Ljudski obziri. Oni nas potiču da djelujemo kako bismo impresionirali jedni druge ili se prikazali na određeni način pred našom okolinom. Ponekad to znači i u crkvenim krugovima, primjerice, primiti Gospodina u Pričesti samo iz običaja ili pak da se prikažemo pred drugima da smo dobri vjernici. Primanje živog Gospodina bez ljubavi prema Njemu, bez vjere u Njegovu prisutnost ili pak u stanju teškog grijeha u kojem se ustraje vrijeđa našeg Boga. Donosimo priču o ocu i kćeri. Jedan je otac zamolio kći koja se bila udaljila od Boga da se ne pričesti za Uskrs jer bi to bila učinila samo da ne odskače od ostatka klupe u kojoj će sjediti u crkvi. Time je posvjedočio svoju čvrstu vjeru u Presveto Otajstvo i potaknuo njeno obraćenje.
Miran razgovor
„Shvaćam da možda ne prakticiraš vjeru“, rekao je otac svojoj zatečenoj kćeri. „Naravno, zabrinut sam. No sad me muči nešto drugo.“
„Znaš da imamo veliku privilegiju primiti samoga Gospodina – Tijelo i Krv – u Svetoj pričesti. Crkva traži samo jednu stvar od katolika da bi mogli primiti Svetu Euharistiju – da im je duša živa tj. da je u stanju milosti.
Nemoj otići na Pričest samo da udovoljiš nekome
„Ti znaš koliko si važna svojoj mami i meni. Zato sada razgovaram s tobom. Nemoj otići na Pričest samo da udovoljiš nekome ili zato što si zabrinuta zbog onoga što će netko reći. Ako si u stanju milosti, onda je to u redu. Ali ako nisi, Kruh Života postat će ti kruh smrti. To ne znači da je Sveta Euharistija postala tvoja smrt, nego znači da si bila mrtva i prije nego što si je primila. Zato imaš taj dvojni osjećaj nakon što je primiš, jer činiš svetogrđe nad našim Gospodinom.
„Čitao sam da je najokrutnija patnja mučenika bila da ih se žive veže za nečije mrtvo tijelo koje se raspada“, nastavio je. „Smrt bi im bila draža od ovog mučenja, jer je ovaj prisilni kontakt života sa smrću strašna kazna. Zašto onda da se Isus Krist združi s onime što je mrtvo?“
Nemoj uvrijediti našeg Gospodina Isusa Krista samo zbog prezentiranja
„Nemam više što reći. Sve što tražim je jedno: ne idi na pričest ovu uskrsnu nedjelju, osim ako nisi u stanju milosti. Već sam ti rekao da ne brineš o tome što će tvoja mama reći ili misliti. Razgovarat ću s njom. Ti si moja kći, i ako moram brinuti o tvom zdravlju i obrazovanju, imam još više razloga za brigu o tvojoj duši i vječnoj sreći. Uvijek sam ti govorio da ne činiš ništa loše samo zato što si zabrinuta zbog onoga što će ljudi misliti. Ipak, naročito te molim, nemoj uvrijediti našeg Gospodina Isusa Krista samo zbog prezentiranja.“
Kći se naljutila na oca što joj se miješa u život, no nije otišla na pričest.
Njegove riječi su se urezale u njezino sjećanje
Kasnije se u životu sjetila što joj je otac rekao. Njegove riječi kao da su se urezale u njezino sjećanje. Pokušavala ih je zaboraviti, ali uvijek su bile tamo. Kad se vratila pod okrilje vjere i počela je prakticirati, shvatila je da joj je bio presudan taj kratki razgovor. Njezin je otac živio iskreno vjerujući u pravu prisutnost našega Gospodina u Hostiji što je djelovalo na njeno obraćenje.
Nismo mi ti koji određuju tko kako prima Isusa u Euharistiji. Bog doista prodire u svako srce i poznaje mu nutrinu s kojom pristupa Stolu. No, ponekad zasigurno primijetimo da se i u našoj okolini Pričesti primaju zbog ljudskog obzira. Ili u stanju teškoga grijeha. Jesmo li dovoljno odvažni svjedočiti ono što vjerujemo: da je Krist živo prisutan pod Prilikama Kruha i Vina? Ne u smislu prozivanja, već bratskog opominjanja. Prvenstveno, gledajući u svoje srce s koliko žara i ljubavi prima Krista, a onda i prenoseći tu Istinu vjere i na braću katolike koji su možda postali mlaki u tome. Ne dozvolimo da se kod nas stvar svodi na ovo: brinuti se više o tome što će ljudi misliti, nego što Bog misli. Naprotiv, hrabro! Svjedočimo jakost Euharistijske žrtve poput ovog oca iz priče; bilo tihim primanjem Kruha svim srcem, bilo riječima, kako već Duh bude od nas tražio.
Marian T. Horvat – Tradition in Action
Prevela: Vanja Nekich
Priredila: M. G.
Foto: Pixabay
