podrazumijeva i da svaki dan posrćemo i padamo, griješimo, povrjeđujemo i bivamo povrijeđeni, ali protiv tog zla borimo se opraštanjem. To je Kraljevstvo Božje! Ako nam je stvarno stalo do Boga, ako želimo biti s Njim, u Njegovom Kraljevstvu, ljubiti ga, znajući da i On s nama ima beskonačno strpljenja i da nam neprestano oprašta, zbog Njega onda oprostimo drugima ako ne zbog sebe. U Kraljevstvu Božjem je neprestana borba za ljubav – praštanjem! Otpusti nam duge naše – koje dugove, Gospodine? Ljubav koju smo mu ostali dužni uzvratiti na Njegovu ljubav prema nama. Kako i mi otpuštamo dužnicima našim, onima koji su nama uskratili i ostali dužni ljubavi za nas.

…ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla…

Na zemlji smo stalno u napasti, đavao nas stalno napastuje, zavodi, zamračuje nam i krije istinu, navodi nas na jedne protiv drugih. Kraljevstvo Božje ima neprijatelja i neprijatelj ga napada svojim silama, a to su duhovne inteligentne zle sile s kojima se mi ljudi ne možemo obračunati samo svojim ljudskim snagama i inteligencijom. Potreban nam je Otac naš da nas čuva i štiti, nadahnjuje da ne upadnemo u zamke zloga, a ako i upadnemo da nas On oslobodi. On oslobađa! On me može osloboditi! On to čini! Isus! Isus nas oslobađa! Daje nam inteligenciju da ne upadnemo u napast, npr. svojom rječju u Evanđelju „ako te ruka sablažnjava, odsjeci je ili za naše vrijeme prilagođeno ako te internet ili televizija ili.. sablažnjava, odscijeci ga, a ako i poklekenemo, Isus oslobođa!

Dođi, zavapi, klekni

Samo dođi, zavapi, zatraži, klekni, zaplači, a ako baš ništa ne možeš, možeš ČEZNUTI za Bogom, ŽELJETI Boga – reci Mu to iz dubine srca. Možeš Mu se predati! Predaj Mu se sad. Sad zastani, sad zaustavi vrijeme, zagledaj Mu se u lice i reci, evo me Isuse, predajem ti sebe! Sva želim biti tvoja, sve moje Tvoje!

I to je sve – već se događa i uprisutnjuje Kraljevstvo Božje, već si došla i ušla.

I još nešto, OČEKUJ Gospodina! Očekivanje neka bude tvoje stalno stanje! Jer tada si budna, pripravna kao mudre djevice koje imaju ulja u svojoj svjetiljci jer u Kraljevstvo Božje se ne ulazi samo jednom, nego svaki dan iznova, svaki sat…


Ivana Barun Žilić – Žena vrsna
Foto: Juliane Liebermann – Unsplash

 

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.